Rasprava o nasilnim videoigrama i njihovom utjecaju na maloljetnike dobila je novu dimenziju novim istraživanjem objavljenim u ovomjesečnom broju Psychological Bulletina, časopisa Američke udruge psihologa. Za spomenuto je zaslužan profesor psihologije Craig Anderson koji, osim što radi na Sveučilištu u Iowi, vodi i Državni centar Iowe za proučavanje nasilja, a kako je riječ o opsežnom poslu koji je kruna njegovog dugogodišnjeg rada, imao je pomoć osam uglednih kolega koji variraju od profesora do dva japanska stručnjaka na polju videoigara i efekata koje izazivaju.

O kakvom je projektu riječ najbolje svjedoči analiza preko 130 izvješća povezanih s nasiljem izazvanim videoigrama u kojima je obuhvaćeno preko 130.000 ispitanika, od osnovnoškolaca do studenata. Anderson kaže da je njegov tim koristio meta-analitičku proceduru, odnosno statističku metodu kojom su kombinirali i analizirali rezultate prijašnjih istraživanja, a konačni je zaključak da izloženost nasilju u videoigrama dovodi do kratkoročnog, ali i dugoročnog agresivnog ponašanja subjekata.

Analizom svih raspoloživih dokumenata stručnjaci su došli do zaključka da bez obzira na kulturu, način ispitivanja, spol i dob svi ispitanici pokazuju znakove agresije nakon tretmana nasilnim videoigrama, a takva izloženost potiče i agresivno razmišljanje te smanjuje prosocijalno ponašanje. Dobra je vijest da dugoročni efekti nisu drastični poput odluke pridružiti se uličnoj bandi ili ne, ali nisu ni toliko trivijalni da bismo ih zanemarili. Dugoročno postoji rizik od budućeg agresivnog ponašanja i negativnog ishoda, no roditelji bi ga trebali uočiti, tim više što se s njime mnogo lakše nositi nego s ostalim rizicima koji utječu na ponašanje djece.

Prema Andersonu, više nije sporno da je prijetnja stvarna i ozbiljna, već se treba posvetiti problemu i pronaći načine kako unutar kulture, društva i zakona roditeljima pomoći da izgrade zdravije okruženje za razvoj djece. Usto napominje da će to biti dugotrajan proces, no do tada i roditelji sami mogu mnogo toga učiniti za svoje dijete. Poput hrane i pića koju nabavljaju za kućanstvo, roditelji moraju kontrolirati sadržaj videoigara koje im djeca igraju i objasniti im zašto su neki sadržaji neprilagođeni za njihov uzrast. Što se tiče samih istraživanja, vjeruje da je ovo posljednje meta-istraživanje budući da je rezultiralo konačnim zaključkom, a to je, ponavljamo još jednom: nasilne videoigre izazivaju agresivno ponašanje s mogućim dugoročnim posljedicama. Roditelji, na vama je red da napokon shvatite da MORATE znati kakve videoigre djeca igraju.