Hajna Javorska je odvjetnica, ali ima još jedan jednako važan zadatak - sklapanje bespilotnih letjelica, koje su ključni oslonac ukrajinskih snaga u borbi protiv ruskih osvajača.

"Kada je moj suprug otišao u rat, shvatila sam da i ja želim biti korisna. On je pilot drona, pa sam se, prije otprilike godinu dana, odlučila pridružiti maloj proizvodnji dronova“, kaže Javorska. "Počeli smo s 70 dronova mjesečno, a sada možemo proizvesti nekoliko tisuća tjedno. Naš se tim također povećao sa šest na četrdeset ljudi, od kojih je deset žena", ispričala je za Politico.

Javorska nije jedina.

Iako imaju pravo na to, nisu napustile zemlju

Za razliku od vojno sposobnih ukrajinskih muškaraca, žene imaju pravo napustiti ratom pogođenu zemlju. No, mnoge su odlučile ostati - neke volontiraju u vojsci, dok su druge preuzele važne pozicije u gospodarstvu, popunjavajući praznine uzrokovane velikim manjkom radne snage.

Žene su preuzele poslove u građevini, transportu i vožnji kamiona, ali imaju i rastuću ulogu u obrambenim tvrtkama, gdje čine 38 posto radne snage u državnom koncernu Ukroboronprom, dok je još veći broj zaposlen u privatnom sektoru obrane.

"Sada nedostaje radne snage posvuda. Vjerujem da bi se žene trebale angažirati. Rat nam je težak, ali predstavlja i priliku da naučimo nova zanimanja i revidiramo vlastite vještine", kaže Javorska.

Novi zadaci i izazovi

Juliia Vjotska također je među onima koje su se prilagodile novim izazovima. Vjsotska je glavna prodavačica u tvrtki "Praktika", koja se prije rata specijalizirala za sefove, bankarsku opremu i neprobojna stakla. Tvrtka je 2009. izradila svoje prvo oklopno vozilo, "Kozak".

"U to vrijeme gotovo nikoga to nije zanimalo, ali nastavili smo raditi na njima. Kada je rat počeo, već smo imali potrebne vještine i brzo smo se preorijentirali na proizvodnju", objašnjava Vjsotska.

Danas su vozila "Kozak" na prvoj liniji fronte i sudjelovala su u ukrajinskoj ofenzivi u ruskoj regiji Kursk.

U radionici ispod njezinog ureda, deseci muškaraca u zaštitnoj opremi oblikuju rastaljeni metal u oklopne ploče, dok zvuk zavarivanja ispunjava prostor. Vjsotska, koja je i predsjednica Ukrajinske obrambene poduzetničke lige, ističe kako u ovoj industriji nema mjesta za muški šovinizam.

"Nisam se susrela s bilo kakvim oblikom seksizma. Imamo ženu na čelu agencije za nabavu obrambene opreme i zamjenicu ministra strateške industrije. Mislim da bi bilo diskriminirajuće misliti da žene zaslužuju poseban tretman", kaže ona.

Potreba za dodatnim radnicima

Od početka ruske invazije u veljači 2022. Ukrajina je izgubila više od 30 posto radne snage, odnosno 5,5 milijuna ljudi, zbog mobilizacije, migracija i okupacije dijela teritorija. Ovaj gubitak prijeti gospodarstvu zemlje, što je istaknula i Ukrajinska konfederacija poslodavaca.

"Žene bi trebale igrati vodeću ulogu u ekonomiji. Dok naši muškarci štite Ukrajinu, mi moramo pomoći, preuzeti druge poslove i nastaviti razvijati svoje vještine", zaključuje Javorska.

Korisna distrakcija

Javorska se u svojem novom poslu nije susrela s diskriminacijom. Iako nikada nije imala priliku lemiti, sada spaja dijelove za dronove. "Svi radimo jednako, bez obzira na spol. Osjećam da time doprinosim ratnim naporima", kaže ona.

Unatoč velikom obimu posla, Javorska pronalazi vrijeme za sklapanje dodatnih dronova koje šalje suprugu. Ovaj joj rad pomaže da skrene misli s brige o njemu i situaciji na bojištu.

Tvorničko utočište

Valentina također je aktivna u obrambenoj industriji, ali zbog sigurnosti koristi pseudonim. Kada je Rusija napala Ukrajinu 2022., vratila se na posao u tvornicu oružja ubrzo nakon porodiljnog dopusta. Tvornica je poslužila i kao sklonište za oko 4.000 civila.

"Sjećam se straha dok je horizont svijetlio u žutom plamenu. Pripremali smo se za obranu Kijeva", prisjeća se Valentina. Proizvodnja nije stala, čak ni kada je područje bilo pod opsadom, a hrana je postala rijetka. Ljudi su dijelili sve, ponekad jedući samo jedno jaje dnevno. Kada su muški stručnjaci otišli na front, njihove pozicije preuzele su žene i umirovljenici.

"Naše osoblje je većinom iskusno i, iako im je ponekad teško, njihovo znanje je neprocjenjivo. Neki od njih imaju i više od 80 godina", ističe Valentina. U svibnju 2022., nakon povlačenja ruskih snaga iz Kijeva, civili su napustili tvornicu, ali Valentyna i dalje često spava u svom uredu zbog intenzivnog posla. Kaže da viđa svoje dijete, koje ima posebne potrebe, samo vikendom, zahvaljujući podršci svoje majke.

Više od svega, Valentina se boji da bi se Rusi mogli vratiti. Dok zemlja ne bude sigurna, pauzirala je sve svoje životne planove.

"Najvažnije je oružje. Ono omogućuje zaštitu života i generacija koje dolaze. Ovo je možda najvažnija lekcija koju nam je rat donio", zaključuje Valentina.