Čulić rodio se u Šibeniku 1951. godine. Novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine. Pohađao je Vjesnikov Centar za izobrazbu novinarskih kadrova „Otokar Keršovani“ da bi 1980. godine počeo pisati u Večernjem listu.

Iz tog vremena dolazi i prvo priznanje: 1983. godine dobio je Vjesnikovu I. nagradu „Vladimir Kristl“.

Kao već uglednog novinara, novi glavni urednik Mirko Galić poziva ga u tjednik Danas, gdje se Čulić profilirao kao vješt reporter i koncizan komentator političke scene u osvit raspada Jugoslavije.

Nakon političke eutanazije Danasa, Čulić počinje objavljivati u Nedjeljnoj Dalmaciji, koja je također pokleknula pod pritiscima tadašnje vlasti, nakon čega 1993. godine odlazi u novoosnovani dvotjednik, uskoro tjednik Feral Tribune. Godine 2003. za kolumne u Feralu nagrađen je HND-ovim priznanjem „Marija Jurić Zagorka“.

Čulićev kolumnistički stil odlikovao se lucidnošću i sposobnošću da jednostavnim novinarskim izrazom analitički objasni i najkompliciranije političke teme koje je, s naglaskom na kritiku tuđmanizma, sažeo i u dvije knjige: „Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma“ i „Tuđman – i poslije Tuđmana“.

Dugi niz godina bio je dopisnik francuskih radiostanica. U Novom listu se našao 2008. godine, nakon gašenja Ferala, da bi godinu kasnije prešao u Novosti gdje je pisao kolumnu pod istim nazivom kao i u Feralu – „Aritmetika politike“.

Čulić je 2022. dobio nagradu HND-a "Otokar Keršovani" za životno djelo, a na ovogodišnjem Božićnom prijemu i SNV-ovo priznanje „Svetozar Pribićević“ za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa.