Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, a obožavao je zemljopis i glazbeni odgoj. U gimnaziji se, pak, najviše zanimao za kemiju, filozofiju i povijest 'zbog izuzetne nastavnice'. Imao je radikalno suprotne ocjene, od izvrsnih do dovoljnih. Kao srednjoškolac Jurčević je mnogo čitao, a ponajviše ono što mu nije bila obvezna lektira.

Kao pučkoškolac i srednjoškolac obožavao je sport, trenirao nogomet i košarku, trčao i bavio se skokovima u vis.

Kako je u gimnaziji bio izvrstan kemičar, Jurčević je bio siguran da ću upisati kemiju, ali sve se srušilo kad je - kao maturant - posjetio fakultet i osjetio težinu neugodnih mirisa. Stoga je upisao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i paralelno Ekonomski fakultet.

Političko buđenje u Hrvatskom proljeću

Studenti su ga, kao brucoša, na Filozofskom fakultetu posve slučajno izabrali za izaslanika sveučilišne Skupštine na kojoj je nastao opći lom zbog izbora Ivana Zvonimira Čička za prvog studenta prorektora. Svi na skupštini – i profesori i studenti - već su prije bili podijeljeni u dvije čvrste skupine. Jurčević je, prisjeća se, samo zbunjeno promatrao.

Budući da nikoga nije poznavao niti je imao pojma o čemu se radi, kad se pribrao odabrao je prohrvatsku stranu. Bio je to početak njegova neprekidnog društvenog djelovanja. Godine 1971. odbio se učlaniti u partiju iako je tada bilo u modi boriti se za 'našu stvar' unutar partijskih redova.

Po završetku studija Jurčević nije uspio dobiti posao, te je na određeno vrijeme radio u osnovnim i srednjim školama te turističkim poduzećima u Zagrebu. O 1981. do 1990. bavio se 'raznim obrtima i primijenjenom umjetnošću'.

Istraživač ratnih žrtava i jugoslavenske represije

Godine 1990. sudjelovao je u otkrivanju i javnoj prezentaciji poratnih žrtava u jami Jazovka kao i u osnivanju Hrvatskog društva za istraživanje žrtava rata i poraća, u kojem je izabran za predsjednika. Bio je dragovoljac Domovinskog rata iz kojeg izlazi 1992., s činom bojnika. U MORH-u je bio i prvi je ravnatelj Središnjeg arhiva.

Od 1994. do 1997. radio je u Saboru RH kao savjetnik pri Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Djelatnik je Instituta društvenih znanosti 'Ivo Pilar' od 1997. godine.

Na Filozofskom fakultetu magistrirao je na temi problematike proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, a doktorirao 2000. na temi represije jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945.

Nositelj je nekoliko kolegija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatskoj javnosti je postao poznat zahvaljujući atraktivnim nastupima u televizijskoj emisiji 'Piramida'.