Izjavili ste da u Europskom parlamentu nije rat pa da tamo morate braniti hrvatske interese. Čije ćete interese onda braniti u Europskom parlamentu?

Točno, u Europskom parlamentu nije rat, nije to battlefield of nations. Tamo se nacije u biti ne sukobljavaju, najveći sukobi događaju se između britanskih laburista i konzervativaca, dakle, unutar iste nacije, a ne između Nijemaca i Francuza. U Europskom parlamentu ćemo braniti, zastupati iste one grupe ljudi koje zastupamo i u Hrvatskoj: ljude koji žive od svoga rada; koji ostaju bez posla; koji su radili cijeli život i ne mogu živjeti od penzije. Njih ćemo zastupati, a ne nekakve apstraktne hrvatske interese. Kakvi su hrvatski interesi? Je li postoji uopće taj pojam, koji bi objedinio interese vlasnika i radnika Diokija? Ne postoje takvi zajednički interesi. Ti su interesi definitivno rascijepljeni i drukčije zvuče s jedne i drukčije s druge strane.

ZAŠTO HDZ I SDP NE ŽELE DA GRAĐANI IZAĐU NA EUROIZBORE

Mnogo se bure u javnosti podiglo zbog plaća koje će budući zastupnici u Europskom parlamentu primati, čak Vas je zbog toga i premijer Zoran Milanović osobno prozvao u Saboru. Nedavno ste izjavili da je o tim plaćama neprimjereno razgovarati. Zašto, ako polovica zemlje živi na rubu siromaštva?

Nije da je neprimjereno razgovarati o tome koliko će javni dužnosnici zarađivati. To je nešto što je određeno odlukom Europskog parlamenta i što se isplaćuje iz njihova budžeta i to je tako. Ako se pokrene inicijativa da se smanje te plaće za nekih 20-30 posto, ja sam za to. Nekad su parlamentarci iz Bugarske imali 600 eura, a iz Italije 12 tisuća pa je zaključeno da se tako ne može funkcionirati i uveli su istu visinu plaće za sve parlamentarce.

Da je nepristojno o tome razgovarati, rekao sam jer to nije ključna tema. Nije ključna tema koliko će ljudi zaraditi tamo i što će onda s tom plaćom napraviti. To između ostaloga ne određuje partija, nego čovjek sam za sebe. Trebalo bi razgovarati po što tamo idemo? Što ćemo tamo raditi? Na koji način ćemo zastupati te svoje interese? Što se u Europi događa? Ljudi ne znaju uopće zašto se bira. Evo, obilazim čitavu Hrvatsku i najčešće pitanje na cesti koji mi ljudi postavljaju je - 'po što vi tamo idete'. E pa to treba ljudima objasniti, a ne koliko ćemo zaraditi tamo. Zaradit ćemo kao i svi drugi. Koliko plaća je, plaća je. Da kažu da je plaća 500 eura, ja bih rekao: 'Puno hvala, idem tamo za 500 eura.'

A što Vi mislite, zašto je onda Milanović naredio svojim budućim zastupnicima u Europskom parlamentu da se moraju odreći dijela plaće?

Zato da pokrene tu diskusiju, koja je ljudima gadljiva. Naravno da im je gadljiva, jer žive od crkavice i jedva žive ili nikako ne žive i da se ljudima zgadi Europski parlament i izbori za Europski parlament. Zato je ovaj datum i određen i tema lansirana. Dakle poruka koju šalje Milanović je 'nemojte izići na te izbore, to vam je sve gadljivo, tamo samo neki idu pobrati novce i to je sve što ih zanima. Na izbore će izaći moji partijski vojnici'. Kao što vidite, nema nikakve kampanje HDZ-a i SDP-a. Mi smo jedini koji smo u ozbiljnoj kampanji po Hrvatskoj oko ovih izbora. SDP i HDZ svojim su članovima uputili pismo gdje su im rekli izvolite izaći na izbore i povedite obitelj i susjede i dobit ćemo te izbore. Dakle, treba destimulirati sve druge građane da izađu na izbore, a njihovi partijski vojnici će izaći dobiti te izbore. Zato je to lansirano i zato ja govorim da je to nepristojno i to je suština nepristojnosti.

Ako osvojite mandat u Europskom parlamentu, naći ćete se i istoj političkoj grupi, djelovat ćete u krilu Partije europskih socijalista (klub se zove Progressive Alliance of Socialistc and Democrats in European parliament) zajedno s SDP-om dok će njihov koalicijski partner HNS djelovati iz ALDA-e Koalicije europskih liberala i demokrata. Jesu li Vam neobične takve raznorodne koalicije na europskim izborima i otvara li se tu mogućnost i za neku buduću suradnju SDP-a i Laburista u Hrvatskoj?

Ovo da ljudi s iste liste idu u različite klubove, odnosno grupacije, tamo je stvarno neobično i ja nisam čuo za takav primjer. Do sada sam bio promatrač u toj grupaciji 'socijalisti i demokrati'. Došao sam tamo računajući da je to mjesto gdje bih trebao biti, ne znajući uopće kako reagiraju i što kako misli i što tko radi, osim onoga što sam pročitao. Iskreno govoreći, nisam jako sretan. Uloga Grupacije socijalista i demokrata u Europskom parlamentu vrlo je slična ulozi SDP-a u Hrvatskoj, to je nominalno socijaldemokratska grupacija koja se ponaša liberalno i nemam baš posebne volje nakon ovih izbora biti u tom istom društvu, ako prođem. Postoji i alternativa, grupacija Nove europske ljevice (European United Left/Nordic Green Left op. a.)

To sam Vas i htio pitati - zašto niste ušli u neku drugu grupaciju ima još lijevih opcija ili Vas je bilo strah što će u Hrvatskoj reći ako se nađete na istoj strani s recimo grčkim komunistima?

Ne. I ti komunisti su drukčiji komunisti, nije to tako jednostavno. Osim toga, nisam ni znao ranije kako grupacije funkcioniraju. To je velika grupacija, došao sam tamo kao promatrač i htio sam vidjeti kako to funkcionira, došao sam promatrati. Dakle, besmisleno je promatrati iz perspektive nezavisnog europskog zastupnika; ništa ne vidite, ne vidite kao stvari iznutra funkcioniraju. Htio sam u velikoj grupaciju vidjeti kako stvari funkcioniraju i to sam vidio. Uspostavio sam kontakte s Novom europskom ljevicom i pretpostavljam, nakon izbora da će to biti mjesto gdje ćemo se naći. Ništa, naravno, još nije odlučeno, zec je još uvijek u šumi. Kad uhvatimo zeca onda možemo razgovarati.

PONOSNI EUROPLJANI I AMERIKANCI

Kako gledate na krizu kroz koju prolazi Europska unija, ulazimo li u pogrešnom trenutku?

Ne, ne ulazimo u pogrešnom trenutku, ulazimo u kriznom trenutku. Europska unija nalazi se na raskrižju koje je otvoreno govorom predsjednika Europske komisije Jose Manuela Barrosa u Europskom parlamentu i njegovim pohvalama Europskoj uniji koja bi se slobodno mogla nazvati 'Unijom europskih banaka'. Ako u tom smjeru krene Europa, a ja se nadam da neće, kriza će se produljivati. Budućnost Europe ono je što piše u europskoj povelji – jedinstvo različitosti i unija europskih građana. Sad može zvučati kao fraza, ali Europa nema nikakvog smisla, ako od Egejskog mora do Sjevernog pola ljudima nije zagarantirano da imaju što jesti, krov nad glavom, posao i da se mogu obrazovati i liječiti. Ako to nije garancija i suština postojanja EU-a, onda sve priče o zajedničkom tržištu, kontroli banaka nemaju nikakvog smisla. Moramo se dovesti u poziciju da budemo kao Amerikanci, koje često kritiziramo, ali jedna je stvar dobra kod njih. Da budemo kao Amerikanci u smislu 'Proud to be American', ponosni na to što su Amerikanci, ne zbog toga što se zemlja zove Amerika, nego što znaju da su mi određene stvari tamo zagarantirane, one koje su se oni dogovorili u svom ustavu.

Mi danas još uvijek nismo ponosni što smo Europljani. Nemamo na što biti. Što bismo bili ponosni što su sve europske države dužne bankarskom sektoru, to mi je najljepši izraz, ogroman novac. Pitao sam potpredsjednika Europskih socijalista kome smo mi to zapravo dužni. Hrvatska je dužna, on je Slovak, Slovačka je dužna, Njemačka je dužna, Velika Britanija, svi su dužni. Komu su dužni? Bankarskom sektoru! Rekoh mu, nemoj to pričati. Daj mi reci normalnu rečenicu kome smo mi sve to dužni? Znaš kojim smo to europskih obiteljima dužni? Odluke donose oni, a ne parlament. Hajdemo okrenuti situaciju da se odluke donose tu gdje su predstavnici 500 milijuna ljudi koji bi stvarno mogli okrenuti prekidač kad bi bilo političke volje.

Ulaskom u Europsku uniju hrvatske tvrtke gube tržište CEFTA-e. Koju su, po Vašem mišljenju, dobre, a koje loše strane ulaska u EU?

Loša strana je to što se nismo pripremili. Bilo je dovoljno vremena, znali smo što se događa i znali smo što će nas pogoditi kada se uvedu carine za izvoz. No još uvijek nije kasno, još uvijek bi HBOR mogao naći dovoljno sredstava da subvencionira izvoznike u zemlje CEFTA-e, da barem djelomično anulira te gubitke koji će nastati zbog uvođenja carina.

Dobra je strana to što nam se otvara tržište Europe bez carina. No pitanje je tko će moći preživjeti na tom tržištu Europe. Naravno da je za nas ovo povoljnije tržište, jer je nerazvijenije i jer smo mi tu glavni 'džekovi' i industrijski i tehnološki, ali tu se ne da ništa napraviti osim da hrvatska država pomogne tim izvoznicima tako da im kapital postane jeftiniji, koji im je potreban za izvoz, i da kompenziraju gubitke koji će nastati uvođenjem carina.

Pao je dogovor u Ljubljani prilikom ratifikacije pristupnog ugovora da Hrvati i Slovenci zajedno nastupaju u Europskoj uniji; slažete li se Vi s tom idejom?

To Milanović može za sebe obećati. S nekim ljudima tamo se slažem, zapravo upoznao sam sve njihove europarlamentarce, s nekim se slažem i mogu zajedno nastupati, s nekim ne. S Jelkom Kacinom ću vrlo teško naći zajednički jezik i zajedničku platformu. Sad ćemo mi nastupati zajedno zato što je to Milanović rekao? Neće ići!