Kako pišu njemačke novine Die Welt, znanstvenici otkrivaju da možda postoji genetska podloga za revolucionarno ponašanje koja se krije u testosteronu, hormonu kojeg muškarci imaju deset puta više u svom tijelu nego žene. To se uostalom moglo vidjeti i tijekom Arapskog proljeća, kada se doduše jest nekoliko istaknutih žena profiliralo u pobunama protiv diktatura od Tripolija do Omana, no većinu prosvjednika su ustvari činili muškarci. Karin Kneissl u svojoj knjizi 'Testosteron macht Politik' (u prijevodu: Testosteron se bavi politikom) ističe da testosteron potiče na riskantno i agresivno ponašanje, koje se onda oslobađa i manifestira kroz ludo hrabro suprotstavljanje autoritetu i moći.

Karin Kneissl navodi i povijesne primjere testosteronskih revolucija, čiji su sudionici pretežno bili mladi muškarci, od revolucionarne 1848. do pokreta Occupy Wall Street. Zabrinjavajuće pitanje jest što bi se moglo dogoditi, naglašava se u knjizi, u istočnoj Aziji gdje na 100 žena dođe 130 muškaraca, te je genetsko-revolucionarni potencijal društva daleko veći. Kneissl u tom kontekstu apostrofira Kinu, čija se komunistička vlast najviše od svega plaši narodne revolucije.

Iako je ovo prva knjiga koja dovodi u tako direktnu vezu hormone, odnosno biologiju tijela, s političkim procesima u društvu, Karin Kneissl smatra da ne bi trebala biti zadnja te poziva svoje kolege iz znanstvene zajednice na debatu o hormonalnoj politici. Tko zna, možda će ubuduće politički analitičari studirati Prirodoslovno-matematički fakultet.