'Ako su nas obilježili petom kolonom, meni je čast', odgovorio je Borković novinarima u Vukovaru na upit jesu li bile dvije ili jedna kolona. 'Ne bi govorio o dvjema kolonama, već o manipulaciji očajnika koji očito više ne znaju ni sami što hoće', poručio je.

Ipak, izrazio je zadovoljstvo jer je 'mali napredak postignut'. 'Ali, riječ je o nemirima koji nisu primjereni Vukovaru, ni na 18. studenoga. Znači, opet se pokušalo raditi nepodopštine', kazao je Borković, naglasivši da bi 18. studenoga trebao biti dan sjećanja na sve one koji su živote dali za Vukovar i Hrvatsku.

Zadovoljstvo Kolonom sjećanja izrazio je i Zdravko Komšić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara 2003. godine, istaknuvši da je Vukovarom ponovno prošla jedna kolona.

'Ovo je jedna kolona i ne želimo da nam se imputira da su dvije kolone', poručio je Ivica Arbanas, ratni zapovjednik IV. bojne 3. gardijske brigade čiji su pripadnici predvodili ovogodišnju Kolonu sjećanja. 'Tu smo iz pijeteta prema našim poginulim i stradalim suborcima i sve ostalo je nevažno', rekao je Arbanas dok je u hodnji prolazio prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.

Po procjeni vukovarske gradske uprave kao organizatora, obilježavanju Dana sjećanja u Vukovaru nazočilo je 80 tisuća građana pristiglih iz cijele Hrvatske, među kojima i sudionici 1. supermaratona Tuzla-Vukovar, kao i 32 stanara osječkog Doma učenika Srednje ugostiteljske turističke škole, koji su propješačili 42 kilometra udaljenosti između Osijeka i Vukovara.

U Koloni sjećanja bile su istaknute brojne hrvatske zastave, kao i zastave pojedinih regija i gradova te ratnih postrojbi. Pojedini sudionici kolone nosili su i razne transparente od kojih je dio bio domoljubnog karaktera, dok su neki bili ispisani kritikama na račun aktualne vlasti.

Tako su na nekim kućama duž ulice kojom je prolazila kolona uz hrvatske zastave bili istaknuti i transparenti poput onog na kojem je pisalo 'Milanoviću, jesu li ovo ovdje mučeni i ubijani hrvatski šovinisti?'.