U sovjetska vremena Rusija je jednom nogom stajala u 19. stoljeću, a drugom u 21. Težnja avangardi koja i danas supostoji s konzervativnim silama u društvu čini rusko društvo zagledanim u budućnost i sklonim vizionarstvu. U takvoj zemlji moguće je da država pokrene Agenciju za strateške inicijative kojoj je svrha izbacivanje futurističkih prognoza za bližu budućnost, iako te prognoze graniče sa SF-om, a na momente čak zalaze u romantiku.

Promišljajući šanse koje donosi tehnološki napredak, nedavno objavljena studija 'Obrazovanje 2030' bavi se revolucionarnim vizijama obrazovnog sustava u Rusiji, koje su primjenjive i na ostatak umreženog svijeta. 'Obrazovanje 2030' sadrži više provokativnih vizija: razredi sastavljeni od ljudi različite dobi, osobni udžbenik s umjetnom inteligencijom, učitelji čiji auditoriji premašuju milijun ljudi, učenici koji sami odabiru predmete za učenje te su u jednom su trenutku učenici, a u drugom učitelji...

Tjednik Ruski Reporter pobrojao je sedam trendova koji bi u uvjetima jurećeg napretka tehnologije kroz 15-ak godina mogli donijeti revoluciju u školstvu. Prenosimo neke od njih:

1. Posvemašnja revizija
Masovne škole s razredima, satovima koji traju 45 minuta, redovima klupa i staromodnim ritualima naziva se 'obrazovanjem koje se stvaralo za potrebe industrijalizacije i borbe s masovnom nepismenošću'. Nove tehnologije, nova ekonomija, umjetna inteligencija i umjetni prevoditelji, mrežne enciklopedije poput Wikipedije čine postojeći sustav anakronim, tvrdi se u analizi RR-a.

Nove tehnologije donijele su situaciju u kojoj djeca imaju neke vještine koje njihovi roditelji često ne posjeduju. A znanje i izvori informacija praktički su dostupni u svakom trenutku, što 'limitira učiteljev monopol na znanje'. Stoga se obrazovanje već sada odmiče od modela 'učitelj priča-učenik sluša-učitelj provjerava-učenik odgovara' prema samostalnijem istraživačkom radu učenika, tzv. projektima.

U sklopu ovog trenda propituje se nužnost da se razredi oblikuju prema dobi i ideji da su svi vršnjaci sposobni i dužni biti zainteresirani za iste tipove i razine znanja, dok se premalo pažnje daje osobnim interesima pojedinog učenika.

2. Izrazito osobno obrazovanje
Ruski Reporter primjećuje da školski predagozi često uz dozu patetike poručuju kako je 'svaki učenik jedinstven', a potom se trude da ga poput jajeta u industriji utrpaju u što tješnje okvire postojećeg sistema proizvodnje obrazovanih ljudi.

'Stare škole i fakulteti nemaju mjesta u svijetu budućnosti. Čovjek danas može skupljati svoje osobno obrazovanje bez tradicionalnih institucija. Ne isključujem da će 2030. godine stalno obrazovanje u školi ili na fakultetu biti sudbina neuspješnih ljudi. Za takve će govoriti: 'On nije uspio sam konstruirati vlastito obrazovanje'', zamišlja Pavel Lukša, direktor korporativnih obrazovnih programa nove škole menadžmenta Skolkovo u Moskvi i jedan od autora prognoze 'Obrazovanje 2030'.

Iskusni s utopijama, autori su svjesni da bi se u većini slučajeva kao omiljeni predmet učenika koji si sami projiciraju osobno obrazovanje moglo ispostaviti 'ležanje na kauču'. Stoga se za učinkovitost takve teorije traži dobro uhodan sustav psihologa-konzultanata, osobnih tutora, tečajeva dokvalifikacije za roditelje itd.

3. Osobni 'portofolio'
Klasičan sistem ocjenjivanja od jedinice do petice ignorira mnoštvo drugih načina da se učenik dokaže: sudjelovanje na konferencijama i umjetničkim ostvarenjima, pomaganje prijateljima, posjet izložbama, samostalna istraživanja, praksa na stvarnim radnim mjestima... Koliko takve aktivnosti utječu na sposobnost razmišljanja i preuzimanja odgovornosti, a koliko klasično učenje iz udžbenika? Klasično ocjenjivanje postaje sve slabijom 'dijagnozom' učenikovih sposobnosti. Već sada u svijetu raste značaj raznih diploma sa strane, certifikata, preporuka, pa čak i pohvala susjeda.

Kao primjer alternativnih putova do znanja autori prognoze navode poznatu stratešku igricu 'Civilizacija' u kojoj se igrači okušavaju u razvijanju raznih povijesnih civilizacija. Uz pretpostavku da ta, ili neka druga igra tog tipa, nastavi napredovati i da postigne neupitni edukativni značaj, postavlja se pitanje: kakvo znanje ima mala 'Maša', koja je dobro naučila podatke iz udžbenika, a kakvo znanje, odnosno razumijevanje ima 'Nataša' koja je sate provela igrajući igricu u kojoj kao vođa neke povijesne civilizacije mora raspolagati resursima, razvijati ekonomiju, voditi vanjsku politiku itd.

Među zanimljivijim vizijama 'Obrazovanja 2030' svakako je i relativizacija odnosa učenik - učitelj u sklopu sveučilišta budućnosti, na kojima studiraju ljudi svih životnih dobi (jer obrazovanje postaje cjeloživotno). A studira se na takav način da, recimo, predavač na kolegiju iz molekularne biologije na idućem kolegiju bude student koji sluša primjenu informatičke tehnologije u novim istraživanjima. Ili nešto sasvim treće – kulinarstvo naprimjer, jer je to dio njegovog osobnog obrazovnog projekta.

'Onaj tko uči mora prestati biti objektom procesa učenja i postati subjektom', navodi se u jednom od zaključaka koje prenosi Ruski Reporter.