Bojan Ivošević (29) zaštitno je lice neobične inicijative koja se može pohvaliti time da je u kratkom roku ipak uspjela razdrmati sistem i ostvariti možda male, ali ipak vrlo slatke pobjede. Zbog svoje stranice Dnevna doza splitskog nereda već se našao u obračunu s lokalnim poduzetnikom, a sudeći po onome što je ispričao za tportal, stvari na jugu tek se zahuktavaju...
Sve je počelo jednom mjenjačnicom, čiji je izlog usred ljeta ilegalno probijen na fasadi zgrade u samom centru grada, u Marmontovoj ulici. Na ovaj divljački pothvat reakcija je bila žestoka i pomalo prostačka: na friško osnovanoj stranici Dnevna doza splitskog nereda zaključeno je - zbog činjenice da doslovno svatko može raditi doslovno sve što hoće - da je Split ‘jedan najobičniji k...’.
Iza autora tog slogana nešto manje od godinu kasnije cijeli grad stao je kada ga je usred bijela dana pred kamerama naganjao lokalni poduzetnik, također ozloglašen zbog pothvata razotkrivenog u suradnji upravo s ovom stranicom i drugim građanskim aktivistima. Reagirao je gradonačelnik, policija je ekspresno odradila svoj dio posla i dogurala stvar do suda. Bojan Ivošević (29) zaštitno je lice neobične inicijative koja se može pohvaliti time da je u kratkom roku ipak uspjela razdrmati sistem i ostvariti možda male, ali ipak vrlo slatke pobjede.
Bojan Ivošević zaposlen je u privatnoj informatičkoj tvrtki, pa je i razgovor za tportal mogao biti obavljen tek nakon radnog vremena, u poslijepodnevnim satima. I to nakon što je s predstavnicima stanovnika gradske jezgre bio na sastanku u Banovini, u kojoj se pregovara oko toga da posljednjim Mohikancima Dioklecijanove palače - sve očitije pregažene turističkim hordama - osigura po jedno besplatno parkirno mjesto, kao poticaj da se barem tih nekoliko stotina ljudi ne iseli i ne prepusti carsko naslijeđe sudbini sezonskog lunaparka.
Zašto ste uopće krenuli s Dnevnom dozom?
Bila je to reakcija na probijanje zida mjenjačnice u Marmontovoj ulici i našu spoznaju da baš svatko može raditi što god hoće. Novac burgija, a sustav je u najmanju ruku trom i neefikasan, ako ne i korumpiran. Stranica na Facebooku bila je naše priznanje poraza i nastala je iz želje da se izrugujemo sami sa sobom i sa svojom sudbinom. Zbog šaljivog tona ljudima se valjda svidjela, uslijedile su reakcije, pa danas imamo prosječno desetak javljanja građana dnevno s njihovim problemima.
Imate li kakav cilj?
Imali smo. Uvođenje reda. Sada nam je puno bitnije osvijestiti građane, potaknuti ih da sami djeluju i reagiraju na ono što se događa oko njih, da se organiziraju i zahtijevaju potporu javnosti, da pritišću institucije kako bi one napokon proradile. Sjajno je vidjeti da se ljudi u predgrađu Kopilica bore za svoja prava, odlično je da Društvo Marjan nastavlja svoju stoljetnu tradiciju brige za javni interes. Takvih inicijativa treba biti još više, a tako se trebaju ponašati i građani na osobnoj, individualnoj razini.
>>> [VIDEO] Pogledajte snimku incidenta usred Splita: Napadnuti aktivisti koji upozoravaju na nered
Ipak, vjerojatno malo laska činjenica da gradski oci i komunalci hitro reagiraju upravo na vaše objave - to malo podiže ego?
Ne, jedino izaziva zadovoljstvo. Sve frustracije koje su se ranije nakupljale sada su se pretvorile u nešto sasvim suprotno i lijepo je vidjeti da sustav reagira. Pa makar i kada ga isprovociraš. Ljudi nam često zahvaljuju iako zapravo nemaju na čemu: samo nastojimo biti čekić koji će im pomoći probiti se kroz institucije.
Svi gradovi u Hrvatskoj su u k...
Spomenuti incident s lokalnim političarom dogodio se baš kada su Ivošević i njegova ekipa namjeravali uručiti priznanja troje mladih novinara koji su se u protekloj godini istaknuli sustavnim pisanjem o komunalnom neredu i lovu u mutnome - konkretno, razotkrili su cijeli sustav unosnog oglašavanja na panoima koji nemaju ama baš nikakve dozvole i odobrenja, zatim problem s rasvjetnim stupovima koji padaju za velikih vjetrova jer su opterećeni reklamama, a nemaju valjane ateste, te bezobrazluk ugostitelja koji su se širili na javne površine bez plana, kontrole ili plaćanja zauzetog. Nagrade novinarima dizajnirane su u obliku falusa kako bi se doslovno dalo do znanja da su uspjeli dokazati ono što Ivošević i aktivisti tvrde već godinu dana. Split je k...
‘Ma, svi gradovi u Hrvatskoj su k..., ali zbog novinara i novinarki koji pišu o tome naš barem stoji uspravno’, kazao je Ivošević prije nego što je otišao na policiju i satima prepričavao što se zaista dogodilo.
Mladi Splićanin trenutno je najeksponiraniji i najutjecajniji lokalni aktivist, noćna mora političara, komunalaca i poduzetnika zakačenih na javnu sisu. On sam naglašava da je tek glasnogovornik grupice od pet-šest ljudi koji stoje iza Dnevne doze splitskog nereda jer više ne zazire od javnih istupa i nema problema s time da ga ponetko proglasi egzibicionistom ili radikalom. Pa što - nije li bitnije jasno izražavati vlastiti stav, a pored toga barem pokušati riješiti kakav problem koji nam stoji pred nosom?
A njegova ekipa već ih je riješila na desetke, pa i stotine: u gradskoj upravi i tvrtkama svakog jutra najprije se provjere objave na Facebooku i hitno se reagira na njih. Bilo da se radi o komunalnom nemaru, rupi na cesti, bezobrazluku samih građana, apsurdnim komunalnim intervencijama ili bizarnom trošenju javnog novca. Naravno, uklanjaju se najočitiji i najjednostavniji propusti, dok s onim sistemskim - poput sumnjivih natječaja ili čuvenog uhljebljivanja - ide nešto teže.
Ali i to se kreće, pa makar kao rezultat imalo znatno informiraniju i osjetljiviju javnost.
Zar zbilja mora biti i toliko vulgarnosti u objavama - može li bez psovki?
Volio bih da ne mora, ali to nije tako. U Splitu već puno desetljeće postoje građanske inicijative koje djeluju strogo po pravilima - imaju svoje stranice na Facebooku i kanale na Youtubeu, šalju pristojne dopise, sve vrvi od riječi ‘poštovani’ - pa od toga bude malo ili ništa. Kao što portali imaju svoje showbizz stranice za nabijanje čitanosti jer znaju da će ljudi prije kliknuti na to, nego na pravi istraživački novinarski rad, tako smo i mi odlučili iskoristiti površnost da problemi isplivaju na vidjelo.
Dobro, onda ovaj put možemo bez točkica: Stojite iza tvrdnje da je Split najobičniji kurac?
Ma, kao društvo smo za kurac. Splitski problemi objektivno su manji nego u nekim drugim gradovima, samo što ih mi priznajemo i borimo se protiv njih. Recimo, da se kod nas dogodi ono što se događa u Zagrebu, da se odvija suđenje na kojemu se jasno prikazuje kako se trguje i zapošljava u javnoj upravi, na ulicama bi ljudi jedni drugima dijelili triske.
No dobro, Split svakako nije imun na slične metode partijskog zbrinjavanja, a provjereno znamo da ste trn u oku uhljebima.
Nažalost, u ovako malom gradu često se unaprijed zna tko će se zaposliti u gradskoj upravi i komunalnim tvrtkama, to zaista postaje nepodnošljivo. Ali još tužnije je da se to radi bez minimalne pristojnosti, odnosno bez raspisivanja javnog natječaja. Ako već stavljaš ljude na javnu sisu, barem pokušaj ostaviti dojam da je sustav pošten i nemoj zaobilaziti proceduru.
Pratili ste rad gradonačelnika Keruma, Baldasara i Krstulovića Opare, dajte nam ih malo usporedite.
Meni je to više ili manje isto - mijenjaju se samo ideološki polovi od blage ljevice do blage desnice. U suštini, Kerum je igrač koji je cijelo vrijeme na pozornici ili u sjeni, a plijen dijele otprilike isti igrači.
I vi ste svojedobno bili član SDP-a?
Da, nažalost, ali vrlo kratko. U doba Ive Sanadera i njegovog famoznog ‘stezanja remena’ imao sam osamnaest godina i uključio se u rad Foruma mladih, a bio sam mlad i nadobudan revolucionar. Danas mi je najviše žao ekipe s Dnevne doze jer ova moja bezvezna epizoda na neki način predstavlja opterećenje, a nitko drugi nije nikada bio aktivan ni na nezavisnim listama, a kamoli u nekoj stranci.
U Forumu mladih djelovao sam nekoliko godina, a član samog SDP-a bio sam manje od godine dana. Iz stranke sam izašao kada sam otkrio nečasne radnje i naivno očekivao da će one biti sankcionirane. Jednoj osobi rekao sam sve što joj slijedi, zaradio prekršajnu prijavu i sa zadovoljstvom platio kaznu. Svi koji me poznaju dobro znaju da o SDP-u ne mislim ama baš ništa dobro, dapače tužno je da koriste imidž HDZ-a kako bi se lažno pokušali predstaviti kao neka alternativa.
Jeste li u svom radu u proteklih godinu dana primali kakve prijetnje ili nemoralne ponude?
Zapravo ne previše, sve do prošlog vikenda nismo imali ništa slično. Naravno, primamo svakakve poruke s lažnih profila, no to zasad ne uzimamo previše ozbiljno. S jednog takvog stigla je i ponuda da se ostavimo ovog posla i dohvatimo nečeg unosnijeg, no to nam nije palo na pamet.
Zapravo, kad malo bolje razmislim, najviše problema imali smo s ‘malim svijetom’: recimo, nikada nismo dobili više prijetećih poruka nego kada smo objavili fotografiju dviju djevojaka koje nisu pokupile izmet iza svojih pasa. Tako to ide, zapinjemo na najnižem levelu - svi žele uvođenje reda, ali nitko ne želi da to počne upravo od njega.
vezane vijesti
Posljednje pitanje logično se nameće: Imate li ambicija za ulazak u politiku, makar na lokalnom nivou?
Prije godinu dana bili smo sigurni da se to neće dogoditi, danas se još uvijek nadamo da neće. Postoje ideje da se aktiviramo po gradskim kotarima i vjerojatno ćemo podržati svaku nezavisnu ekipu koju provjerimo i koja nam ne bude sumnjiva. Ona nešto viša politika pomalo je strašna - no nije da se bojimo, nego ne želimo u roku od dva dana biti okarakterizirani kao ‘nečiji igrači’.
Na koncu, svatko od nas ima vlastite preferencije i teško da bismo se oko nekih stvari mogli potpuno složiti, ali barem oko komunalnih problema to ne bi trebalo biti teško. Cesta je ravna, a ako nije, mora biti takva, zar ne? Tražiti to nije puno.
