U radu ove komisije sudjelovali su najviši predstavnici Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve s povjesničarima obiju strana. Održano je čest sastanaka i to na različitim lokacijama u nekoliko država, drugoj strani predočeni su brojni dokumenti da bi se nakon godinu dana zaključilo da se jedni drugima nisu primaknuli ni za milimetar.

Zašto je uopće osnovana komisija?

Još 2014. iz medijskih se napisa moglo razaznati da bi blaženi kardinal Alojzije Stepinac mogao biti uskoro proglašen svetim.

Naime otkako ga je blaženi papa Ivan Pavao II proglasio blaženim u Mariji Bistrici 1998. godine, prošlo je više od desetljeća i pol, stoga se s nestrpljenjem gledalo prema Vatikanu, dok su u isto vrijeme na Kaptolu vrijedno prikupljani materijali i svjedočanstva za njegovu kanonizaciju.

No patrijarh Irinej sa svoja dva pisma koja je poslao papi Franji, a koja su rezultirala uspostavom spomenute komisije, na neko vrijeme skinuo je s dnevnog reda pitanje proglašenja Stepinca svetim. U pismima je Irinej upozorio papu Franju na dijelove Stepinčevog djelovanja koji su sporni za Srpsku pravoslavnu crkvu. Bolje rečeno, Srbi mu zamjeraju nedovoljno djelovanje tijekom NDH u zaustavljanju provedbe rasnih zakona.

Nakon pritisaka papa Franjo donosi odluku da se formira komisija kako bi dvije strane jedna drugu upoznale sa svojim argumentima 'za' i 'protiv' te kako bi se došlo do nekakvog konsenzusa o Stepinčevoj ulozi za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U hrvatskoj se javnosti mogu čuti 'utješni' argumenti kako je Papa samo u duhu ekumenizma želio uvažiti stav SPC-a te da za njega proglašenje Stepinca svetim nije pod upitnikom. Srpska javnost s druge strane likuje jer smatra da su zaustavili kanonizaciju.

No mnogi se slažu s time da je argentinski papa ovim potezom želio ovo pitanje na neodređeno vrijeme maknuti s dnevnog reda, možda i vrući krumpir prepustiti svojem nasljedniku da se gomba s njim, jer Stepinac je prvoklasno političko pitanje i u Hrvatskoj i u Srbiji.

Tko je sve sudjelovao u radu komisije?

U ime Svete Stolice sastancima je predsjedao Bernardo Ardura, predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti. Hrvatski predstavnici bili su zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, mostarsko-duvanjski biskup, mons. Ratko Perić, požeški biskup, mons. Antun Škvorčević te znanstveni savjetnici s Hrvatskog instituta za povijest, dr. Jure Krišto i dr. Mario Jareb.

Kao predstavnici Srpske pravoslavne crkve sudjelovali su mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, episkop bački Irinej Bulović, episkop slavonski Jovan Ćulibrk te dr. Radmila Radić, znanstvena savjetnica na Institutu za noviju istoriju Srbije u Beogradu, dr. Ljubodrag Dimić, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, i dr. Milan Koljanin, viši znanstveni suradnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu.

Koliko su se puta sastali i koje su bile teme?

Mješovita komisija sastajala se šest puta i na pažljivo biranim lokacijama u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Vatikanu. Prvi i posljednji, šesti put bili su u Vatikanu. Drugi je sastanak održan u Zagrebu, treći u Novom Sadu, četvrti u Požegi, peti u Podgorici.

Dok su na prvom susretu usvojeni okvir i metodologija rada, a na zadnjem je iznesen zaključak koji se može svesti na to da su svi zadržali svoje početne stavove, a sljedeći sastanci bili su podijeljeni na Stepinčevo djelovanje do 1941., na njegov odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i pravoslavnim vjernicima, potom na njegov odnos prema NDH i naposljetku poslijeratno razdoblje i progon Stepinca od komunističkih vlasti.

Hoće li Stepinac biti uopće proglašen svetim?

Vjerojatno hoće, no pitanje je kada. Od molbe za proglašenjem blaženim, koja je s Kaptola upućena papi Ivanu Pavlu II još 1979., do samog proglašenja Stepinca blaženikom 1998. prošlo je gotovo 20 godina. Da nije došlo do ove zavrzlame sa Srpskom pravoslavnom crkvom, bilo bi logično da bi Stepinac mogao biti proglašen svetim na 20. godišnjicu, tj. 2018. godine.

Naime još 2014. do hrvatskih vjernika iz Vatikana se pronio glas da će Stepinac biti proglašen svetim već sljedeće godine, tj. 2015.

Sada ostaje samo čekati sljedeći potez pape Franje, jer je komisija završila s radom i nakon što je dijelom zadovoljena Srpska pravoslavna crkva, ne bi trebale postojati zapreke da se nastavi kanonizacija.

Postulatura bl. Alojzija Stepinca i dalje prikuplja dokumente i svjedočenja ljudi koji mogu potvrditi njegovu svetost i pozitivnu ulogu u spašavanju Židova i Srba tijekom Drugog svjetskog rata.

Što tvrdi SPC, a što HBK?

Patrijarh Irinej, iako priznaje da se Stepinac u pojedinačnim slučajevima zauzimao za Srbe i Židove u Drugom svjetskom ratu, tvrdi da je podržavao stvaranje NDH i da je pravoslavlje proglasio najvećim prokletstvom Europe. Smatra da je Stepinac, kojeg u Srbiji pogrdno vole nazivati ustaškim vikarom, poticao na prisilno prekrštavanje Srba na rimokatoličku vjeru, da je bio ambivalentan prema Pavelićevom režimu i da je kukavički šutio i gledao masovne likvidacije Srba, Židova, Roma… SPC najviše smeta to da, kako tvrde, Stepinac 'nije protestirao kada je ustaški režim poslao u smrt tri pravoslavna episkopa, više stotina pravoslavnih svećenika i monaha te više stotina tisuća pravoslavnih vjernika, njegovih sugrađana'.

S druge strane hrvatska strana potencira činjenicu da je Stepinac mučenik i žrtva komunističkog, Titovog režima, da ga Ante Pavelić nije podnosio te da postoji niz dokaza i svjedočenja pojedinaca o tome kako je zagrebački nadbiskup u to olovno vrijeme spasio tko zna koliko srpskih i židovskih života. Također postoji niz propovijedi iz kojih je očito da Stepinac kritizira Pavelićev režim.

Stepinac je za Katoličku crkvu u Hrvata primjer čovjeka koji je bio potpuni antitotalitarist i kontra oba sustava koji su Hrvatskoj toliko naštetili u prošlom stoljeću.