Srpski predsjednik Aleksandar Vučić ozbiljno je stiješnjen golemim studentskim prosvjedima koji su prerasli u opći građanski bunt, a velik broj analitičara tvrdi da je zapravo već kapitulirao i da se samo čeka trenutak u kojem će završiti njegova 12-godišnja (sve)vlast - ili kada će eventualno proglasiti izvanredno stanje i silom samo pokušati odgoditi svoj neumitni kraj
Sa studentima se Vučić već dulje vrijeme ne može nositi svojom uobičajenom kombinacijom ucjena i podmićivanja, kojom obično amortizira društveno nezadovoljstvo; oni ga naprosto ignoriraju i ustrajno zahtijevaju ispunjenje svojih zahtjeva, a oni se svode na početak funkcioniranja pravne države i iskorjenjivanje korupcije - no Vučić vrlo dobro zna da ostvarivanje ijednog od ovih uvjeta automatski vodi do urušavanja temelja njegove vlasti.
U ponedjeljak je održao još jedan od svojih beskrajnih monologa, u kojemu je nastojao prikazati da su ispunjeni svi zahtjevi studenata nakon tragedije u Novom Sadu, gdje je evidentna korupcija prilikom obnove željezničkog kolodvora dovela do urušavanja nadstrešnice i smrti petnaestero ljudi, no to je samo izazvalo još veći odaziv građana masovnoj jednodnevnoj blokadi glavne beogradske prometnice.
I taman kad su veličanstvene scene obišle svijet, iz Novog Sada stigla je vijest da su usred noći batinaši - koji su prigodno izašli iz prostorija njegove stranke SNS - teško prebili nekoliko studenata i studentica. Ni jučerašnje obećanje da će se dogoditi 'ozbiljna rekonstrukcija vlade' više nije dovoljno, sada počinje žrtvovati sve bliže i sve odanije figure pa su ostavke danas podnijeli sam premijer Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Nije teško predvidjeti da ni to neće biti dovoljno.
Promašen narativ
'Očekivao sam puno korektniji način davanja Vučevićeve ostavke i barem naznaku poniznosti, no Vučićeva ekipa očigledno još uvijek ne razumije u kakvom trenutku se nalazi i nastavljaju sa svojim promašenim narativom da su za sve krive strane sile. Ovom prilikom barem nisu spominjali Hrvatsku, vjerojatno zato što bi time implicirali da je ona supermoćna sila koja ipak uspijeva slomiti Srbiju i srušiti njenu vlast. Aleksandar Vučić se uporno natječe s Hrvatskom i ona u svakom trenutku mora biti slabija - ne samo od Srbije, nego i od njega osobno', kaže za tportal vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
On se slaže s mišljenjem da je ostavka premijera Vučevića zapravo tek pokušaj kupovanja vremena, što je česta taktika samog Vučića u, primjerice, međunarodnim odnosima, no za Avdagića je neosporna činjenica to da je predsjednik Srbije sada pritisnut kao nikad dosad.
'Čini se da je 'elitni', odnosno akademski obrazovan dio srpskog društva definitivno odlučio više ne prihvaćati Vučićeve jeftine manipulacije i trikove za siromašne duhom i inteligencijom. Ove ostavke sasvim sigurno neće puno toga promijeniti, on je nepovratno izgubio svoju auru i očito gledamo završni čin 'teatra Vučić'. Pad nadstrešnice u Novom Sadu bio je početak njegova pada, a koji se ne mora nužno odviti u kratkom roku - ali tu je, iza ugla', dodaje Avdagić.
Ostavku samog srbijanskog premijera Vučevića ovaj analitičar ne vidi kao iznenađenje - na koncu, kaže, Vučević je bio jedan iz kontingenta potrošnog političkog materijala, ljudi koji su donedavno izgledali i zvučali relativno normalno i koji po dolasku na funkciju postaju bezgranični i besramni Vučićevi apologeti. U tom smislu, kaže, svakako je najbizarnija i najneugodnija metamorfoza današnje predsjednice parlamenta Ane Brnabić.
'Moram primijetiti da se situacija u Srbiji ovdje u Hrvatskoj prati vrlo objektivno i trezveno, bez velike strasti ili emocija, dok s druge strane dolaze bizarne optužbe o špijunskom angažmanu hrvatskih građana i studenata - što je prije svega teška uvreda za same studente u Srbiji. Hrvatskoj javnosti vjerojatno je teško do kraja percipirati što se ondje doista događa i teško je shvatiti da se ondje, primjerice, ljudi masovno zalijeću automobilima u ljude koji prosvjeduju. No način na koji se ovdje prati situacija pokazuje da je Hrvatska zapravo najbolji susjed Srbiji', smatra Avdagić.
Daljnji razvoj političkih događaja i njemu je teško predvidjeti - s jedne strane evidentno je zasićenje Vučićem, ali s druge strane on i dalje čvrsto drži pod kontrolom velik dio društva i ima poprilično svojih pobornika, posebno onih koji su interesno vezani za njegovu vlast i posebno u ruralnim dijelovima zemlje, a oni su pod njegovom potpunom medijskom opsadom.
Tehnička vlada
'Najbolji put vjerojatno bi bilo formiranje nekakve tehničke vlade sastavljene od stručnjaka koja bi premostila idući period i omogućila izbore na kojima bi sve strane imale jednake uvjete i jednak pristup medijima. Aleksandar Vučić osobno je završio svoj politički put i bilo bi dobro da dostojanstveno odradi svoju zadnju dionicu, no njegove poteze nije jednostavno predvidjeti', kaže ovaj analitičar.
Avdagić smatra da su pretjerane tvrdnje da predsjednik Srbije uživa nepodijeljenu političku potporu Europske unije i SAD-a te tvrdi da to napokon treba demistificirati.
'Situacija je naprosto takva da u Srbiji ne postoji drugi relevantan sugovornik, ne postoji čak ni oporbeni gradonačelnik Beograda s kojim bi se moglo sjesti za stol i razgovarati. Situacija je takva barem zasad. Da, točno je da je Trumpov izaslanik za specijalne misije Richard Grenell prošlog tjedna objavio neobičnu poruku da je 'važno da se čuju različiti glasovi, ali da nema podrške za one koji podrivaju vladavinu prava i na silu upadaju u državne institucije' - a to doista podsjeća na Vučićev narativ. No istina je da Grenell još uvijek nema nikakvu konkretnu funkciju u novoj američkoj administraciji, nije jasno hoće li uopće imati veze s ovom regijom i njegove riječi nemaju ni blizu jednaku težinu kao, recimo, riječi državnog tajnika Marca Rubija', kaže Avdagić.
'Uostalom, Grenellova izjava u Srbiji je samo izazvala dodatno ogorčenje i frustriranost, odnosno vjerojatno je izvela nove ljude na ulice. Ne bih rekao da je to pomoglo Aleksandru Vučiću.'