U priču o nevjerojatnoj tromosti i aljkavosti hrvatske administracije punom parom uključilo se i Državno odvjetništvo te je praktički zaustavilo prodaju Dalmacijavina - gotovo potpuno propale tvrtke koja je nedavno teškom mukom pronašla kupca, i to nakon jubilarnih deset neuspjelih dražbi. Netom što je zaključena jedanaesta dražba i neposredno prije nego što će novi vlasnik Marinko Zadro uplatiti 70 milijuna kuna DORH se najednom sjetio da mu je prodan i dio zemljišta s kojim se to nije smjelo dogoditi
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu uputilo je žalbu Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, tvrdeći da Zadri zajedno s kompletnom imovinom Dalmacijavina nije smjelo biti prodano 16.240 kvadrata zemljišta u Starom Gradu na Hvaru, 418 kvadrata voćnjaka na istom otoku i 1.826 kvadrata u Vukovaru. Hvarske nekretnine bile su upisane kao 'društveno vlasništvo s pravom korištenja Dalmacijavina' pa su po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu trebale pripasti državi dok su one u Vukovaru bile pod fiducijarnim vlasništvom bivšeg Hrvatskog fonda za privatizaciju - pa je i njih navodno trebala zadesiti ista sudbina.
Problem je međutim to što je upravo Državno odvjetništvo pune dvije godine bilo upoznato sa svim detaljima prodaje Dalmacijavina i nikada se nije sjetilo reagirati. Službeno su o tome bili obaviješteni 12. lipnja 2013. zajedno s Ministarstvom financija i tadašnjom Agencijom za upravljanje državnom imovinom. Dvije godine i deset neuspjelih dražbenih ročišta kasnije upalila im se lampica.
A da apsurd bude potpuniji, država je najveći vjerovnik Dalmacijavina u stečaju i nakon što se podmire troškovi stečajnog postupka, sav novac ionako pripada - njoj.
Dakako, ukoliko Marinko Zadro ne odustane od kupnje tvrtke, što je dosta realan scenarij: kako tportal doznaje iz njemu bliskih krugova, ovaj poduzetnik šokiran je razvojem situacije i gotovo sigurno neće pristati da se mijenjaju uvjeti natječaja, u kojemu su se sve nekretnine Dalmacijavina zajedno s ostalom imovinom i brendovima prodavale kao cjelina.
Dok se o žalbi DORH-a ne donese odluka, cijeli proces privatizacije nekad snažne splitske tvrtke je zamrznut, a u međuvremenu traje prikriveno prepucavanje Trgovačkog suda u Splitu i Županijskog državnog odvjetništva. Ni jedni ni drugi nisu skloni javnim istupima, no u sudu neslužbeno govore da žalbu smatraju nerazumnom jer je u dvogodišnjem postupku bilo sasvim dovoljno vremena za takvu reakciju. Na slučaju se, inače, izredalo nekoliko sudaca: prvi je preminuo, drugi je otišao na bolovanje dok je sutkinju Anu Golub Gruić on zapao neposredno prije jedanaestog ročišta.
U DORH-u pak tvrde da još uvijek postoji mogućnost odustajanja od žalbe ukoliko se dokaže da su sporne čestice prodane u dobroj vjeri. Tada država ne bi tražila svoje vlasništvo kako ne bi poremetila postupak, nego bi se od kupoprodajne cijene od 70,5 milijuna kuna izlučio iznos ostvaren od prodaje tih čestica, no s ovim bi se morao složiti i Državni ured za upravljanje državnom imovinom.
Treba napomenuti da je upravo država glavni krivac za propast splitskog simbola i jedne od najvećih vinarskih tvrtki u državi: u desetljećima u kojima su njome upravljali politički kadrovi gomilali su se gubici i nisu se plaćali porezi i doprinosi koji su na koncu dosegli nevjerojatnih milijardu kuna. Nakon otvaranja stečajnog postupka Dalmacijavino je vodio stečajni upravitelj Perica Mitrović i on ga je stavio na noge: lansirani su novi proizvodi, otvoreno je nekoliko desetaka trgovina u srednjoj Dalmaciji, a radnici su uredno dobivali svoje plaće.
Mitrović također ne komentira cijeli slučaj, ali otkriva da je Visokom trgovačkom sudu uputio odgovor na žalbu DORH-a.
