Novi, 126. japanski car prvi put će se pojaviti u javnosti na ceremoniji koja će se održati 4. svibnja pri kraju tzv. Zlatnog tjedna, tijekom kojeg se u Japanu obilježava čitav niz praznika: dva carska rođendana, Dan ustava, Praznik cvijeća, Dan dječaka i Praznik zastava, što u mnogočemu simbolizira tranziciju na prijestolju.

Još uvijek aktualni car Akihito službeno će abdicirati 30. travnja, a na čelo specifične monarhije zasjest će njegov najstariji sin, prijestolonasljednik Naruhito. Akihito je još 2016. godine najavio kako će abdicirati zbog zdravstvenih razloga te će time postati prvi živući car koji je abdicirao nakon dva stoljeća.

U unaprijed snimljenom obraćanju, koje će biti emitirano na dan abdikacije, Akihito je podsjetio sunarodnjake da nikad ne zaborave 'nebrojene živote koji su izgubljeni u Drugom svjetskom ratu', naglasivši da je prosperitet poslijeratnog Japana izgrađen upravo na tim žrtvama. Akihito je imao 11 godina kada je završio rat koji se vodio u ime njegova oca Hirohita. Stoga je Akihito svoju carsku poziciju posvetio ublažavanju dubokih ožiljaka rata, što je uključivalo posjete zemljama koje su bile žrtve japanskog imperijalizma u vrijeme rata.

Šaroliko društvo osmišljatelja

Smjenom na prijestolju Japan ulazi u novo carsko razdoblje koje se naziva Reiwa. Kako je naknadno objasnio japanski premijer Shinzo Abe, ime nove ere sastoji se od dva karaktera, Re i Wa, što znači 'zapovijed' i 'red', odnosno 'mir' i 'sklad'. Pojmovi su to koji dobro ocrtavaju Japan i Japance, a preuzeti su iz najstarije sačuvane zbirke japanske poezije, 'Manyoshu'.

'Odlučili smo se za Reiwu kao nadu za Japan te se svaki Japanac može nadati boljoj budućnosti i može gajiti svoje snove, baš kao šljivin cvijet koji najavljuje dolazak proljeća', slikovito je pojasnio premijer Abe.

O nazivu nove ere raspravljalo je devetero pomno odabranih članova skupine koju su činili, između ostalih, nobelovac, potom poznata spisateljica, bivši sudac, predsjednik tamošnje gospodarske komore, ravnatelj televizije te predsjednik krovne novinarske udruge. Sadašnja era zemlje, Heisei, što znači 'mir posvuda', završit će povijesnom abdikacijom Hirohita.

Narušeni sklad

Tijekom vladavine svakog japanskog cara (gengo) dobiva se ime koje se u gregorijanskom kalendaru koristi za obilježavanje godina. Ime svakog genga naglašava odnos prema novim desetljećima i značajno je za većinu Japanaca u njihovu svakodnevnom životu. Iako se smanjuje popularnost drevnog kalendara, novokovanica Reiwa pojavit će se svugdje, od kovanica, osobnih dokumenata, službenih pečata, pa sve do zaglavlja i novinskih impresuma. Razumljivo, Japanci i ostali u nadolazećim danima imat će prilike i pobliže upoznati novog cara Naruhita.

Nadolazeći car rođen je 23. veljače 1960. godine u Tokiju te je službeno postao krunski princ nakon smrti svog djeda, cara Hirohita, čime je 1989. završila era Showa, kako je i posthumno nazvan najdugovječniji japanski car čiju je vladavinu obilježio čitav niz tektonskih promjena, među kojima i ona kojom carevi više nisu smatrani bogovima. I sama majka budućeg cara, carica Michiko, svojom ranijom pripadnošću Katoličkoj crkvi narušila je drevno pravilo prema kojem na prijestolje mogu stupiti isključivo šintoisti.

Naruhito je, tvrde njegovi biografi, imao sretno djetinjstvo te je uživao u brojnim hobijima poput glazbe, planinarenja i jahanja. Uglavnom se družio s djecom dvorjana, a kao mladić bio je veliki ljubitelj bejzbola. Igrajući se u dvorištu carskog dvora naišao je na ostatke stare ceste, što ga je ponukalo na istraživanje povijesti prijevoza pa je na tu temu i diplomirao na prestižnom tokijskom privatnom fakultetu Gakushuin.

Ljubitelj riječnog transporta među ihtiolozima

Nakon školovanja u Japanu otac ga šalje na studij u Oxfordu te proučava povijest riječnog transporta na gornjem toku Temze u 18. stoljeću. Opsjednutost drugom po dužini britanskom rijekom budući car je naglasio i u svojoj autobiografiji koju je naslovio 'Temza i ja'. Za usporedbu, car Akihito je cijenjeni ihtiolog, a znanošću o ribama bavio se i car Hirohito.

Naruhito posjećuje i britansku kraljevsku obitelj te ostaje osupnut opuštenošću kraljice Elizabete koja sama miješa svoj poslijepodnevni čaj. Druži se i s ostalom europskom visokom aristokracijom, a tijekom posjeta španjolskoj infanti Eleni upoznaje svoju buduću suprugu Masako Owada, inače kćer japanskog diplomata.

Japanski dvor nije bio oduševljen prinčevim izborom, no car i carica ipak su dopustili vjenčanje koje je održano u lipnju 1993. pred 800 gostiju, uglavnom okrunjenih glava. Budućem carskom paru u palači Togu prije 18 godina rodila se princeza Aiko.

Pravo na Krizantemino prijestolje

Time je nagoviještena još jedna promjena u budućnosti, prema kojoj će Japan iz agnatičke primogeniture, u kojoj pravo na prijestolje ima prvorođeni sin, prijeći na kognatičku primogenituru, prema kojoj na Krizantemino prijestolje, ukoliko monarh nema sinova, zasjeda žensko dijete.

U smjeni početkom svibnja ima mnogo simbolike i podudarnosti iz ne tako davne japanske prošlosti. Zemlja Izlazećeg Sunca od početka Akihitove vladavine stagnira jer joj je susjedna Kina preuzela gospodarsku moć, a opasno joj prijeti i Južna Koreja. Od sjevernog dijela Korejskog poluotoka Japan je u višedesetljetnom strahu, a u posljednje vrijeme sve su ozbiljnije teritorijalne trzavice Tokija i Pekinga oko otočja Senkaku. Uz to, Japan je postao nacija starih ljudi, s naglim opadanjem broja stanovnika.

Stoga nije iznenađujući optimizam Japanaca koji se nadaju da će novo carsko razdoblje označiti prekretnicu. Neki optimistično podsjećaju kako su Ljetne olimpijske igre u Tokiju 1964. najavile stupanje Japana kao globalno jakog igrača pa se s pravom mnogi pitaju mogu li predstojeće Igre 2020. u Tokiju signalizirati sličan katarzičan učinak.