'Nitko neće biti ozlijeđen', rekao je zapovjednik bosanskih Srba 12. srpnja 1995, nježno gladeći dječaka po glavi. 'Ne morate se ničega bojati. Svi ćete biti evakuirani', obećao je Ratko Mladić. Tijekom sljedećih 10 dana njegovi vojnici su zarobili i pogubili 8.000 muškaraca i dječaka. Žene su bile silovane. Više od 500 žrtava genocida u Srebrenici bili su mladići mlađi od 18 godina, podsjeća The New York Times
Srebrenica nije bila prvi Mladićev čin brutalnosti. Pokolj je bio vrhunac višegodišnjih okrutnosti koje su započele opsadom Sarajeva 1992, najduljom u modernom ratovanju.
U četverogodišnjem bombardiranju ubijeno je 10.000 ljudi, uključujući oko 1.500 djece. U Sarajevu je Mladić primijenio zastrašujući oblik ratovanja - teško naoružanom vojnom artiljerijom i snajperima pucao je na civile.
Njegove snage su također optužene za korištenje sustavnog silovanja kao oružja rata.
'Profesionalna vojska provodila je kampanju neumoljiva nasilja', rekao je tužitelj za ratne zločine u uvodnoj riječi na suđenju Mladićevom podređenom 2003.
'Nigdje nije bilo sigurno za Sarajlije, ni kod kuće, ni u školi, ni u bolnici', dodao je.
Ratko Mladić je zajedno s Radovanom Karadžićem provodio secesionističku politiku u ratu s Hrvatima i Muslimanima od 1992. do 1995. Obojica su izjavila da njihove snage brane Europu od muslimanske navale koju sponzoriraju bogati muslimanski narodi. Istina je bila takva da su njihovi protivnici zapravo bili slabo naoružani lokalni ljudi koji su prešli na islam nekoliko stoljeća ranije.
Od prvog metka u travnju 1992. do mirovnog sporazuma u Daytonu u prosincu 1995, cijena rata bila je 100.000 bosanskih života, uključujući 10.000 u opsadi Sarajeva, piše The New York Times
Kao zapovjednik Jugoslavenske narodne armije sa sjedištem u Sarajevu, Mladić je bio postavljen za vođu bosanskih Srba koji su se željeli odcijepiti od novonastale nezavisne Bosne. U svibnju 1992. Mladić je naredio svojim snagama opsadu Sarajeva te isključio struju, prekinuo dovod vode i hrane. Njegovi snajperisti patrolirali su gradom i odnosili civilne žrtve.
Kako piše NYT, Mladić je bio željan osvete, s napoleonskom percepcijom o sebi i prezirom prema snagama UN-a.
Jednom je prilikom doveo novinare na skijalište na kojem su se održavale Olimpijske igre 1984. i rekao: 'Sve ovo, svaki komadić, moj je.'
NYT navodi da su mnoge njegove prijetnje bile osobne naravi. Primjerice, kada je zahtijevao da liječnica koja je radila kao kirurginja u bolnici u Sarajevu ode i pridruži se ostalim Srbima.
'Ona je Srpkinja, to je njezina dužnost', kazao je Mladić.
A na novinarski upit koje su posljedice ako ona to ne učini, odgovorio je: 'Vi to znate jako dobro. '
Godine 1994. Mladićeva 23-godišnja kći, studentica medicine u Beogradu, počinila je samoubojstvo. Njezina smrt samo je povećala njegovo divljaštvo.
Godine 1995. napadom na Srebrenicu bacio je UN na koljena. Padom Srebrenice narugao se UN-u prisilivši nizozemskog zapovjednika da zajedno s njim nazdravi tom činu, piše NYT.
Više o slučaju Ratka Mladića čitajte ovdje
