Predsjednik Joe Biden suočava se s vanjskopolitičkim izazovima koji su se prelili i na domaći teren, u vidu propalestinskih prosvjeda na sveučilišnim kampusima. Još veću muku muči s recentnim ekonomskim pokazateljima i tvrdokornom inflacijom: službeni podaci govore da gotovo 40 milijuna američkih obitelji grca zbog sve većih troškova života bez odgovarajućeg rasta plaća, a tu je i dodatnih 38 milijuna Amerikanaca koji već žive u siromaštvu - ukupno, u neimaštini je 40 posto stanovništva SAD-a.

Egzistencijalni izazovi zasad ne muče Donalda Trumpa. On nije deklarirao osobno bogatstvo, no Forbes procjenjuje da je 'težak' 7,4 milijarde dolara. Sada zgrće i na predsjedničkoj kandidaturi. Samo u travnju, Republikanski nacionalni komitet za Trumpovu kampanju prikupio je 76 milijuna dolara, od čega je polovica stigla od malih donatora. Suočen sa četiri sudska procesa, Trump profitira u ulozi žrtve, uspoređujući Bidenovu administraciju s Gestapom zbog navodnog nastojanja da ga pravosudnim 'lovom na vještice' eliminira iz izborne utrke.

Procjenjujući Bidenovu i Trumpovu izbornu poziciju, dr.sc. Gorana Grgić, profesorica i predavačica američke unutarnje i vanjske politike pri Centru za američke studije na Sveučilištu u Sydneyju, trenutno pri Sveučilištu ETH Zurich — Centar za sigurnosne studije, procjenjuje da su obojica podjednako omraženi na suprotnoj strani političkog spektra. Jednako tako, obojica još uvijek imaju otvoren put k pobjedi.

'Situacija je neizvjesna. Trenutno još ništa nije determinirano i toga su obje strane svjesne. Naravno, Bidenu u prilog ne ide činjenica da gotovo svako novo istraživanje javnog mnijenja pokazuje da ima vrlo, vrlo mršavu podršku. U isto vrijeme, on ima nekakvih prednosti pred Trumpom, ali čini se da Trump puno više kapitalizira na nekakvoj ideji sentimentalnosti i nostalgije. Zanimljivo, ljudi sada ocjenjuju Trumpov predsjednički mandat puno pozitivnije nego što su to činili po isteku tog mandata, početkom 2021. godine. On to pokušava prizvati, govoreći kako je tada zapravo bilo puno bolje, iako ekonomski indikatori pokazuju da se pod Bidenom kreiralo puno više poslova', navodi prof. Grgić.

Iako bi Bidenu u prilog trebao ići porast gospodarstva i burzovnih indeksa, percepcija je takva da se Amerika suočava s ogromnim problemima koje on nije u mogućnosti riješiti. Birače najviše tište inflacija i stanje s imigracijom, otkriva sugovornica tportala, a na to se nadovezuju pitanja vanjske politike, prvenstveno podrška Izraelu u kontekstu bliskoistočnog sukoba. Iako je ta tema prilično medijski popraćena, ispitivanja pokazuju da je biračima gospodarstvo daleko važnije od vanjske politike.

Jednake šanse

Izvan SAD-a, percepcija je da Trump uvjerljivo vodi u anketama, no to zapravo nije točno. Gledajući trendove, prof. Grgić kaže da Trump po nekim ispitivanjima ima određenu prednost na nacionalnoj razini, ali izbori u SAD-u dobivaju se u saveznim državama. I ove godine, ključne bitke vodit će se u šest ili sedam tzv. swing država s tradicionalno neizvjesnim ishodima. U fokusu su Pennsylvania, Michigan i Wisconsin u tzv. Rust Beltu, Nevada i Arizona u Sun Beltu, te Sjeverna Karolina i Georgia na jugu zemlje.

'Ako promatramo te 'battleground' države, gdje se zaista vode izborne bitke, vidimo da je Biden proteklih mjeseci ponegdje uspio popraviti svoje brojke, osobito nakon govora o stanju nacije, te je lagano dobio na prednosti. Ali opet, ni jedan ni drugi zasad ne dobivaju podršku većine birača, nigdje nisu iznad 50 posto. Ako gledamo agregatore ispitivanja javnih mijenja, poput 538.com, Trump je u laganoj prednosti od jedan posto na razini Amerike kao jedne izborne jedinice, što ona nije. On ima 41 posto, a Biden 40. Dakle, zaista će odlučivati nijanse. Neki od najprominentnijih analitičara kažu da će izbore presuditi pet do šest posto birača u tih nekoliko swing država', napominje prof. Grgić.

Fokusi u kampanjama

Prioriteti birača razlikuju se ovisno o njihovom svjetonazoru, pa je tako demokratskim biračima na prvom mjestu očuvanje demokratskih institucija, dok je republikanskim biračima prioritet ekonomija. Bidenova kampanja temelji se na očuvanju demokracije u kontekstu Trumpove prijetnje da će iz temelja mijenjati način rada i kadrove u državnim institucijama.

'Oni žele predsjedničke izbore u studenom pretvoriti u referendum o sustavu vladanja i očuvanju demokracije u SAD-u, iako protivnici te ideje kažu da je pojam demokracije apsolutno apstraktan za veliki broj glasača. Što nekome znači 'demokracija', ako si ne može priuštiti ručak i večeru, ako ne može natočiti dovoljno benzina u auto? To je sad već diskusija koja se tiče političke kulture - koliko su ljudi uopće svjesni krhkosti demokracije i koliko se demokratske institucije i norme uzimaju zdravo za gotovo', navodi prof. Grgić.

Iako se planira sučeliti s Trumpom u debati prije samih izbora, Joe Biden zasad pažljivo dozira svoje javne nastupe. Ulogu u tome, smatra prof. Grgić, sigurno imaju i predsjednikovi najbliži suradnici, koji ga žele zaštititi od mogućih gafova. A dok se demokrati fokusiraju na očuvanje demokracije, republikanci govore o praktičnim stvarima, poput ekonomije i poštivanja zakona, kriminala i zakona o imigraciji.

'Sve je to već viđeno. Još iz 60-ih znamo priču o Nixonu i njegovoj pobjedničkoj 'Law & Order' kampanji. To je taj kontrast. Republikanci apsolutno ne razgovaraju o demokraciji, dapače, već vidimo da se neki njihovi potencijalni kandidati za potpredsjednika SAD-a uopće ne žele odrediti prema nekim pitanjima koje Trump nameće, a to su legalnost izbora, možebitno nepriznavanje rezultata itd. Tim Scott, senator iz Južne Karoline za kojeg se spekulira da je visoko na listi mogućih Trumpovih potpredsjednika, u svojim istupima ne želi odgovoriti na pitanje hoće li priznati rezultate u slučaju poraza. To je vrlo indikativno, nešto što nam ukazuje da smo opet stigli do granice pucanja, kao što smo to vidjeli 6. siječnja 2021.', ističe dr. Grgić, podsjećajući da se na Capitol Hillu tog dana dogodilo nasilje nad institucijama, doslovno i metaforički, tako što se pokušalo onemogućiti verifikaciju elektorskih glasova i miran prijenos vlasti uoči inauguracije 20. siječnja.

Moguće je, dakle, očekivati nerede u slučaju Trumpovog poraza, no što ako Trump pobijedi? Prosvjedi bi se možda mogli očekivati od studenata, ali oni su ovih dana ustali protiv Bidenove politike na Bliskom istoku. Tko će prosvjedovati protiv mirnog prijenosa vlasti u korist Donalda Trumpa?

Odgovarajući na to pitanje, prof. Grgić ukazuje na ogromnu političku polarizaciju u Americi. Konstatira da se krajnja desnica svrstala uz Republikansku stranku koja kao 'Grand Old Party' (GOP) iz 1850-ih i 1860-ih godina baštini potpuno drukčije korijene i političku praksu. Sada je, međutim, s krajnje desne strane političkog spektra u Americi došlo do legitimizacije nasilja kakvo je neviđeno u suvremenoj povijesti.

'Taj govor koji poziva na nasilje, koji odobrava nasilje, kojem je teško osuditi nasilje - to je grozan problem. Duh je izašao iz boce, a budući da Donald Trump kao karizmatični vođa radi sve da probudi najniže strasti, vrlo je teško predvidjeti kako bi se to moglo smiriti. Na strani demokrata nismo čuli takvu retoriku, barem u neka modernija vremena, ali smo vidjeli da nisu bez ideja što se tiče političkog prosvjeda i neposluha. Sjetimo se marševa za prava žena, manjina, tražitelja azila, koji su uslijedili vrlo brzo nakon Trumpove pobjede', prisjeća se prof. Grgić, podsjećajući da su žene marširale na Washington neposredno nakon Trumpove inauguracije, baš kao i brojni drugi građani nakon što je donio izvršnu odredbu o zabrani ulaska u SAD ljudima iz određenih muslimanskih zemalja.

'Tada su ljudi izlazili van prosvjedovati, a to se opet može očekivati ako se Trump vrati u Bijelu kuću. Biden neće biti figura oko koje će se netko nužno mobilizirati, nego će to biti upravo ideja demokracije i ono što donosi Trumpova agenda', tumači prof. Grgić.

Studentski prosvjedi

Po pitanju studentskih prosvjeda, kaže da je broj studenata koji su prosvjedovali vrlo malen u odnosu na ukupan studentski korpus u SAD-u. U pitanju su jednoznamenkasti postoci, samo u pojedinim slučajevima do 10-ak posto. Ipak, tamo gdje je do prosvjeda došlo - uglavnom su to sveučilišta s dugom tradicijom prosvjeda, poput onih s kraja 60-ih protiv rata u Vijetnamu - mobiliziran je veliki broj prosvjednika, kako propalestinskih, tako i proizraelskih.

Potom, prof. Grgić ističe da je prema ispitivanjima javnog mnijenja američka vanjska politika gotovo na samom dnu poduže liste onoga što okupira studente. Na vrhu popisa su ogromni studentski zajmovi i visoki troškovi života. Ipak, postavlja se pitanje može li gušenje prosvjeda na kampusima dodatno naškoditi Bidenu.

'Treba pogledati gdje su se prosvjedi događali. U fokusu medija bio je kampus sveučilišta Columbia, ali New York nije 'battleground' država pa tamo nema previše razloga za brigu. S druge strane, u Michiganu, Wisconsinu, Pennsylvaniji, Georgiji, Sjevernoj Karolini, Arizoni ili Nevadi dosta je bitno kako su se vodstva sveučilišta odnosila prema studentima, jesu li oni potpuno izgubili vjeru u Bidena i u Demokratsku stranku, pa je pitanje hoće li uopće izaći na izbore i hoće li možda njihov glas otići nekom trećem kandidatu, kao što je to Robert Kennedy Junior', napominje prof. Grgić.

Zasad se ne zna ni kako će sve to odraziti na izlaznost i podršku koju bi Amerikanci arapskog porijekla mogli dati Bidenu, a prilično su velike podjele u američkoj židovskoj zajednici, s obzirom na razlike u podršci zatočenim žrtvama Hamasa i izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu u svemu što radi, pa i sijanju smrti u nastojanju da oslobodi taoce i zatre Hamas.

Po pitanju upliva sudskih procesa protiv Trumpa na birače, podijeljena je i akademska zajednica u Americi. Prof. Grgić nedavno je boravila na znanstvenoj konferenciji u San Franciscu, pa iz prve ruke zna da neki smatraju da bi eventualna osuđujuća presuda protiv Trumpa odvratila dobar dio onih birača koji bi inače glasali za njega.

'Ja sam tu skeptičnija, mislim da oni koji su odlučili podržati Trumpa sve te procese vide samo kroz prizmu nekakvog demokratskog 'lova na vještice'. Ništa neće odlijepiti od Trumpa njegove hardcore fanove, njegove 'true believers', one koji su mu slijepo odani. Vidimo da je on čak uspio monetizirati svoju ulogu žrtve, prodajući razne artikle sa svojom 'mugshot' fotografijom. Sve je okrenuo u svoju korist, a čak i mainstream mediji idu mu na ruku jer suđenje u New Yorku prikazuju u okviru 'plaćanja porno zvijezdi'. Time relativiziraju ono što taj slučaj u suštini jest: uplitanje u izborni proces i kršenje pravila financiranja kampanje isplatom novca s nekakvog fiktivnog računa osobi koja je mogla utjecati na ishod izbora', razlaže prof. Grgić.

Promjena izbornog modela

U američkim akademskim krugovima, otkriva, već nekoliko godina vodi se rasprava o promjeni izbornog modela koji se pokazuje sve problematičnijim. Prvi okidač bili su izbori 2000. godine, kada je George W. Bush pobijedio bez glasova većine birača.

'Diskrepancija između popularnog i elektorskog glasa već tada je pokrenula rasprave o reformi izbornog sustava, ali one se zaista intenzivno vode od 2016. kada je Trump pobijedio Hillary Clinton iako je ona dobila više ukupnih glasova. Ima tu raznoraznih ideja, a dosta simpatija zadobila je ideja da se stotinu elektorskih glasova koji korespondiraju mjestima u Senatu pribroji onima koji su osvojili većinu drugih elektorskih glasova po saveznim državama', otkriva prof. Grgić. Pojašnjava da svaka savezna država ima pravo na po dva mjesta u Senatu, dok zastupljenost u Zastupničkom domu, gdje stoluje ukupno 435 predstavnika, varira ovisno o broju stanovnika svake države. Uz tri glasa koji pripadaju prijestolnici D.C.-ju, koji nema svoje zastupnike u Kongresu, dolazi se do ukupno 538 elektorskih glasova, što znači da je za pobjedu na izborima potrebna većina od 270 glasova. To je ta 'magična' brojka koja se žarko iščekuje na kraju izbornog dana.

'Prema ovom prijedlogu, ne bi se išlo na većinu od 270 nego bi se gledalo tko je dobio većinu od 438 elektorskih glasova, a onda bi se onome tko je dobio većinu popularnih glasova, dakle glasove većine birača, pribrojilo tih stotinu 'senatskih' glasova. U okviru majoritarizma sada se, naime, događa da pobjedu u nekoj državi odnosi onaj tko ima 50 posto plus jedan glas, pa će u Kaliforniji s 40 milijuna stanovnika pobjednik dobiti 52 elektorska glasa, a u Wyomingu s manje od 600.000 stanovnika čak tri glasa', tumači prof. Grgić.

Nažalost, takva reforma, kojom bi se onemogućilo da predsjednik i ubuduće postane netko bez većine glasova svih birača, podrazumijeva promjenu Ustava, do čega može doći jedino putem ustavnog amandmana.

'Da bi to prošlo, morate imati dvije trećine glasova u oba doma Kongresa, dakle, u Zastupničkom domu i u Senatu, kao i ratifikaciju u tri četvrtine saveznih država. Nažalost, kako trenutno stvari stoje, prije ćemo kolonizirati Mars i ići na godišnje odmore na Mjesec nego će se to dogoditi. Iako je ovo zapravo najelegantnija ideja kako reformirati taj sustav', zaključuje prof. Grgić.