Dok Europa, zasićena lošim vijestima, strahuje od svakog novog priopćenja Europske središnje banke ili nastupa njemačke kancelarke Angele Merkel, neki vjerovnici od šume ne vide stablo. Fokusiranjem na kratkoročnu stabilnost ignorira se problem nezaposlenosti na jugu Europe, gdje su minirani produktivnost radne snage i mirovine u razdoblju od idućih deset godina, piše EUobserver
Španjolska, Grčka, Portugal i Italija imaju najviše stope nezaposlenosti mladih u eurozoni.
Prema podacima Eurostata, najgore je mladim Španjolcima - nezaposleno je čak 46,4 posto. Mladi u Italiji su relativno sretni u odnosu na svoje južne susjede, iako je stopa nezaposlenosti među njima 29,1 posto, što je daleko iznad prosjeka eurozone koji iznosi 20,8 posto.
U svim zemljama juga eurozone, udio mladih - od 15 do 29 godina - u ukupnoj stopi nezaposlenosti povećao se za više od 40 posto od 2000. godine.
Sve manje djece
Španjolska je pritom doživjela najveći pad udjela zaposlenosti mladih, od čak 50 posto. U Njemačkoj, smanjenje u udjelu zaposlenosti osoba u dobi od 15 do 29 godina iznosi blagih 6,9 posto, a zaposlenost je u podskupini od 20 do 24 godina porasla, i to za punih sedam posto.
Istovremeno, stope nataliteta na jugu su među najnižima u eurozoni. Od 1990. do 2010., u Španjolskoj je na jednu ženu dolazilo 1,29 djece, a u Portugalu 1,44, što je još ispod prosjeka eurozone koji iznosi 1,58 djece.
Ne samo da mladi ljudi ne mogu naći posao, već ih je svake godine sve manje. Sa svakim novim mjesecom u kojemu mladi ljudi ostaju nezaposleni, oni gube prilike da unaprijede svoje vještine. Mnogi su prisiljeni raditi na određeno radno vrijeme, što poslodavcima daje veće mogućnosti da ih se riješe, uskraćujući im uobičajena radnička prava i držeći ih na malim plaćama.
Prema podacima Europske komisije, udio radnika mlađih od 25 godina koji rade na privremenih poslovima u Španjolskoj, Portugalu i Italiji nadilazi prosjek EU-a. Pritom, Španjolska i Portugal preskočili su prosjek za više od 20 posto. Grčka je jedina južna zemlja s nižim brojem ugovora na određeno vrijeme od prosjeka Unije.
Poslodavci nemaju poticaj investiranja u obrazovanje i obuku djelatnika koje neće dugo zadržati. Kao rezultat toga, Španjolska, Portugal i Italija imaju najniže razine 'ljudskog kapitala' u Zapadnoj Europi, sudeći po izvještaju Lisabonskog vijeća iz 2006. (nije bilo dovoljno podataka za Grčku).
Jug nije bespomoćan
Južne zemlje, koje radnim vještinama zaostaju prema ostatku Europe, naći će se u još većem zaostatku u idućem desetljeću, kada stariji radnici odu u mirovinu, a mladi - isključeni iz radnog sustava - postanu zreli ljudi s nedostatnim radnim iskustvom.
Južna Europa, međutim, nije bespomoćna. Te države trebaju liberalizirati svoja tržišta rada kako bi zapošljavanje mladih ljudi na neodređeno postalo atraktivnije poslodavcima.
Njemačka je to učinila u razdoblju od 2003. do 2005. kada je u svrhu poticanja zapošljavanja deregulirala samozapošljavanje i srezala sustav pomoći nezaposlenima. Od 2005., stopa nezaposlenosti mladih kontinuirano pada.
Unatoč reformama na jugu, talijanski i španjolski sudovi još pritišću poslodavce prisiljavajući ih da plaćaju dvogodišnje otpremnine ako otpuste zaposlenike iz 'ekonomskih' razloga. U Italiji, otkaz utemeljen na lošim rezultatima rada još je zabranjen.
U međuvremenu, tempirana bomba nezaposlene omladine na jugu Europe i dalje kuca. Još nije kasno za demontiranje, ali vremena za gubljenje više nema.
