Mnoge europske zemlje, poput Njemačke, Belgije i Francuske, imaju državna tijela koja se sustavno bave praćenjem i borbom protiv 'sektaških delikata'.

Potonja sintagma stavljena je pod navodnike jer hrvatski pravni sustav uopće ne prepoznaje pojam sekte (vjerojatno da bi se izbjegla moguća diskriminacija vjerskih zajednica).

U slučaju da postoje naznake protupravnog djelovanja unutar neke vjerske zajednice, bila ona službeno registrirana ili ne, zauzeli smo stav da su dovoljni postojeći zakoni kako bi se takvi slučajevi adekvatno procesuirali te nemamo posebne mehanizme pomoću kojih bismo se uhvatili u koštac s nekim potencijalno opasnim doktrinama i djelovanjima. No je li to doista dovoljno?

Neki smatraju da bi se Hrvatska trebala ugledati na države EU-a koje se sustavno bave vjerskim zajednicama u kojima postoji naznaka da se na bilo koji način krše ljudska prava ili radi nešto protuzakonito. A postavlja se pitanje i čini li Hrvatska dovoljno po pitanju zaštite žrtava potencijalno protupravnog djelovanja neke vjerske zajednice.

Negativna iskustva iz vjerske zajednice

Nedavno gostovanje studentice politologije Lucije Marković, bivše članice vjerske zajednice Saveza crkava Riječ Života, u HTV-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2' - u kojoj je ispričala traumatično iskustvo u toj zajednici, iz koje je, kako kaže, jedva izašla - ta je pitanja u hrvatskoj javnosti (ponovno) stavilo u fokus.

Paralizirajući strah, kazuje Marković, koji je osjetila kad su iz nje i tadašnjeg partnera, koji si je htio oduzeti život, istjerivali različite demone, za nju je urodio i prvim susretom sa suicidalnim mislima, a kasnije i životom s kompleksnim PTPS-om.

Pritom treba naglasiti da je riječ o crkvi reformacijske baštine, koja kao vrhovni autoritet priznaje Bibliju i s punim legitimitetom djeluje u Hrvatskoj kao jedna od 55 registriranih vjerskih zajednica te se, uz sva ostala prava, od 2015., pored donacija, financira iz državnog proračuna. Pravo na državni novac dobili su potpisivanjem ugovora s Vladom RH 2014.

Marković je ispričala da su iz njezina tadašnjeg dečka istjerivali 'duhove blizance, duha proganjanja i bježanja', a iz nje 'demona bježanja' jer se u jednom trenutku pokušala dići.

'Bila sam izvan sebe, izvan svog tijela. To je u meni napravilo strašnu traumu - pokušala sam pobjeći, a pastor mi je prepriječio put i rekao da moram sjesti. Ja sam u tom trenutku umrla, dio mene je umro. Umjesto da su me zbog anoreksije poslali psihijatru, oni su iz mene zbog izgladnjivanja istjerivali demona', ispričala je ova studentica te kaže da, unatoč ovim iskustvima, nije izgubila vjeru u Boga te da joj je sama vjera zapravo pomogla.

Iz vjerske zajednice Riječ Života pak kažu da su u emisiji izneseni 'subjektivni doživljaji, razne neistine i poluistine' kojima se nastoji diskriminirati njihovu vjersku zajednicu te je cijeloj Hrvatskoj prenesena slika kao da je riječ o opasnoj sekti koja zlostavlja ljude i nanosi im teške traume. Kažu i da nipošto nisu protiv primanja liječničke pomoći, niti da sugeriraju ljudima da je ne prime.

'Članovi crkava Riječ Života, uključujući i njihove vjerske službenike, dobronamjerni su ljudi, koji su usmjereni Bogu i pomaganju drugim ljudima, te koji dragovoljno pritom ulažu svoje vrijeme i materijalna sredstva. Pastori i članovi crkava Riječ Života već se 31 godinu trude u Republici Hrvatskoj širiti Radosnu vijest o Isusu Kristu, koja mijenja ljudske živote nabolje, čemu gotovo svakodnevno svjedočimo', napisali su na svojoj internetskoj stranici. Njihovo cijelo priopćenje možete pročitati ovdje.

Marković nije jedina

I vjerojatno bi se većina, ako ne i svi njihovi aktualni sljedbenici složili s time da iz svoje crkve žanju mahom pozitivne plodove. No isto tako Marković nije jedina osoba koja je u javnosti posvjedočila o negativnim iskustvima doživljenima u toj vjerskoj zajednici. Prije dvije godine ekipa iz emisije 'Provjereno' Nove TV razgovarala je sa sedam njezinih bivših sljedbenika, a oni su, pored traumatskih iskustava i njima spornih tumačenja vjere, pravila ponašanja i pretjeranog nadzora, spomenuli i to da ta crkva uči vjernike o davanju desetka, odnosno deset posto mjesečnih primanja za potrebe njihove crkve.

No tada aktivni članovi te vjerske zajednice, kao i sam njezin predsjednik, pastor Damir Šićko Alić, s kojima je ekipa 'Provjerenog' tada stupila u kontakt, sve su te navode opovrgnuli, istaknuvši da su prilozi dobrovoljni te da nema apsolutno nikakve kontrole, prisile i ispiranja mozga kao u sektama.

Neki bivši članovi obratili su se tada i Hrvatskom centru za informiranje o sektama i kultovima s pitanjem imaju li njihova iskustva obilježja sektaškog ponašanja. S obzirom na to da u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu ne postoji riječ sekta, sektaško ponašanje u ovom kolokvijalnom prijevodu podrazumijeva bilo koju vrstu protupravnog djelovanja neke vjerske zajednice.

'Nakon što smo ih uputili policiji, smatrali smo da ima elemenata koji bi se mogli procesuirati, ali to se mora dokazati. Međutim čim se netko povuče, to je za nas završena priča. I to nije vjerodostojno', kazala je tada za 'Provjereno' Branka Dujmić-Delcourt, predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima, hrvatske podružnice Europske federacije za istraživanje informiranja o sektama (FECRIS) i stalnog partnera Vijeća Europe po tom pitanju.

Da bi nešto imalo obilježja sektaškog ponašanja, kaže, mora zadovoljiti niz kriterija - od manipulacije, odvajanja od obitelji, pa do napada na privatnost i proganjanja nakon odlaska.

'Ako je prisutno samo jedno, to ne znači da su oni žrtve sektaškog ponašanja. To mora biti u jednom sustavu u kojem je uvršteno nekoliko elemenata koji su protuzakoniti ili koji idu protiv ljudskih prava', kaže Dujmić-Delcourt. I to se sve mora dokazati policiji i Državnom odvjetništvu jer Centar nije zakonodavno tijelo.

Naravno, nipošto ne treba upirati prstom u određenu vjersku zajednicu, koja potpuno legitimno djeluje u Hrvatskoj. No legitimno je postaviti pitanje zašto se ne istražuje vjerske zajednice ako postoji veći broj negativnih svjedočanstava. Treba naglasiti i da konkretno u ovom slučaju nije poznato je li itko od tih ljudi na kraju prijavio tu crkvu zbog potencijalnih protupravnih radnji.

Mehanizmi za borbu protiv sekti kao diskriminirajući čimbenik

Sociolog religije s Pravnog fakulteta u Zagrebu Siniša Zrinščak, koji se desetljećima bavi odnosom crkve i države, smatra da rješenje nikako nisu dodatni institucijski mehanizmi, usmjereni posebno na vjerske zajednice, jer je, kako kaže, taj teren vrlo sklizak. No smatra da ima prostora za poboljšanje na polju zaštite i usmjeravanja potencijalnih žrtava.

'Ako postoji opravdana sumnja da se u određenoj vjerskoj zajednici krše ljudska prava članova ili da se na bilo koji način ponašaju neprimjereno prema njima, naravno da to onda represivni organi i sudski mehanizmi moraju istražiti. No vjerska prava spadaju u fundamentalna ljudska prava, a dodatnim specijaliziranim mehanizmima ušli bismo u opasan prostor jer zapravo nekoga unaprijed diskvalificiramo ako mu damo sektaški predznak', kazao je za tportal.

Kaže da se nadzor nekih vjerskih zajednica uveden u drugim europskim zemljama nije baš pokazao kao učinkovita mjera jer u pravilu ne dovodi do utvrđivanja suspektnosti cjelokupne vjerske zajednice. Dodaje i da se na taj način zapravo više potiče netrpeljivost prema određenim vjerskim zajednicama i njihovim članovima nego što se rješava problem.

Prema zakonu, Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Ministarstva uprave dužan je izbrisati vjersku zajednicu iz tzv. Evidencije vjerskih zajednica u RH kada tijelo sudbene vlasti pravomoćno utvrdi da svojim djelovanjem poziva ili potiče vjersku, nacionalnu i rasnu mržnju ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti. Ili pak ako Ministarstvo u provođenju nadzora utvrdi da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života, zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana.

No to se, kako nam naš sugovornik kaže, nije nikad dogodilo, niti je ikad pokrenut postupak protiv neke vjerske zajednice.

Moralna panika: Brojka od 800 sekti prenapuhana

Prema izvornom značenju, pojam sekta nije imao pežorativno značenje koje ima danas, nego je to podrazumijevalo one vjerske skupine koje su se odcijepile od vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju pojedinih vjerskih dogmi.

S vremenom je pojam dobio negativne konotacije i u ljudskoj svijesti podrazumijeva one vjerske zajednice koje svojim djelovanjem na bilo koji način krše ljudska prava. Takve zajednice u teoriji ne mogu ni biti registrirane kao vjerske zajednice u Hrvatskoj jer bi se njihov program odmah ocijenio kao protuustavan. Bez obzira na to, dio njih djeluje u sivoj zoni.

Ovih dana u hrvatskom medijskom prostoru moglo se čuti da u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti, no Zrinščak smatra da je ta brojka prenapuhana te da je izrazito neozbiljno i potencijalno vrlo opasno ići u javnost s takvim, kako ih naziva, proizvoljnim brojkama. Na to gleda kao na puko širenje moralne panike.

'Svaki javni govor u Hrvatskoj, u kojem se spominje da u Hrvatskoj djeluje 500, 600 ili 800 sekti ili u kojem se poziva na njihovu zabranu smatram neargumentiranim jer tako ulazimo u opasno područje - na taj način svakoj manjoj vjerskoj zajednici, odnosno svim onima koje su nam nepoznate ili izazivaju bilo kakvu sumnju možemo prilijepiti tu etiketu. Jesu li mormoni sekta, ili bilo koja od ovih 55 registriranih vjerskih zajednica, samo zato što su nam nisu bliski? Ta brojka nema uporište ni u čemu i neka mi kažu ti koji je spominju što oni podrazumijevaju pod sektom', objašnjava Zrinščak te dodaje da nema službenih podataka o tome. A s obzirom na to da naš pravni sustav uopće ne prepoznaje taj pojam, jasno je i zašto.

Treba generalno poraditi na zaštiti žrtava

S druge strane, Zrinščak kaže da se nedovoljno radi na zaštiti žrtava, no i da ni tu nema potrebe za institucijama koje bi se bavile isključivo žrtvama neke vjerske zajednice jer bi samo postojanje takve institucije sugeriralo da vjerske zajednice imaju protupravni predznak.

'Kome će se obratiti žrtva obiteljskog nasilja, svećenika, bilo koje institucije? Problem žrtve i povjerenja u zaštitu sustava kod nas općenito ne funkcionira. Na žrtve i na povredu prava treba gledati generalno, ali rješenje nikako nisu institucije koje bi bile specijalizirane samo za žrtve vjerskih zajednica, nego trebaju biti usmjerene generalno na žrtve', kaže on.

'Ali ako postoji 10 – 15 prijava, gdje su tu naši organi, gdje je naša država? Naravno da to treba ispitati. Ali tu nažalost ne vidimo inicijativu', kaže on, dodavši da ga, kao stručnjaka koji se bavi sociologijom religije 40-ak godina i koji je napisao velik broj znanstvenih članaka na temu odnosa crkve i države, nikad nitko iz državnih tijela nije nazvao, osim kad se donosio Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica.

'Stručnjaci bi mogli pomoći sugerirati neke mehanizme ili dodatno proučiti mehanizme koji postoje u drugim zemljama i to koliko su efikasni, no sa strane države nije bilo inicijativa koje bi uključile stručnjake u takva ispitivanja', zaključno će on.

Kako su vjerske zajednice regulirane u Hrvatskoj?

Sve vjerske zajednice, prema Ustavu Republike Hrvatske, odvojene su od države, stoga ona ne nadzire njihov rad dok god im je djelovanje u skladu sa zakonom. One mogu samostalno i slobodno odrediti unutarnju organizaciju, tijela upravljanja, hijerarhiju i nadležnosti te tijela i osobe koje ih predstavljaju, samostalno određuju sadržaj i način očitovanja vjere, održavanja veza, udruživanja s drugima i slično.

Do 2002. u Hrvatskoj nije bio reguliran status vjerskih zajednica, a onda su se donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica kriteriji postrožili. No Hrvatska, općenito gledano, po pitanju vjerskih sloboda ima podosta liberalan stav: građani uživaju potpunu vjersku slobodu, a sljedbe koje djeluju najmanje pet godina registrirane kao udruga i čija je interpretacija društvene zbilje okupila najmanje 500 ljudi, uz uvjet da su njezini statuti i programi u skladu sa zakonom, dobivaju status vjerske zajednice i jednaka prava kao i bilo koja druga povijesna vjerska zajednica.

Financiranje vjerskih zajednica

Prema još uvijek važećem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2013., sve vjerske zajednice koje se nalaze u Evidenciji imaju potpisan ugovor s Vladom, čime im se omogućava sklapanje braka s učincima građanskog braka, izgradnja vjerskih objekata, provođenje vjerskog odgoja te djelovanje u javnim institucijama (bolnicama, zatvorima i slično). Na taj način Vlada je zapravo i drugim vjerskim zajednicama omogućila gotovo jednaka prava koja ima Katolička crkva.

Danas u Hrvatskoj taj status uživa 55 vjerskih zajednica, od čega je njih 20 (Katolička crkva i 19 njih) s državom sklopilo i Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa, prema kojem uz sve navedeno imaju pravo na novac iz državnog proračuna. Od 2017. do 2024. godine ukupno je vjerskim zajednicama isplaćeno: 20.614,152,97 kuna (2017.), 21.198.221,40 kuna (2018.), 21.979.741 kuna (2019.), 22.716.280,31 kuna (2020.), 23.634.035,48 kuna (2021.), 24.632.968,79 kuna (2022.), 3.553.926,44 eura (2023.) te 3.726.206,12 eura (2024.), po podacima koje nam je dostavila Vladina Komisija za odnose s vjerskim zajednicama.

Katolička crkva pritom ima i četiri ugovora sa Svetom Stolicom (tzv. Vatikanski ugovori), prema kojima uživa dodatna prava i novčane naknade. Prema podacima iz 2017., te godine iz državnog proračuna, temeljem Ugovora između Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima, Katoličkoj crkvi isplaćeno je 299,45 milijuna kuna.

Savez crkava Riječ života prošle godine od države je dobio nešto više od 60.000 eura, što je ujedno dosad najveći iznos koji im je isplaćen iz državnog proračuna od 2015. (godinu ranije potpisali su s Vladom Ugovor o pitanjima zajedničkog interesa). U razdoblju od deset godina prosječno su godišnje dobivali oko 50.000 eura.