Vjerojatno dobro plaćena direktorica PR tvrtke Madison Zinka Bardić za nula kuna instruira premijera Milanovića kako se predstaviti u javnosti. Ankica Mamić osobna je Čačićeva glasnogovornica i ujedno vlasnica PR tvrtke IM&C koja surađuje s Agrokorom i drugim jakim kompanijama. Vidite li tu prostor za sukob interesa? GONG vidi i upozorava da se po tom pitanju nešto mora učiniti
Sud časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću zatražio je službeno očitovanje Zinke Bardić i tvrtke Madison Consulting o potencijalnom sukobu interesa, na što je tvrtka Madison odgovorila da nemaju ugovore s državnim tvrtkama ni institucijama te da, po toj logici, nema ni sukoba interesa.
Zinka Bardić, argumentirali su u Madisonu, ne donosi nikakve odluke u Vladi, nego se bavi savjetovanjem i odnosima s javnošću. Odnosno, Bardić nije dužnosnik i ne mora, poput Čačića koji je sve ovlasti u tvrtkama prenio na odvjetnike, zamrzavati svoje poslove. Ipak, tko nam garantira da njezina riječ neće imati utjecaj na slučajeve kada Vlada mora odlučivati o klijentu agencije Madison?
Izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić kaže da svi koji se bave javnom službom (a savjetovanje premijera ili potpredsjednika Vlade i ministra to sigurno jest) moraju izbjegavati svaku mogućnost sukoba interesa: 'Ne radi se samo o Zinki Bardić, nego i o Čačićevoj glasnogovornici Ankici Mamić, zato što se baca sumnja na moguće pogodovanje koje može proisteći iz sukoba interesa.'
No, na tom planu, pojašnjava Zelić, zakon nije jasan. U važećem Zakonu o sprečavanju sukoba interesa nigdje nije uređen odnos stručnjaka za odnose s javnošću s Vladom i privatnim tvrtkama jer ih se ne doživljava dužnosnicima, stoga Zelić apelira da se oko izrade novog zakona provede široka javna rasprava. Naime, zbog sporog donošenja novog zakona imamo i veliki problem saborskog Povjerenstva za sukob interesa koje praktički ne funkcionira više od godine dana, a od izbora u prosincu 2011. godine, ono praktički ne postoji.
Kako već nemamo saborsko tijelo koje bi svojom kolektivnom pameću ocijenilo potencijal Zinke Bardić i Ankice Mamić za sukob interesa, onda ostaju mediji, civilne udruge i savjesni građani da upozore na eventualne probleme, a najmanje što bi odgovorni akteri u tom slučaju mogli učiniti jest:
'Bitno je da se prizna: ja sam u sukobu interesa tu i tu, da bi javnost onda mogla pratiti hoće li iz toga nastati nekakvo pogodovanje. Nakon što priznaju svoju dvojbenu poziciju, te osobe bi u svome radu morale odgovorno odlučiti da u određenim pregovorima ili sličnim situacijama ne mogu sudjelovati - ako je tema rasprave vezana za njihovog klijenta na drugom poslu. Naime, u sukobu interesa može se nekome pogodovati i važno je da se sami izuzmu u donošenju takvih odluka', rekao je Zelić.
Zelić ističe da su pozicije savjetnika premijera i ministara vrlo utjecajne i da, makar neizravno, one mogu utjecati na donošenje odluke: 'Sa stajališta transparentnosti i čistih računa, bitno je da osobe na takvim savjetničkim pozicijama imaju i jasne ugovore o radu, odnosno prava i obveze jer ipak savjetuju premijera. To su važni intelektualni poslovi koji bi morali biti plaćeni transparentno', osvrnuo se Zelić na činjenicu da Zinka Bardić za Milanovića radi pro bono.
Što se povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa tiče, Zelić kaže da u njemu moraju sjediti odgovorne osobe, visokih moralnih standarda i moralne vertikale koje će biti neovisne od Vlade i opozicije. 'Može to biti i kombinacija politike, stručnjaka, civilnog društva i medija, ali te osobe moraju poznavati sukob interesa i postavljati visoke standarde - ne nužno samo kažnjavanjem, nego i osvještavanjem javnosti.'
Na pitanje mogu li Bardić i Mamić nastaviti raditi dva paralelna posla, Zelić nije mogao odgovoriti obzirom na nejasan zakon, ali kaže da ne bi bilo loše da, dok obavljaju javne poslove, zamrznu one privatne. 'Primjerice, Ankica Mamić ima svoju PR tvrtku, a savjetnica je Čačiću. Tu isto trebaju biti jasni odnosi jer postoji velika šansa za sukob interesa', kaže Zelić.
Inače, na stranici tvrtke IM&C kojoj je vlasnica Ankica Mamić, na popisu klijenata su Todorićev Agrokor, Ježićev Dioki, ali i državna tvrtka Croatia osiguranje. S time da im je Dioki bio klijent u samo jednom projektu, a da su sa Croatia osiguranjem prekinuli suradnju 2003. godine.
