Prije mjesec dana nazvala me prija Tea iz Ljubljane s idejom da bi mi došla u posjet u Split kraljem veljače. Mislim se u sebi, pa joj kažem: 'Stara moja, slobodno dođi, ali nije ti to onaj Split koji ljeti viđaš. Split ti je u drugom mjesecu tuga i čemer. Nema ničega. Ni pasa na ulici. Restorani su zatvoreni. Ljudi su 'istrošeni'. Kultura je apstraktan pojam. Jedino šta može spasit stvar je lipo vrime pa ćemo kafenisat' na Rivi i/ili napravit' đir po Marjanu.' Kaže ona meni: 'Ma nema veze, i tako se trebam malo odmoriti, a znaš da ti i ja uvijek iskopamo neku zabavu.' Mislim se ja (ovaj put u sebi): 'Kako hoćeš, ali nemoj poslije reć da te nisam upozorila.'

I tako se ja, nakon dva vrlo sadržajna tjedna Zagreba, dokotrljam do Splita, u koji se lagano selim pošto se, poput svakog Dalmatinca ili Dalmatinke koji ima (il' imaju njegovi) kakvu nekretninu, stan, podrum i/ili šupu, bacam na turizam. Tea je došla par dana prije mene, otkrila je neka kul mjesta za koja ni sama nisam znala da postoje (primjerice mali bar 'To je to' u blizini Marmontove u čijih se 15 metara kvadratnih gotovo svaku večer uživo svira, najčešći gosti su stranci jerbo je gazdarica isto furešta) fino se odmorila, napunila baterije i za vikend je valjalo učinit đir. Petak je započeo kulturnim šokom. Prvo smo u poslijepodnevnim satima pogledale divnu modnu reviju 'Rust 'n' row' mlade dizajnerice Ivane Knezović na željezničkoj pruzi u Kopilici. 'Odabrala sam željeznički kolodvor u svom naginjanju i potrebi za sirovim, industrijskim setting-om. Tražila sam hrđu, kovinu, željezo jer odiše snagom, maskulitetom i minimalizmom, a pruga dodatno aludira na koncept vremena, života, putovanja...što je sve u uskoj poveznici sa mnom i mojim životom u koferu.', ispričala mi je dizajnerica nakon revije. Nakon nekoliko godina stjecanja radnog iskustva u inozemstvu (NYC, Toronto, Zurich), Ivana se vratila u rodni grad gdje je prošle godine pokrenula vlastiti eko modni brend Murvakoji karakteriziraju minimalstičke, jednostavne i udobne haljine. Osim zanimljivog ambijenta i ugodnog vremena, reviju je začinila mlada violinistica Petra Hrnjak Skroza

photo: Marijo Bašić

Navečer je uslijedio pravi Kultur Shock; američki bend iz Seattla koji je održao koncert u splitskoj Kocki u sklopu europske turneje i predstavljanja svog devetog albuma (a šestog u nizu koji je producirao veliki Jack Endino koji je surađivao s bendovima poput Mudhoney, Soundgardena i Nirvane). Gino i njegova vesela družina dvosatnom su gipsy punk svirkom splitsku publiku potpuno bacili u ekstazu.

U subotu navečer smo se odlučile malo kulturno uzdignuti pa smo otišle u jedino splitsko kazalište koje nije narodno ili lutkarsko - Gradsko kazalište mladih. Kad ono tamo odlična predstava 5 minuta ispred tebe na jednostavnoj sceni (Zdravka Ivandija) u kojoj se izmjenjuju događaji u jednom danu prosječne splitske obitelji (bilo je tu svega od krpanja kućnog budžeta s jednom plaćom potrage za identitetom, do droge i alkohola). Posebno nam se svidio scenski pokret članova koje su utjelovili Marko Petrić, Nikša Arčanin, Ana Gruica, Slavko Sobin, Lidija Florijan, Nada Kovačević, Ivo Perkušić i Mia Vladović. Toplo preporučamo pogledati ovu odlično izrežiranu (Ksenija Zec i Saša Božić) predstavu sveprisutne socijalne tematike koja uspješno koketira s komedijom!

Na predstavi smo doznale da se na splitskoj Peškariji održava besplatni party kao warming up za trenutačno najbolji klub u gradu - Judino drvo. Bilo mi je teško povjerovati da su gradski oci odlučili ustupiti splitsku ribarnicu za nešto takvo. Usudila bih se reći da je prošla subota povijesni dan za splitsku scenu i da naš lipi i ludi grad doživljava preporod. Iako je Judina peškarija party organiziran kao prvi u nizu događanja nadolazećeg Porin Week-a, niza manifestacija po lokalnim klubovima i punktovima po gradu, a ususret održavanju dodjele diskografske nagrade Porin u Spaladium Areni 6. ožujka, svi oni koji bolje poznaju splitsku scenu vrlo dobro znaju da je za ovaj događaj, kao i još nekoliko njih u posljednje vrijeme, zaslužna nekolicina mladih Splićana koji su uložili ogroman trud u buđenje Splita grada (da ne nabrajam njihova imena, prepoznat će se).

Za predivne dekoracije u peškariji pobrinula se splitska umjetnica Zrinka Barbarić, a za odličnu plesnu atmosferu DJ Kid Va feat. Ivan Škvorc na saksofonu i DJ Miro. Na kamenim štandovima na kojima inače splitski ribari prodaju srdele, orade, škampi i lignje, prošlog su petka splitski DJ-evi vrtili zvukove jazza, latina, funka i soula u modernim okvirima, a umjesto sunca, svodove ribarnice, obasjavao je light show. Na početku, vrlo nepovjerljiva publika (svih vela i dezena), brzo se opustila čim su otkrili šank na mjestu na kojem se inače čisti riba. Počasni domaćin žurke, bio je tko drugi nego splitska legenda Žila. U jednom trenutku ispijajući draču i cupkajući u mjestu, šapne meni Tea na uho: 'Rekla si mi da je Split čemer i jad zimi, a ja tebi kažem - ovoga nema u Ljubljani. Prije u Berlinu il' Londonu. Mislila sam da ću se u Splitu odmorit', a ono morat ću uzet bolovanje kad se vratim doma.'

photo: Frane Balta

Malo nakon ponoći zabava se preselila u Kopilicu gdje je ekipu, na eventu pod nazivom Judin Experiment zabavljao DJ Eddy Ramich do ranih jutarnjih sati. Za prijevoz od peškarije do Judinog drva bio je zadužen besplatni Krema taxi

Svi oni koji su u subotu navečer bili na splitskoj peškariji, složni su u jednom - kad će opet?, a oni koji su nisu, pojma nemaju što su propustili. U nadi da će se Judina peškarija, ne samo ponoviti, nego da će postati stalna pozornica, predlažem da pratite facebook stranicu Judino drvo jer sam sigurna, da će osim dva skorašnja koncerta Josipe Lisac, biti još ugodnih iznenađenja.

Ekipa, moj naklon do poda!