Kako su tenzije između ljudi i divljih životinja sve veće što zbog širenja ljudske populacije, a što zbog nedostatka resursa uzrokovanih klimatskim promjenama, napadi na ljude mogli bi postati učestali, što bi moglo dovesti do dugoročnog ometanja napora za očuvanje prirode i njezinih divljih stanovnika, prenosi BBC. Sukob ljudi i divljih životinja već je rezultirao desetkovanjem populacije vukova u Europi i Sjedinjenim Državama te izumiranjem podvrsta tigrova na južnoj hemisferi.

Vincenzo Penteriani, istraživač za Španjolsko nacionalno istraživačko vijeće (CSIC), tvrdi da je u stvarnosti broj napada životinja na ljude malen, a ono što je veliko pažnja je posvećena napadima koji se dogode. Prema studiji iz 2023. godine, kojoj je bio suautor, u svijetu je između 1950. i 2019. godine bilo 5089 napada divljih životinja na ljude, a samo je 32 posto njih rezultiralo smrću napadnutih osoba te su dvije trećine tih smrtnih slučajeva uzrokovale velike mačke poput lavova i puma.

Uobičajeni razlozi napada na ljude

Tri su vrlo uobičajena razloga za napad divljači na ljude, od kojih je neke lakše spriječiti od onih drugih.

Prvi od njih podrazumijeva napade temeljene na njihovoj urođenoj agresiji, što se odnosi na ženke koje štite svoje mlade ili životinje čiji je cilj zaštititi izvor hrane. Ovakvi se napadi često mogu izbjeći sve dok se ljudi drže podalje od tih životinja, njihove hrane i njihovih mladih, iako se može dogoditi da slučajno zalutaju - u potpunom neznanju da se nalaze na teritoriju na kojem one čuvaju svoje najmilije i hranu.

One životinje koje prepoznaju čovjeka kao sredstvo za dobivanje hrane spadaju u neku drugu kategoriju, mada su takvi slučajevi jako rijetki. Više se radi o ljudima koji su se jednostavno u pogrešno vrijeme našli na pogrešnom mjestu i životinjama koje jako dugo nisu jele. A kako se one sve više oslanjaju na ljudsku hranu koju mogu pronaći u kampovima ili kantama za smeće, sve manje nas izbjegavaju. Gubitak tog instinktivnog odgovora na strah stavlja ih u više situacija u kojima bi mogle imati bliske i neugodne susrete s ljudima, što često rezultira time da jedna strana nastrada, a u većini deblji kraj izvuku životinje.

Predatorski napadi ili oni povezani s grabežljivcima prilično su rijetki i čine samo 17 posto napada na ljude u Sjevernoj Americi od 1955. godine, a taj kontinent poznat je po raznoraznim predatorskim vrstama. Razlog za nemile napade je to da je čovjek promatran kao plijen i lovi ga se kao bilo koju drugu životinju. Nedavni susret s planinskim lavom rezultirao je ubijenim 21-godišnjakom i njegovim teško ozlijeđenim bratom u okrugu El Dorado u Kaliforniji. Bio je to prvi predatorski napad koji je ta država vidjela u posljednjih dvadeset godina.

Na ovoj su ljestvici i napadi koje izazovu ljudi ne shvaćajući ozbiljnost divlje prirode i njezinih stanovnika, pa se s njima slikaju, hrane ih u prirodnim okruženjima poput nacionalnih parkova i komentiraju male slatke divlje mačke sve dok im svojim oštrim zubima ne zahvate pola ruke. Ovakvi napadi, nažalost, često završavaju eutanazijom životinja iz predostrožnosti.

Nakon provođenja nebrojenih istraživanja svih vrsta napada životinja u razdoblju od 75 godina, Penterianijev tim vjeruje da ih se gotovo pedeset posto moglo izbjeći samo da su ljudi reagirali drugačije. Studija iz 2017. godine, kojoj je također suautor, otkrila je da rizično ponašanje u blizini velikih zvjerki povećava vjerojatnost napada. Prema njoj, dva najčešća rizična ponašanja odnose se na roditelje koji ostave djecu da se igraju bez nadzora i šetnju sa psom koji nije na uzici. Čak 66 posto napada kojota uključuje psa, a ne čovjeka. Rivalstvo između kojota i pasa je stoljetno i šetači to trebaju imati na umu.

Napadi divljih životinja u stalnom porastu

Penterianijevo istraživanje pokazuje i da su napadi velikih životinja u stalnom porastu od 1950. do 2019. godine, a za to postoji nekoliko ključnih razloga. Posljednjih desetljeća napori za očuvanje divljači i oporavak njihove populacije pokazali su se prilično učinkovitima.

Širenje gradova u zemljama s visokim dohotkom je razlog koji više zabrinjava. Stručnjaci tvrde da ljudi koji se sele iz gradova na selo često ne znaju niti uzmu vremena da nauče kako poštivati ​​divlje životinje koje tamo žive i koje će često susretati, što rezultira nemarnim ponašanjem, kao što je ostavljanje kanti za smeće dostupnima životinjama.

Stručnjaci vjeruju da klimatske promjene također igraju ulogu u eskalaciji napada zvijeri na ljude, ali tu korelaciju još treba istražiti. Resursi postaju sve rjeđi i više ograničeni, a životinje i ljudi dolaze u sve češći kontakt, što samo znači da bi ovakvih slučajeva moglo biti sve više. Naprimjer, došlo je do porasta napada lavova u zapadnoj Indiji tijekom suše jer su se i oni i ljudi oslanjali na iste izvore vode.

Klimatske promjene skraćuju zimu i smanjuju snježni pokrivač na sjevernoj hemisferi, što bi moglo uzrokovati to da medvjedi prekinu zimski san prije nego što hrana na koju se obično oslanjaju, kao što su insekti i flora, bude široko dostupna. Dok se sjeverni teritoriji zagrijavaju i led se topi u područjima kao što je Arktik, polarni medvjedi se također kreću u područja nastanjena ljudima u potrazi za hranom.

Vjerojatnost neželjenih susreta čini se da je veća u zemljama s niskim prihodima, onima kojima dominiraju golemi ruralni krajolici i obradivo zemljište. U tim su područjima populacije životinja veće i rasprostranjenije jer se ljudi koji tamo žive oslanjaju na poljoprivredu i stočarstvo za život. Ovo preklapanje staništa priprema teren za opaku petlju sukoba između ljudi i životinja, što bi moglo rezultirati mnogo većim brojem smrtnih slučajeva životinja nego ljudi jer bi nasilje u obliku ili osvetničkog ili preventivnog ubijanja zvijeri postala jedina opcija za uzgajivače stoke da se izbore što za svoj život, a što za život svoje stoke.

Stručnjaci odlučno kažu da uklanjanje životinja nije rješenje. Kada to postane glavna reakcija, može dovesti do naglog pada populacije i prijetnje od izumiranja, kao što je bio slučaj sa sivim vukovima u Sjedinjenim Državama prije 1960. godine. Postoje načini i mjere koji se mogu poduzeti da bi se to uspješno izbjeglo.

Kako izbjeći napad

Za početak treba bolje razumjeti životinje u našem okruženju i njihove potrebe. Stručnjaci predlažu da za kampiranje ponijeti torbe za hranu i sprej za medvjede u slučaju susreta, a psi trebaju biti na uzici da ih ne bi namamili.

Postoje i neke općenite smjernice za sprječavanje napada. Važno je držati se u grupama od najmanje troje ljudi i što je više moguće bilo bi poželjno izbjegavati provoditi vrijeme vani tijekom izlaska ili zalaska sunca jer su životinje tada najaktivnije.

Stručnjaci navode da bi ovakve preventivne mjere trebale spriječiti napad na čovjeka, ali čak i ako se on pokaže neizbježnim, još uvijek možete poduzeti korake da bi se izbjegle ozljede.

Kada dođe do napada, budite samouvjereni i puni nade

Ako naiđete na risa ili neku drugu veliku mačku, nemojte bježati jer će misliti da ste plijen, već se treba prijeteći postaviti i prikazati se što većim. Treba upotrijebiti sve što je na raspolaganju da biste je skinuli sa sebe, a zatim joj zaprijetiti ili je savladati čime god (kamenje, grane, bicikl) dok ne pobjegne ili dok ne stigne pomoć.

No s medvjedima, pišu stručnjaci, treba postupati što mirnije. Treba govoriti smireno kako biste pokazali da ste čovjek i veća prijetnja za njih. Nikada im se ne smije okrenuti leđa ili se popeti na drvo jer se grizli i crni medvjedi mogu bolje penjati od čovjeka.

U slučaju da se napad nikako ne može spriječiti, ne preostaje ništa drugo nego se predati obrambenim manevrima, ali oni se razlikuju od životinje do životinje. S grizlijem bi najbolja opcija bila praviti se mrtvim ležeći na trbuhu ili pokrivajući najosjetljivije dijelove tijela ruksakom.

U konačnici, izbjegavanje sukoba sa životinjama svodi se na njihovo poštivanje postavljanjem granica kako bi i one mogle činiti isto. Miran suživot je moguć, ali kao dominantna vrsta ljudi moraju preuzeti više inicijative da bi ta suradnja bila uspješna.