Skupina znanstvenika s Havaja prošle je godine objavila studiju koja je pokazala da se mužjaci miševa mogu razmnožavati čak i kada im se s kromosoma Y uklone svi geni osim dva. Voditelji istraživanja zaključili su da bi Y, koji brzo gubi gene, u budućnosti mogao postati nepotreban.

Profesor genetike na Oxfordu Bryan Sykes 2003. je objavio knjigu 'Adamovo prokletstvo: Budućnost bez muškaraca' u kojoj je predstavio hipotezu prema kojoj bi muškarci, zbog sve manjeg broja spermija i siromašenja kromosoma Y mogli izumrijeti već kroz 125.000 godina.

Zašto Y gubi gene?

Genetski materijal sadržan u DNK u ljudskim stanicama oblikuje 23 para kromosoma od kojih je jedan par zadužen za određivanje spola. Žene imaju po dva X kromosoma, a muškarci X i Y. U procesu razmnožavanja dijete dobiva pola genetskog materijala od majke, a pola od oca. Kako jajašca sadrže pola parova kromosoma, ona će uvijek imati X kromosom. S druge strane spermiji će biti nositelji jednog iz para XY – ili X ili Y. Spol djeteta stoga ovisi o tome koji će spermij oploditi jajašce.

Genetska istraživanja pokazala su da kromosom Y, za razliku od ostalih koji imaju na tisuće gena (među kojima je i X), sadrži samo 27 gena. Prije 200-tinjak milijuna godina to nije bilo tako – naši preci, rani sisavci, imali su spolne kromosome X i Y koji su bili slični svim drugim parovima kromosoma. U svakoj generaciji razmijenili su neke gene tako da su potomci naslijedili mješavinu gena roditelja. No iz nekog nepoznatog razloga kromosom Y je postao sjedištem gena koji pokreće procese koji rezultiraju muškim svojstvima. S vremenom je on privukao druge gene specifične za muškarce kao što su geni za razvoj testisa i stvaranje sperme. Mnogi među njima pokazali su se štetnima za ženke pa su X i Y prestali razmjenjivati gene i nastavili se razvijati odvojeno. Tijekom evolucije kroz milijune godina Y je kod ljudi izgubio više od 90 posto gena koje je dijelio s X-om. Neki drugi sisavci već su u potpunosti izgubili Y kromosom no njihovi mužjaci i ženke nastavili su se normalno razmnožavati. Više znanstvenika pretpostavilo je stoga da bi se slična stvar mogla dogoditi ljudima u narednih pet milijuna godina.

Y je previše važan da bi nestao

Međutim, nova studija koju je proveo tim na čelu s Melissom A. Wilson Sayres, s Odsjeka integrativne biologije na University of California u Berkeleyu, pokazala je da je Y ipak previše važan da bi uskoro nestao.

'Naša je studija otkrila da su geni koji su očuvani i oni koji su se preselili s X na Y važni te da će ljudski Y opstati još dugo vremena', rekla je dr. Wilson Sayres.

Novo istraživanje obavljeno u posljednjem broju časopisa PLOS Genetics otkrilo je da uzorci varijacija na kromosomu Y pokazuju da prirodna selekcija održava broj gena na njemu. Na temelju rezultata tim s Berkeleya je također zaključio da je velika sličnost među kromosomima Y prije svega rezultat prirodne selekcije koja pročišćava sve potencijalno štetne mutacije. No što je najvažnije, stručnjaci su utvrdili da je svih 27 gena na Y – 17 koji su ostali i nakon 200 milijuna godina, te još 10 koje je kromosom dobio u novije vrijeme, a čija uloga nije potpuno razjašnjena – vrlo važno za reprodukciju.

Većina novijih gena, koji se nazivaju amplikonskim, na kromosomima se nalazi u višestrukim kopijama, a istraživanje je pokazalo da je gubitak jedne ili više kopija povezan s neplodnošću muškaraca.

'Ova amplikonska područja koja do sada nismo dobro razumjeli očito su vrlo važna i trebala bi se istraživati zbog razumijevanja plodnosti', rekla je dr. Wilson Sayres.