Ove subote u Šibeniku je u čast 72. obljetnice protjerivanja okupatora i kolaboracionista iz grada (3. studenoga 1944.) otvoren Muzej pobjede i oslobađanja Dalmacije u II. svjetskom ratu. Svečano otvaranje muzeja u kojem su prezentirani ključni trenuci Narodnooslobodilačke borbe u Dalmaciji - od odluke s Visa da se kreće u oslobođenje Dalmacije, desanta na otoke Brač Hvar, oslobađanja Dubrovnika i cijele Dalmacije s naglaskom na bitku za Knin, koja se i smatra konačnim oslobođenjem Dalmacije – kulminacija je trodnevnih događanja tijekom kojih je održan i okrugli stol o antifašizmu na kojem su sudjelovali Tomislav Jakić, Hrvoje Klasić, Dragan Markovina i Karolina Leaković.

Uskoro slijedi zanimljiva izložba o svećenicima koji su pomagali partizanima

Prva izložba u Muzeju pobjede posvećena je nositeljima partizanske spomenice sa šibenskoga područja, trajat će tri mjeseca, a nakon nje slijedi još jedna posebno zanimljiva pod nazivom 'Oni nikad neće biti sveti', kojom će se predstaviti pripadnici svećenstva koji su pripomogli NOB-u. Tijekom II. svjetskog rata u otporu fašizmu poginulo je 4,5 tisuća Šibenčana, na Sutjesci je Šibenik dao najviše boraca 1.316, a poginulo ih je 535. U bitci za Dalmaciju sudjelovalo je oko osamdeset tisuća vojnika, od čega četrdesetak tisuća pripadnika fašističkih grupacija koje su 1944. godine još bile na dalmatinskom području, a kojima se suprotstavio 8. korpus s trideset pet tisuća boraca NOB-a. Šibenik svoj antifašizam nije ograničio samo na povijesne reminiscencije, u gradu se redovito održava Fališ, festival alternative i ljevice, a poprilično je aktivna i udruga ANTIFA.

Iza osnivanja Muzeja stoji Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista u kojoj, suprotno ideji da su 'borci odavno poumrli', ima mladih ljudi. Jedan od njih Petar Mišura, potpredsjednik Udruge, ima četrdeset godina, radi kao pomoćnik pročelnika za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj u Šibeniku, a predsjednik je HNS-a Šibensko-kninske županije. Bio je predsjednik TZ Grada Šibenika, vijećnik u Gradskom vijeću, a trenutno je vijećnik u Županijskoj skupštini.

S njim smo razgovarali dan uoči otvaranja Muzeja.

Koliko je trajala priča o osnivanju Muzeja pobjede? Jeste li na tom putu imali poteškoća? Koliko vam je grad izišao ili nije u susret, s obzirom na to da je u gradu i županiji na vlast HDZ-ova opcija iz čijih redova se često čuju drugačije ocjene borbe za oslobođenje u 2. svjetskom ratu?

Od ponovnog reaktiviranja Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Šibenika, postoji ideja da se Udruga otvori prema javnosti, da se javno priča o antifašizmu i istovremeno da se rad Udruge prezentira javnosti. Muzej oslobođenja Dalmacije je prostor naše udruge, izložbeni prostor, ali i prostor radionica i prezentacija i tribina s antifašističkom tematikom. Od ideje do realizacije prošlo je manje od godinu dana. Dobili smo brojnu podršku, među ostalim i Grada Šibenika, ali ne i Šibensko-kninske županije. Podrška Grada Šibenika je plod zamršenih imovinsko pravnih odnosa prava Udruge na određene prostorije gradske uprave, ali i korektnog stava gradonačelnika Željka Burića. Prostor za muzej Grad je osigurao zamjenom prostorija u zgradi bivšeg Doma boraca i omladine (danas Krešimirov dom), a za vizualno oblikovanje postava zaslužan je šibenski dizajner Ante Filipović Grčić. Što se tiče pomoći, financiranje muzeja djelomično je osigurano donacijama, među kojim je i osam tisuća funti Udruge engleskih vojnika koji su se borili na Visu. Pomoć smo dobili i iz Kine, ali valja istaknuti pomoć domaćih ljudi. Nije bilo domaćih dobavljača koji nam za materijal nije dao 40 ili 50 posto popusta, izvođači su radili za trećinu tržišne cijene, a potom su se javile i tvrtke koje su pomagale. Nekima od njih je svejedno hoćemo li ih navesti kao donatore, a neki su nam otvoreno rekli da im ne treba takva reklama.

Kako ste stvorili koncept? Muzej je posebna i jedinstvena priča o otporu u Dalmaciji, dijelu Hrvatske koji je NDH Rimskim ugovorima prepustio Italiji. Što će se sve vidjeti u muzeju, za koji ste se muzeološki pristup odlučili i zašto mislite da je upravo Šibenik idealno mjesto za takav muzej?

Muzej je priča o antifašizmu Šibenika, koji je dao najviše boraca u legendarnoj bitci na Sutjesci, ali i Dalmacije gdje je pokret bio izuzetno jak zbog Rimskih ugovora i prodaje Dalmacije. Multimedijski pristup bez stalnog postava je rezultat skromnosti prostora i obilne građe koja bi se trebala prikazati. Logično je da Udruga koja ima sjedište u Šibeniku tu i napravi Muzej, inače trend je seljenja svih institucija iz Šibenika u Split i Zadar. No želio bih istaknuti kako nismo i ne želimo oduzeti prostor drugima, samo smo bili prvi. Posebno me veseli veliki interes za prvu izložbu posvećenu onim Šibenčanima koji su nosioci Spomenice. To je sinonim za početak otpora protiv okupatora, sinonim za sve one ljude koji su 1941. krenuli u borbu. Cilj te izložbe je da njihovim fotografijama i njihovim imenima pokažemo da su to bili ljudi poput nas. Obični ljudi koji su znali što je sloboda, ljudi jasnih moralnih vrlina. Želimo podsjetiti da su to bili naši susjedi, da pokažemo da oni nisu bili s neke druge planete. Većina ih je zaboravljena, kao i njihova djela. Sjećanja na njih postaju obveza naše Udruge, oni su stvarali slobodu, novi svijet, kako bi nama bilo bolje.

Vas i gospodina Restovića, predsjednika Udruge, dijele godine. Kako objašnjavate veliki interes mladih?

Postoji izreka da godine nisu važne. U Udruzi imamo 700 članova, trećina njih je mlađa od 40 godina, trećinu čini srednja generacija, oni do 65 godina, a trećina su stariji. Antifašistički pokret se mora nužno pomladiti i mene veseli što ima i znatno mlađih članova od mene.

Kako odgovarate na komentare koji antifašizam optužuju za zločine koje su počinile neke partizanske jedinice u danima nakon kapitulacije? Navodite li takve situacije u Dalmaciji, recimo pogubljenja na Daksi ili ono o čemu piše Bogdan Radica u 1945.? Ciljam na razlikovanje borbe protiv okupatora i NDH i onoga što bi se moglo nazvati obračunom s klasnim neprijateljem.

Antifašizam je u Dalmaciji imao i nacionalnu komponentu sjedinjena Dalmacije s Hrvatskom, ali i klasnu, socijalnu. Svaki zločin osuđujemo, ali ovo što spominjete ne dovodi u pitanje ispravnost čitavog pokreta. Dovoljno je vremena prošlo da se može znati koja jedinica je odgovorna za koji zločin. No, ponavljam, zločini ne mogu dovesti u pitanje ispravnost odluke otpora 1941. kad je cijela Dalmacija izručena fašistima i podvrgnuta teroru, kao ni veliku pobjedu koja je izvojevana 1945. To je neupitno.

Ako je fašizam od 1941. mijenjao svoje oblike (a jest), kako se mijenjao antifašizam? Kako biste definirali današnji otpor? Iscrpljuje li se on samo u povijesnoj interpretaciji 1941-1945. ili je riječ o novim oblicima razotkrivanja fašizma u svakodnevnom životu?

Istina da se fašizam mijenjao, danas se ponovo pojavljuje ne samo kao revizionistički pristup i negacija pozitivnih tekovina antifašizma, već i u brojnim skrivenim oblicima pa se tako pod slobodom govora provlače teze fašista i govora mržnje. Svako ograničavanje ljudskih sloboda, ograničavanje prava manjina, prva žena i prava radnika jest skriveni oblik fašizma. Današnji otpor je često mlak, nekoordiniran i sramežljiv. Uostalom, zato smo i revitalizirali rad Udruge.

Kako vidite budućnost i samofinanciranje muzeja, kao i njegovu djelatnost u prvoj godini?

Već prilikom izrade koncepta održivosti muzeja znali smo da je važno da troškovi održavanja budu što manji pa je tako koncept primijenjen u građevinskoj obnovi (led rasvjeta, izolacija) i postavi muzeja. Te minimalne troškove održavanja financirat ćemo iz redovnih prihoda od članarina i donacija, ali i od prodaje suvenira u novootvorenom prostoru. Imamo i planove da naš Muzej preko turističkih agencija uvrstimo u ponudu razgledavanja grada. Šibenik je bez svoje antifašističke prošlosti jednostavno nezamisliv, kao što je nezamisliv bez otpora Mlečanima ili bez svoje glasovite katedrale Sv. Jakova. Možete li ga zamisliti bez oslobođenja 3. studenoga 1944? Ne možete – jer to ne bi bio isti grad niti bismo mi bili isti ljudi. Iz početnog iskustva prilikom obnove namjeravamo se javiti na natječaje nacionalnih i međunarodnih institucija koji financiraju očuvanje povijesne baštine, borbu protiv nasilja i svih vidova ekstremizma i promiču toleranciju.