Govoreći pred odborom američkog Kongresa za energiju i trgovinu, Safina je ustvrdio da bi milijuni barela nafte koji su istekli u ocean mogli izazvati ekološku katastrofu još neslućenih dimenzija.

'Što se tiče oceanske biologije, ovo nije samo regionalni problem. Naime, velik broj životinjskih vrsta dolazi preko Atlantika u Meksički zaljev kako bi se parili. Među njima je i izuzetno ugrožena plavorepa tuna, za koju su poznata samo dva mjesta gdje se razmnožavaju, pri čemu je jedno od tih mjesta upravo Meksički zaljev', rekao je Safina.

Prvi čovjek instituta Blue Oceana pritom se žestoko se obrušio na British Petroleum i način na koji je taj naftni gigant pristupio rješavanju problema. Konkretno, BP i dalje priječi neovisno mjerenje koliko točno nafte istječe iz bušotine te koristi kemijski disperzant za naftu koji je, prema državnoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA), 'visoko toksičan' za okoliš.

Morske struje koje kruže po Meksičkom zaljevu dovele su naftu do obala Lousiane, čijih je oko 240 km obale zagađeno naftom i nakupinama katrana. Unatoč strahovima, vrlo malo nafte je doprlo do obala ostalih država zaljeva Mississippija, Alabame i Floride. No, Safina je uvjeren da će nafta iz bušotine zbog jakih morskih struja doprijeti do Floride te u konačnici preko Arktika doći i do Europe.

Slyvia Earle iz National Geographic Society ustvrdila je kako bismo 'trebali strahovati jer ne znamo dokle je nafta došla ni kolika je šteta za okoliš'.

'Postoji nedostatak shvaćanja posljedica ove katastrofe za ocean, a time i za nas. Ne znamo kakvi su učinci disperzanta koji se raspršuje 1.500 metara pod površinom. Nitko to nije testirao u laboratoriju', dodaje Earle.

Prošlotjedni pokušaj zatvaranja bušotine upumpavanjem isplake (mulja) i cementa, koji se naftaškim riječnikom naziva 'top kill', u subotu je BP proglasio neuspješnim. Naftna mrlja trenutačno pokriva površinu od oko 75.000 četvornih kilometara, što je gotovo polovica površine Jadranskog mora, koja iznosi oko 160.000 četvornih kilometara.