Tužiteljstvo je plasiralo priču da su ratni dnevnici Ratka Mladića najčvršći Brammertzov adut za njegov stav o suradnji Srbije pred Vijećem sigurnosti UN-a.

Sadržaj dijelova Mladićevih dnevnika u Srbiji je već na javnoj dražbi, jer su uredno iskopirani prije predaje Haagu. U ratnim dnevnicima Mladić govori o ratnim profiterima u Tesliću, o komandantima u Doboju, samozvanim policijskim načelnicima u Petrovu, o tome tko je krao naftu, opljačkao muslimanske kuće, tko se u ratu obogatio, o druženjima na Palama, u Banjoj Luci, Zvorniku itd., no u dnevnicima nema ni riječi o logorima, o masovnim stratištima, o Srebrenici.

'Bilo je mnogo negativnih pojava u kasarni u Tuzli. Krajem novembra (1991) došlo je šest žena u kasarnu. Došle su s raznih strana i izjavile da hoće samo u četu snajperista. Jedna je bila Jasna iz Bijeljine-SDA, druga je bila Ružica - visoka, ružna, smotana, bila udata za Hrvata, Slavka Nikolić - otac joj Blagoja, Zumra - izbačena iz firme zbog prostitucije, ima kuću na Šićkom Brodu (ulaz kod Tuzle), nastavnica, ispričala da joj je muž Hrvat i da joj je uzeo djecu i da hoće da joj se osveti... Ja sam posumnjala u Slavicu, Jasnu, Ružicu, bile su kolovođe, zavlačile su se kod pojedinih starješina', stoji u referatu izvjesne Mire s Ozrena kojem je Ratko Mladić posvetio nekoliko strana svog dnevnika.

Mladić je u dnevnik uredno evidentirao i podatak da su se 'Slavka i Zumra u julu (1992) pojavile kod Mauzera' te da je Zumra 'pokrštena u Zoru', da ju je 'Mauzer j....' itd.

Zabilježio je i da su 'Ozrenci osudili potpukovnika Dubajića, da je Mira bila 'intimno vezana s Dubajićem još od prije rata' te da je 'dolazio jedan vojnik' koji je htio ubiti Dubajića, ali ga je Mira u tome odvratila.