SUDBINA DOMSKE DJECE

Nakon djetinjstva u SOS selu završio u domu za beskućnike

03.01.2014 u 17:40

Bionic
Reading

U Caritasovu Domu sv. Vinka u Osijeku ove su zime smještaj pronašla 22 muškarca i dvije žene, a među njima su i dva mladića u dobi od 21 godine

Jedan od njih je i Željko L., kojega su novinari Glasa Slavonije upoznali upravo u novogodišnjoj noći, na besplatnom dočeku u Šećeranskom domu, koji je za umirovljenike organizirao Grad, a sami su umirovljenicu otvorena srca na svoj doček pozvali i deset beskućnika. Željko je do 2012. bio štićenik SOS dječjeg sela Ladimirevci, a nakon izlaska iz sustava, nažalost, nije se uspio snaći pa je, iako je izučeni stolar, u nemogućnosti pronalaska stalnog zaposlenja i plaćanja stanarine završio u prihvatilištu za beskućnike. U osječkom Caritasu kažu kako su posljednji put sličan slučaj imali 2005., kada je nakon izlaska iz Dječjeg doma Klasje u smještaju za beskućnike završio 18-godišnjak, kojem se uz pomoć medija i Grada vrlo brzo pronašao posao. No trenutačna nezaposlenost i oskudica dovela je do toga da sada u Domu sv. Vinka žive čak dva mlada čovjeka.

'No moram reći kako su obojica puni entuzijazma i jedva čekaju da prođe zima i da, ako ne pronađu posao u Osijeku, odu tijekom sezone na Jadran', govori Olivera Balatinac, voditeljica Caritasova prihvatilišta za beskućnike.

Prepušteni sami sebi

Recimo kako je u Hrvatskoj inače praksa da djeca u ustanovama borave do završetka srednje škole kada na neko vrijeme prelaze u 'stambene zajednice', nakon čega više nitko nije ni zakonski obvezan brinuti o njima. Bez potpore obitelji, novca i posla, moraju početi samostalan život i u vrlo osjetljivoj dobi suočiti se s nizom velikih egzistencijalnih pitanja s kakvima se i većina odraslih teško nosi te za razliku od mladih koji danas i poslije 30. godine, zbog nemogućnosti pronalaska posla i rješavanja stambenog pitanja, nerijetko ostaju s roditeljima, ovi mladi ljudi moraju vrlo brzo odrasti i stati na vlastite noge.

U SOS selu Ladimirevci kažu kako oni nude mogućnost stambenih zajednica i Program polusamostalnog života. Tako njihovi štićenici nakon srednje škole mogu ići u sustav koji o njima brine još tri godine ili, u slučaju da studiraju, još jednu godinu po završetku studija.'No to, nažalost, nije njihovo pravo, nego mogućnost i mi pratimo izvršavaju li oni sve svoje obveze, odnosno traže li aktivno zaposlenje i izvršavaju li obveze na fakultetu. Kroz to vrijeme im se pomaže i financijski, savjetima i podrškom u traženju zaposlenja. Moram reći da do sada nismo imali nijedan slučaj da je netko poput Željka završio u domu za beskućnike, ali on povremeno posjećuje i selo i svoju SOS majku i vjerujem da će se snaći, jer je on svojim izborom izišao iz programa polusamostalnog života 2012. godine', objasnila je Višnja Matić, voditeljica Tima za razvoj djece SOS Dječjeg sela Ladimirevci.