Na današnji dan, prije ravno 21 godinu, stotine i tisuće Dubrovčana, pritisnutih smrtnom tjeskobom, iskreno se zareklo da će do kraja svijeta i vijeka Dan sv. Nikole poštivati i slaviti i kao Dan dubrovačkih branitelja. Bio je to oko dva tjedna nakon pada Vukovara, kada je u strategiji agresije na Hrvatsku trebalo srediti još Dubrovnik, južni bedem zemlje. Taj dan na samu povijesnu jezgru, obilježenu stjegovima UNESCO-a, statistike kažu, palo je više od dvije tisuće granata, poginulo je 19 osoba, od kojih 14 civila, a 52 su ranjene. Cijelo gradsko područje, na svim točkama, ukupno su branila 163 branitelja – otuda kasniji naziv lokalne brigade.

U nekom trenutku šačica branitelja stjerana je u podrum tvrđave Imperijal na Srđu. Po njoj, zadnjem otporu Dubrovnika izvan zidina, hodao je komandir JNA, grozničavo se nastojeći dosjetiti kako izvući van branitelje, kako i simbolično neutralizirati ključnu točku dubrovačkog otpora. Sliku grada, kako ju je u tom trenutku vidio jedan od napadača, nalazimo u spisima Haškog suda: Kapetan Pepić je s njegovog osmatračkog mesta iznad grada video kako se iz Starog grada dižu oblaci gustog crnog dima. Video je da brodovi u luci gore. Video je kako delovi krovova u Starom gradu popuštaju ili se urušavaju. Video je da su Stradun i ulice Starog grada posuti crepovima i drugim šutom. Dolje, kao na dlanu, stajao je nemoćan grad i čekao zlu sudbinu.

Najednom, na način koji nije ništa drukčiji od čudesnih preokreta u pričama iz narodne baštine, poput recimo oslobođenja Đurđevca, iz 'podzemnih tunela' branitelji su uzvratili bombama, a jedan od rijetkih topova iz grada osuo je paljbu po tvrđavi Imperijal na Srđu. Agresori su se povukli sa Srđa i nikad ga više nisu osvojili. Iznad Dubrovnika je odbačena smrtna opasnost. Nije ga zadesila sudbina Vukovara. Za nekoliko tjedana postignut je sporazum koji je okrenuo sudbinu rata.

Srđ - ključno mjesto svekolikog dubrovačkog prostora

Što je zaštitilo Dubrovnik? Branitelji, kultura, UNESCO, diplomacija… u taj najuži popis ući će brdo Srđ. Srđ se i tada, kao i mnoštvo puta prije, pokazao kao jedan od ključnih likova dubrovačke povijesti. To je mudra i uspješna zajednica srednjovjekovnog grada Dubrovnika rano shvatila i dala mu ime tada najmoćnijeg sveca Srđa. Čak i nakon što je za zaštitnika grada uzet sv. Vlaho, ime Srđa se nije mijenjalo. Župa Pridvorje u Konavlima i danas nosi ime dvojice ranih svetaca - sv. Srđa i Baha.

Za gonetanje razloga duboke zahvalnosti Srđu, pokazuje nam 1991, nije nužno posezati za dubokim misticizmom niti je nužno otvarati molitvenike. Važan dio odgovora može nam dati i geografija. Srđ je ključno mjesto svekolikog dubrovačkog prostora, on je stožerna vertikala prostora oko koje se sve vrti i o kojoj sve ovisi. Njegova moć daje i moć Dubrovniku. To je praktična dubrovačka vlastela rezimirala u zaključak da nije moguće imati slobodan grad, a da Srđ dijeli s nekim drugim. Zbog te važnosti, cijelu je povijest predstavljao simbol moći i zaštite, ne samo političke, društvene i vojne, nego i božanske. Naime, u staroslavenskom i praslavenskom jeziku svet znači onaj koji je toliko jak da može zaštititi ne samo sebe, nego i cijelo selo. (Otuda ona: osveti se – posveti se) Svoju misao o Srđu Dubrovnik je oblikovao u pojam koji je sličan onom koji Grčka ima o Olimpu, a Izrael o Sinaju.

Srđ postaje golf resort

Svake godine od 1991. Dubrovnik na današnji dan, 6. prosinca, iskazuje zahvalnost svojim braniteljima, simbolično se penjući fenomenalnom šetnicom smotanom u slikovit niz serpentina uz obred križnog puta do tvrđave na vrhu Srđa. Još jučer na Srđu su izložene umjetnine koje će označavati postaje na križnom putu. Pročelnica Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Jelena Lončarić tom prigodom je kazala da se projekt križnog puta od samog početka suočavao s teškoćama križnog puta i za njega zatražila blagoslov svećenika. Projekt uređenja serpentina ima izgled ulaznog portala u obliku rimskih brojeva koji će označavati 6. prosinca i koji će se moći vidjeti s vrha Srđa, odnosno tvrđave. Time Dubrovnik uz kreativnu pomoć umjetnika nastoji očuvati memoriju na taj presudan datum prije 21 godinu.

Istodobno, jučer, 20 godina i 364 dana nakon čudesnog oslobođenja Dubrovnika, u podrumskoj dvorani Ministarstva zaštite okoliša i prirode u Zagrebu, u ime svih Dubrovčana i građana Hrvatske, Povjerenstvo za procjenu utjecaja na okoliš odlučilo je uputiti Studiju utjecaja na okoliš vezanu uz izgradnju golf resorta u javnu raspravu u trajanju od 30 dana.

Udruge osporavaju Studiju koja se poziva na Prostorni plan koji 2006. donosi povjerenik Vlade, što je krajnje nedemokratski. Također, za ovaj projekt nije donesen urbanistički plan uređenja pa Studija dovodi pred svršen čin sudbinu Srđa. Pored svega, nisu poštivani rokovi procedure.

Naime, Ministarstvo je nakon prve sjednice Povjerenstva 20. srpnja donijelo odluku da će odbiti tu studiju ako do sljedećeg sastanka ne budu ispravljeni nedostaci. To se nije dogodilo i omogućeno im je da pred Povjerenstvo izađu još jedanput, što je apsolutno nezakonito, kaže pravnik Zelene akcije Enes Čerimagić. Đuro Capor, iz građanske inicijative Srđ je naš, ističe da je to treća sjednica Povjerenstva koja je postala zapravo druga. Također, ističu okolnost da Studija na javnu raspravu ide u mjesecu koji je zbog blagdana najnepovoljniji za to, i u tome vidi još jedno pogodovanje investitoru. Prethodno je javna rasprava bila planirana za početak kolovoza, što također potvrđuje njihovu ocjenu.

Dubrovčani žele referendum o Srđu

Član inicijative Slaven Tolj podsjetio je na istraživanje javnog mnijenja koje je pokazalo da 77 posto stanovnika Dubrovnika podržava referendum o pitanju izgradnje vila, apartmana i golfa na Srđu. Građani su se u provedenoj anketi većinski, 63 posto, izjasnili protiv apartmanizacije tog područja. Usprkos tome, gradonačelnik to ignorira, a upravo na obećanju referenduma je dobio glasove na izborima, kaže Tolj.

Studija utjecaja na okoliš prihvaćena je s 12 glasova za i dva protiv. Niti jedan međutim nije prepoznao ključnu vrijednost, funkciju i značenje Srđa ne samo u životu Dubrovnika, nego i znatno šire. Studija očito nije imala povjesničara ili kulturnog antropologa koji bi posvetio toj važnoj činjenici dvije jasne rečenice. Rečenice koje bi oživjele sjećanje na pogibelj iz 1991, što bi bio smisao aktualnih obreda. Bilo je zapravo dovoljno dopustiti glas zdravog razuma koji je suvislo mogao izgovoriti svaki građanin koji je preživio Dan sv. Nikole 1991. godine, što je elementarni smisao javne rasprave. Ovakve studije utjecaja, zdrobljene u mnoštvo sitnih činjenica koje gube osjećaj cjeline i najvažnijih pitanja te omogućuju izbjegavanje odgovornosti, ponovo aktualizaciju sumnje u taj upravni postupak koje je bivša ministrica Mirela Holy bila odlučna iskorijeniti, a njezin nasljednik Mihael Zmajlović  omogućuje ih kao u vrijeme prethodne vlade.