Nedavno je oformljen novi saziv Povjerenstva. U tih nekoliko mjeseci donijeli ste nekoliko odluka, no koju smatrate najvažnijom?

Izdvojila bih jednu od posljednjih sjednica Povjerenstva i ispitivanje osoba koje imaju određena saznanja o predmetu sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. To je bila odluka o kojoj smo dugo raspravljali i u konačnici smo odlučili napraviti taj iskorak.

Mnogo je kritika došlo na krajnju odluku u slučaju Marić, u kojem ste zaključili da ministar financija nije povrijedio načela obnašanja javne dužnosti.

Taj smo predmet raspravljali u ovom sastavu na barem tri radna sastanka koja su trajala po nekoliko sati. Nakon što smo saslušali obje osobe koje smo pozvali (op.a. Zdravko Marić i Božo Petrov) uvidjeli smo da njihovi iskazi više nisu kontradiktorni i da nisu potrebne dodatne radnje kako bismo zatvorili predmet.

Nije li Marić prvo rekao da se izuzeo?

Ne, u njegovom pisanom očitovanju stoji da nije predlagao, zaključivao i davao svoje mišljenje. S druge strane, niti Petrov, kada se pisano očitovao, nije tako detaljno opisao sastanak i ulogu gospodina Marića kao usmeno. Cijeneći novonastalu situaciju, Povjerenstvo je raspravljalo i nakon sat i pol raspravljanja, a nije nam bilo jednostavno, zaključili smo da možemo donijeti odluku.

Zašto niste pričekali svjedočenje Ivana Crnjca (op.a. bivši član Uprave Agrokora)?

Ono više nije bilo relevantno. Da su nam izjave Marića i Petrova bile kontradiktorne, onda bi on bio relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja kao treća osoba, ali nakon saslušanja njih dvojice procijenili smo da nam njegov iskaz više nije potreban.

Neki veliki predmeti tek su u postupku. Koje vas važne odluke očekuju i kada?

Javnost uvijek zanimaju samo oni predmeti iz visoke politike i mi ih rješavamo prema onom redoslijedu kada su dovoljno obrađeni i spremni za raspravljanje. Javnost će sigurno zanimati slučajevi Plenković, Dalić, Krstičević, Obuljen, Bernardić i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Neki od ovih predmeta pred Povjerenstvom će se naći već u svibnju, na nekoj od sljedećih sjednica.

U pripremi su i izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Koje promjene biste vi voljeli vidjeti u zakonu?

Nama je važno da se nikako ne smanje ovlasti Povjerenstva. Ono što bismo voljeli vidjeti je da se kazne mogu naplatiti ne samo iz primanja tijekom obnašanja dužnosti, nego i iz drugih prihoda, a ne da ne možemo naplatiti kaznu kada netko prestane obnašati dužnost. Zakon bi trebao bolje definirati sam sukob interesa. Isto tako, razmatrali smo to da se promijeni odredba koja propisuje da dužnosnici 12 mjeseci nakon odlaska s dužnosti ne smiju biti članovi uprava ili nadzornih odbora trgovačkih društava, i to u slučaju kada se radi o dužnosnicima - članovima uprava trgovačkih društva. Drugim riječima, da se omogući prelazak s jedne upravljačke pozicije u trgovačkom društvu na drugu. Eventualno bismo proširili krug osoba na koje se odnosi zakon, a isto tako bismo voljeli ubrzati sam postupak. Osobno mi se čini da zakon u pojedinim dijelovima nije posve jasan i često se događa da sami moramo tumačiti neke odredbe, a kad imate pet pravnika, svaki ima svoje mišljenje.

Mnogima je problematična bila i odredba koja govori o zabrani zapošljavanja dužnosnika godinu dana nakon odlaska s dužnosti. Jeste li razmišljali o promjenama u tom smjeru?

Razmišljali smo o tome da treba napraviti reciprocitet između prava i obaveza dužnosnika. Nije isto jeste li ministar ili ste lokalni dužnosnik i to kao volonter koji tu dužnost obavlja bez naknade. Treba postojati tzv. cool off period, ali razmjeran s vašim pravima.

Jeste li razmišljali o povećanju sankcija?

Više smo se do sada bavili izmjenama u smjeru da se uopće može naplatiti kazna, nego samim povećanjem kazne. Novčani iznos je nešto što 'boli', no na kraju je ipak poruka bitna. Nije poanta to da nekog financijski kazniš, već poruka koju nosi ta sankcija.

Poanta Povjerenstva trebala bi biti to da bude preventivno tijelo, no javnost vas uglavnom promatra kao sud. Kako gledate na takvo razmišljanje?

To nije dobro. Mi smo već krenuli u organizacije edukacija pa tako imamo edukaciju u svibnju u Varaždinu te u lipnju u Zagrebu, a ići ćemo i u druge gradove. Vidjeli smo mnogo slučajeva u kojima dužnosnici ne znaju pravilno popuniti imovinsku karticu, no nije nam jasno zašto nas onda ne nazovu ili ne dođu do nas i pitaju za savjet. Mislim da je edukacija potrebna i bitna, pogotovo za one dužnosnike na lokalnom nivou koji nemaju ni stručnu osobu da im pojasni što trebaju učiniti. Koliko god jesmo tijelo koje će u nekim situacijama sankcionirati dužnosnika, voljela bih da nas se percipira i kao tijelo koje je ovdje za prevenciju, savjete i pomoć.

Prethodni saziv Povjerenstva mučio se s ogromnim zaostacima u predmetima. Jeste li ih uspjeli nadoknaditi?

U referadi još uvijek imam predmete iz 2015. i 2016. godine. Stručne službe dobile su zadatak da izrade popis svih predmeta u svim referadama pa da vidimo u kojoj su fazi. Potrebno je analizirati sve predmete, vidjeti zašto stoje te poslati požurnice u predmetima u kojima čekamo neke dokumente. Imamo predmete za koje nam državna tijela ili netko drugi ne odgovara na naše upite i u takvim slučajevima imamo neutvrđeno činjenično stanje. Zbog toga imamo i stare predmete te nas se dovodi u situaciju da otvaramo i pokrećemo predmete u slučajevima kada određena osoba više nije dužnosnik.

Jeste li u ovom kratkom vremenu, koliko ste na čelu Povjerenstva, osjetili neke političke pritiske?

Ne takve da bi utjecali na odluke Povjerenstva. Kada glasam na sjednicama, važno mi je da sam osobno zadovoljna svojom odlukom i glasom te da mogu mirno spavati, a hoće li me zbog toga javnost ili politika razapeti, na to ne mogu utjecati. Nisam se odlučila raditi ovaj posao da bih nekog činila zadovoljnim, nego sam se javila jer mislim da ga mogu dobro odrađivati, a vjerujem da tako misli i svaki član Povjerenstva.

Među onima koji su doživjeli kritike političara bila je i bivša predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković, a s druge strane, javnost ju je jako hvalila. Osjećate li pritisak jer ste naslijedili nekoga tko je u javnosti imao tako pozitivan imidž?

Ne, općenito nemam potrebu uspoređivanja s drugima. S druge strane, Povjerenstvo nisam samo ja, nas je pet i ja niti nijednu odluku u predmetu ne mogu donijeti bez još dvoje kolega. Ja nisam Povjerenstvo, ja sam na njegovu čelu, ali ono je kolektivno, profesionalno i nepristrano tijelo. Isto tako, Dalija Orešković bila je predsjednica Povjerenstva u starom sastavu, a nije ona sama donosila odluke. Nas dvije nismo iste po našem životopisu, a rekla bih ni po temperamentu. Mislim da je ona dobro radila svoj posao, ali ne želim niti mogu nastaviti tamo gdje je ona stala jer ja nisam Dalija.

Javnost vjerojatno nije svjesna toga koliko vas malo radi u uredu Povjerenstva. Nedostaje li vam ljudi?

Izuzetno me ugodno iznenadio tim koji me dočekao. Imamo pravnike s pravosudnim ispitom, izuzetno kvalitetne i sjajne ljude. Imamo i odličan IT sustav, što me dolazeći iz privatnog sektora ugodno iznenadilo. No s druge strane, definitivno nedostaje ljudi, primjerice, kolegica koja je pravna savjetnica ujedno je glasnogovornica Povjerenstva. Snalazimo se, ali mislim da je posao jako zahtjevan.

Koje su vam se odluke prethodnog saziva urezale u pamćenje?

Nisam baš pomno pratila rad Povjerenstva jer sam i sama imala posao koji je zahtijevao veliki angažman, ali najviše što mi se urezalo u pamćenje je komunikacija u javnosti oko slučaja Kolinde Grabar Kitarović, pa posljedično i sam taj predmet. I definitivno, predmet koji je obilježio prethodni saziv, a to je predmet Karamarko, u kojem je Povjerenstvo napravilo ogroman posao.

Kako ste završili u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa i što vas je ponukalo da se uopće javite na natječaj?

Bila sam u Hrvatskoj udruzi poslodavaca deset godina te se bavila tržištem rada, ljudskim potencijalima i društveno odgovornim poslovanjem. Posao mi je bio sjajan, ali osjećala sam da moram napraviti neki iskorak, a možda je to bila neka kriza srednjih godina (op.a. smijeh). I onda sam vidjela natječaj na stranici Sabora i prijavila se. Radilo se o poslu koji me interesirao. Nisam bila na tržištu rada i aktivno tražila posao, ali javila sam se na ovaj natječaj jer mi posao činio dovoljno intrigantan i zanimljiv.

No gdje je ta poveznica između HUP-a i ljudskih potencijala te sukoba interesa dužnosnika?

Poveznica je društveno odgovorno poslovanje. I kod ljudskih potencijala imate etiku, etično ponašanje, a i svaka kompanija ima etički kodeks, kao što ga imaju i dužnosnici. To je propisano gotovo u svakoj kompaniji. No što se tiče društveno odgovornog poslovanja, ja sam vodila inicijativu Ujedinjenih naroda Global Compact koja ima deset temeljnih načela, a jedno od njih je i borba protiv korupcije. U HUP-u sam se bavila razvojnim dijelom poduzetništva, kompanijama koje se ne fokusiraju samo na profit, nego daju nešto i društvu i zajednici. To ima i ovaj posao, ali s druge strane. Povjerenstvo ima svoju svrhu, imate osjećaj da radite nešto dobro za društvo u cjelini i zapravo ste opet u zoni društveno odgovornog djelovanja, samo ne u privatnom, nego u javnom sektoru, i to mi se činilo jako povezanim s onim što sam radila.

Koliko onoga što se radili i naučili u HUP-u možete primijeniti u radu u Povjerenstvu?

Taj dio upravljanja ljudima je jako zanimljiv, pogotovo nekome tko dolazi iz privatnog u državni sektor. Ovo mi je velik izazov iako se radi o uredu koji ima 17 ljudi. Drugačiji je pogled nekog iz privatnog sektora na državni sektor i upravljanje u njemu. Rado bih modernizirala Povjerenstvo i ojačala timski rad. Sve ono što sam naučila iz ljudskih potencijala i upravljanja pokušavam ovdje primijeniti, i to mi je sjajan izazov. Baš se sada u rujnu pripremamo trčati zajedno utrku B2B, koju sam ja trčala u HUP-u, a sada ćemo zajedno trčati kao tim Povjerenstva.

Bili ste među osnivačima Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji. Već tada, prije nekoliko godina, govorili ste o zakonskim prijedlozima kojima bi se, po uzoru na neke zapadnoeuropske države, uvele kvote žena na upravljačkim pozicijama u kompanijama. Dokle se došlo s tim zakonskim prijedlogom?

I dalje se radi na toj inicijativi za kvote u privatnom sektoru. U politici postoje kvote za žene na izborima, koje se poštuju ovako ili onako. U privatnom sektoru imate dio kompanija koje su same sebi nametnule dobrovoljne kvote i postoje mnoga istraživanja koja pokazuju da upravo kompanije koje imaju izbalansiranu upravu imaju puno bolje rezultate, jaču etiku i manje riskantno poslovanje. To je u velikom broju država članica EU-a sasvim normalno, a osobno mislim da je 20 posto žena na upravljačkim pozicijama u Hrvatskoj - premalo.

No u jednom od intervjua rekli ste da vi osobno ne biste željeli doći na upravljačko mjesto samo zbog kvote.

To je točno. Nitko ne bi, vjerujem, želio biti izabran samo zbog kvote, ali s druge strane, ako nema kvota, teško je napraviti veliku promjenu jer ovim tempom ravnopravnost bi se mogla postići za otprilike 80 godina. Skandinavske zemlje, koje su donijele kvote, imaju kao nešto normalno tu mješovitost na upravljačkim pozicijama. No postoje i primjedbe da nema dovoljno kvalitetnih žena, što nije istina. Žene u Hrvatskoj čine 60 posto visokoobrazovanog stanovništva, dakle puno ih je više nego muškaraca, a i dalje ih je znatno manje na upravljačkim pozicijama.

Kako gledate na kvote u politici, odnosno na izbornim listama?

U politici ne postoji drugi način, što je dosadašnja praksa jasno pokazala. Kvote moraju biti propisane i moraju se poštovati. Mislim da je neosporna činjenica to da bi trebalo apsolutno biti više žena u politici, a isto tako bi se one trebale više povezati, bez obzira na političku opciju kojoj pripadaju.

Neki bi možda taj vaš stav nazvali liberalnim, no s druge strane pri izboru vam je najveću podršku davao HDZ. Gdje biste se vi osobno smjestili na političkom spektru?

Mene je, znaju to svi koji me dobro poznaju, politika godinama jako zanimala, no nikada nisam imala potrebu biti ni u jednoj stranci jer jednostavno nisam našla onu s kojom bih se mogla u potpunosti identificirati. Ja sam neka kombinacija desnog i lijevog, ovisno radi li se o osobnim stavovima koji se tiču društva ili stavova o gospodarstvu. Ako moram, rekla bih da sam centar, ne bih mogla biti ni lijevo ni desno bez odricanja jednog dijela sebe. Morala bih onda napraviti neki kompromis, a ne volim baš kompromise.

Kao bivša zaposlenica HUP-a, kako gledate na nedostatak radne snage, za što se već govori da bi moglo naštetiti turističkoj sezoni? Kako biste vi riješili taj problem?

Problem radne snage je ogroman i sve je veći i veći, pogotovo otkad je s jedne strane gospodarstvo izašlo iz krize, a s druge strane dobar dio ljudi otišao raditi izvan Hrvatske. Imamo plaće koje su takve kakve jesu, ali moramo biti svjesni toga da se ne možemo mjeriti s Njemačkom i drugim razvijenijim državama ni prema produktivnosti ni prema plaćama. Uz to, ima jako puno ljudi koji su nezaposleni i na burzi su, a koji ne žele ili ne mogu više raditi. Prošle godine HUP je imao niz sastanaka s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava jer je velik broj ljudi bio na HZZ-u, a s druge strane velike hotelske kuće nisu imale dovoljno radnika. U tom slučaju jedino što preostaje jesu kvote za zapošljavanje stranaca, ali sada niti to više ne pomaže jer ni u susjednim zemljama nema radne snage. Ljude koji su na burzi treba prekvalificirati, odnosno vidjeti koji je uopće njihov potencijal. Uz to je problem to što imamo premalo zaposlenih i previše ljudi koji o njima ovise pa nam je i mirovinski sustav neodrživ. Tako da je nedostatak radne snage kompleksno pitanje, nije vezano samo uz plaću i uvjete rada, nego uz kompletno stanje u gospodarstvu, troškove rada, ali i ostale namete koje poslodavci moraju plaćati.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Trčim, idem u teretanu, razvozim djecu po glazbenim školama i drugim aktivnostima, čitam. I volim putovati kada stignem.

Da niste pravnica, čime biste se bavili?

Nekad davno htjela sam biti policijski inspektor koji ide na očevide. A druga opcija mi je bila da budem novinar koji ide na ratne terene. Te dvije opcije još uvijek mi zvučne intrigantno.

Znači, oduvijek vam je istraga bila u krvi?

Tako ispada, volim adrenalin i zato tražim posao koji je zahtjevan i nije dosadan. Jako volim svoj posao, on čini jako velik dio mene same i zato mi je važno da me ispunjava.

Jeste li se sami ikada našli u situaciji potencijalnog sukoba interesa?

Ne, nisam bila na takvim funkcijama da bih se mogla naći u sukobu interesa, bar do sada. Hoću li se sada, na ovoj funkciji, naći u toj situaciji? Moguće. Kao i svaka druga osoba koja je na ovaj način izložena, moguće je da ću se i ja naći u takvoj situaciji i da ću njome morati upravljati na propisan način.