Hajde, uvucite se načas u kožu bogataša težeg od 30 milijuna dolara. Za te puste milijune rintali ste cijeli život. Dizali ste kredite, lomili konkurenciju, zakidali radnike, svadili sa sindikatima, izbjegavali poreze, podmićivali, šuškali s političarima i bankarima, dizali nove kredite da otplatite stare i na koncu nakrckali lijepu hrpicu para.
Ali kome ćete ostaviti imperij kada dođe stari lađar Haron da vam dušu preveze na drugu obalu? Sinovima i kćerima, koji nisu kao vi okretni u poslu? Ili će se vaša imovina rastočiti u beskonačnim sudskim parnicama, jer će se za njom polakomiti neka Jerry Hall koju ste oženili u 85. godini života?

E, pa to je - prema najnovijem Izvješću o bogatstvu globalne konzultantske tvrtke za nekretnine, Knight Franka LLP-a - najveća od svih briga koja je morila 56 posto ultra bogataša tijekom proteklih deset godina, a ispitanici izjavljuju da će i u narednoj dekadi nasljeđivanje biti najveći rizici u stvaranju i očuvanju njihova novca. Nisu svi sposobni i odgovorni kao Todorićevi juniori.

Ugledna tvrtka Knight Frank LLP sa 120-godišnjom tradicijom, od 2007. redovito istražuje i predviđa ponašanje ultra bogatih, pri čemu takvima uzima one čije osobno bogatstvo prelazi vrijednost 30 milijuna dolara. Nazivaju ih 'Ultra high-net-worth individuals' (UHNWI), a definiraju kao vlasnike dionica u javnim i privatnim tvrtkama, ulagače u nekretnine, zbirke umjetnina, automobile, zrakoplove, jahte i slično. Taj ekskluzivni klub u svijetu trenutačno broji 187.500 pojedinaca, a budući da i među super bogatima ima bogatijih, među njima je 45.000 xxx-large bogatih, koji, zajedno na hrpi, vrijede 1.000 milijardi dolara. Izvješće se radi na temelju podataka dobivenih od njihovih privatnih bankara i savjetnika za upravljanje imovinom.

Izvješće kaže da se odmah nakon zabrinutosti zbog nasljeđa, svaki drugi njihov klijent boji da će mu imovinu ugroziti globalna ekonomija i porez na bogatstvo, na četvrtom je mjestu strah zbog nepredvidljivosti burze. Na petom mjestu je zabrinutost zbog osobne sigurnosti i otmice, tek na šestom je strah za osobno zdravlje i zdravlje obitelji, na sedmom strah zbog problema s poslovnim partnerima, na osmom zabrinutost zbog online sigurnosti i strah od povrede privatnosti. Da će im se zbog posljedica zagađenja okoliša stanjiti bankovni računi zabrinuto je samo 6 posto super bogatih, a za samo 4 posto njih važne su inicijative za sprečavanje pranja novca.
Uglavnom, ti i takvi bogataši boje se da im se crno piše. U 2015. klub im se prvi puta nakon sedam godina smanjio za tri posto ( 2014. je bilo 193.100 UHNWI-jevaca), pa kukaju o dobrim starim vremenima u doba globalne krize, kada je sirotinja odlazila na bubanj, a njihovi računi rasli kao dizano tijesto. Tek su se Bill Gates sa svojih 75 milijardi dolara i Warren Buffet (60.8 milijardi) uspjeli dva desetljeća održati na listi najbogatijih na svijetu. Ostali kako koji, jedan dio po onoj kako došlo tako otišlo. Razlog je malo usporenija kineska ekonomija, nešto slabiji rast ekonomija baziranih na izvozu i nestabilno financijsko tržište, ali ipak... Zato dvije trećine privatnih bankara i savjetnika za upravljanje imovinom izjavljuju kako se njihovi klijenti boje da u narednom desetljeću svoje bogatstvo neće moći gomilati tako brzo kao protekle dekade.

Pa ipak, ili možda baš zbog toga, ultra bogati rastrošniji su no ranijih godina, ulažući golemi novac u zimske i ljetne rezidencije, privatne otoke, jahte i poštanske marke.

Kontroverzni republikanski kandidat za budućeg predsjednika SAD, Donald Trump, uz stanove i palače u New Yorku i izvan njega, ima posjed u Palm Beachu sa povezanim zgradama površine 4.050 četvornih metara i plesnom dvoranom, ljetnu rezidenciju Sedam izvora u Bedfordu sa 60 soba, tri bazena u talijanskom mramoru i dva krila za poslugu, rezidenciju u Virginiji s vinogradima i vinarijom, te kućicu sa šest spavaćih soba i pet kupaona na Rodeo Driveu na Beverly Hillsu, da mu se nađe kada svrati u Kaliforniju. Nije loše za unuka vlasnika bordela, koji se obogatio pružajući dvojbene usluge kopačima zlata.

Unatoč bojazni da im hrpice dolara neće uredno rasti kao proteklih godina, stručnjaci Knight Franka su izračunali da se prošle godine indeks investicija u luksuz povisio za sedam posto. Mediji su prošle godine svako malo izvještavali o rekordnim prodajama u najpoznatijim aukcijskim kućama u svijetu. Kupnja antiknih automobila u 2015. povećala se za 17 posto, za 5 posto je povećana prodaja luksuznih satova (u tome ni naši nisu bili loši) i arhivskih vina, 4 posto je prodano više nakita. Bilježe se spektakularne prodaje 'najpoželjnijih predmeta' na svijetu poput rijetkog dijamanta Plavi mjesec, kojega je u ženevskom Sothebyju kupio trgovac nekretninama iz Hong Konga za 48.5 milijuna dolara preimenujući ga Josephine u čast sedmogodišnje kćeri. Običan, besprijekorno čisti bijeli dijamant više nije u modi, traže se rijetki primjerci plavih i ružičastih.

Iako još nije nadmašena cijena oldtimera iz 2014., kada je Ferrari 250 GTO Berlinetta iz 1962. prodan za 38 milijuna dolara, od 25 oldtimera koji su ikada prodani za više od 10 milijuna, čak ih je osam kupljeno prošle godine! Picassove Žene iz Alžira prodane su za rekordnih 179 milijuna, dok je jedan Modiglianijev akt neimenovani kineski kupac iz Šangaja platio 170 milijuna. Unatoč tome što je prema Forbesu 2015. u svijetu bilo 15 milijardera manje, a preostalih 1.810 'osiromašeno' za 570 milijardi dolara, prodaja super luksuznih jahti porasla je za 40 posto.

Bogati dečki očito ne vjeruju u novac u banci, nego ga investiraju u konkretne stvari, nabijajući do besmisla cijene luksuzne robe kao što je Lockheed Lounge sofa od aluminija i staklenog vlakna, australskog dizajnera Marca Newsona, prodana u londonskoj aukcijskoj kući Phillips za nevjerojatnih 4.69 milijuna dolara! Cijene nekretnina u Londonu toliko su napuhane, da je 'jedinstvena' kućica širine samo tri metra, stiješnjena između dvije normalne zgrade, kojoj je potrebno temeljito renoviranje, prodana za 800.000 funti.

Ali da ne bude zabune: najbogatijih jedan posto i dalje posjeduje više od polovine svjetskog bogatstva, koje je 2015. iznosilo 250.000 milijardi dolara, iako 12.4 milijarde manje nego godinu ranije. No u Credit Suise Wealth Reportu stručnjaci predviđaju da će 2020. dostići 345.000 milijardi dolara, što će reći da bogati pušu na hladno, jer će, usprkos njihovu strahu, biti – još bogatiji. I još nezasitniji. Ili će se ono ipak malo više rasporediti na srednju klasu, koja sada broji 14 posto svjetske populacije, ostalih 85 posto su – siromasi. Siromasi koji su u posljednjih godinu dana još više osiromašili. Bogatih se još uvijek najviše nataložilo u Europi i SAD, no za povećanje svjetskog bogatstva biti će najzaslužnije nove ekonomske sile Kina i Indija.

A za bogate Britance nema zime. Ministar financija George Osborne je obećao povećanje praga neoporezivog dohotka sa 42.386 na 50.000 funti do 2020., ali da bi obećanje ispunio, u naredne dvije godine mora uštedjeti 2 milijarde za financiranje te sheme. Nazavisna udruga Resolution Foundation koja se bori za poboljšanje životnog standarda nižih i srednjih slojeva građana, odmah je izračunala da će od novog obračuna poreza 85 posto prednosti ići petini najbogatijih Britanaca. Od koga će uštipnuti da uštede one dvije milijarde? Zna se. Vlada je potvrdila planove za rezanje beneficija i olakšica osobama s posebnim potrebama čime namjerava uštedjeti milijardu funti.

Je li to moguće? Očito je i to moguće. Ali nije moguće za ministra rada i umirovljenika Iaina Duncana Smitha, koji je odmah dao ostavku i ustupio fotelju nekome tko će imati želuca progutati tu knedlu. Što biste vi i naši ministri na to rekli?

U svakom slučaju, gradimo svijet u kojemu šaci izabranih pomažemo da kupuju plave dijamante i oldtimere, umjesto da pomažemo onima u invalidskim kolicima.