Istospolni bračni par Ivo Šegota i Mladen Kožić imaju pravo biti udomitelji djece, a nadležno Ministarstvo demografije, koje im je prošle godine odbilo zahtjev za obavljanje udomiteljstva, u roku od 60 dana treba donijeti novu odluku, ovaj put utemeljenu na domaćem i međunarodnom zakonodavstvu
Proizlazi to iz današnje odluke Upravnog suda u Zagrebu, koji je poništio dosadašnja rješenja, odnosno odbijenice nadležnog centra za socijalnu skrb i resornog Ministarstva, piše Jutarnji list.
'Odluka suda je obligatorna i žalba nije dopuštena, tako da je ova presuda konačna. Pisano obrazloženje još nije stiglo, no, kako je rečeno tijekom objave, sud je prihvatio našu argumentaciju iz tužbe, temeljenu na hrvatskim propisima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te je naložio nadležnima donošenje nove odluke u skladu s presudom. Vjerujemo da će nadležni poštovati sudsku odluku', ističe odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja zastupa Ivu Šegotu i Mladena Kožića.
vezane vijesti
'Presretni smo. Kako smo rekli i sutkinji, ovo je božićni poklon kakvom se nismo usudili nadati', rekao je Šegota.
Sa svojim partnerom Mladenom Kožićem među prvima je, odmah nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu, 2015. godine sklopio životno partnerstvo. Želja da im se obitelj proširi i da imaju djecu kod njih je postojala i prije.
'Dugo smo željeli biti roditelji. Stoga smo, ubrzo nakon vjenčanja, podnijeli zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb da postanemo potencijalni posvojitelji, no odmah smo odbijeni, zbog čega smo također pokrenuli sudski postupak na Upravnom sudu, koji još traje', priča Šegota.
Nisu se dali obeshrabriti te su počeli razmatrati i druge opcije, poput udomljavanja.
'Puno smo o tome razmišljali. Svjesni smo da je to privremena, a ne trajna skrb o djeci i da udomitelji nisu posvojitelji, no zaključili smo da bi i ta opcija bila ostvarenje naših snova', nastavlja.
Sa životnim partnerom Mladenom Kožićem prijavio se na ljeto 2017. godine u nadležnu podružnicu Centra za socijalnu skrb Zagreb.
'Jako su nas lijepo i srdačno primili, osobito psihologinja i socijalna radnica, koje su bile posebno sretne kad smo najavili da smo zainteresirani za udomljavanje dvoje ili troje djece, jer u Zagrebu kronično nedostaje udomiteljskih obitelji, osobito onih s uvjetima i željom za udomljavanje više djece, zbog čega su centri prisiljeni razdvajati biološku braću i sestre', priča Šegota.
Obojica su prošli cijeli postupak psihološke procjene, tijekom kojih su rješavali testove roditeljskih vještina, obavljali razgovore tijekom kojih su razmatrani njihovi motivi za bavljenje udomiteljstvom, a izrađena im je i socijalna anamneza kako bi se ustanovila podrška obitelji i okoline.
'Sve smo u potpunosti zadovoljili, dobili smo pozitivno mišljenje, svi su bili nekako sretni što se ovo događa. Međutim, od jednog trena više nam se iz centra nisu javljali. Nakon pozitivnog mišljenja, trebali smo krenuti na obaveznu edukaciju za udomitelje, nakon čega je trebalo slijediti dobivanje licence za obavljanje udomiteljstva. Odjednom više nismo mogli dobiti nikakve odgovore, a onda su nas početkom prosinca 2017. obavijestili pisanim putem da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole jer smo u životnom partnerstvu', priča Šegota.
Jako su se razočarali, kaže, jer su se nakon prvih reakcija ponadali da će sve biti u redu. Uostalom, Zakon o životnom partnerstvu jasno navodi da su životni partneri u svemu izjednačeni s heteroseksualnim bračnim partnerima. Kako su donositelji Zakona često isticali, jedino pravo koje im se može osporavati jest zajedničko posvojenje djece - no ne i udomiteljstvo, koje je profesija i koje ne podrazumijeva trajnu skrb o djeci.
