Prijetnje ustavno-političkom krizom zbog sve izglednijeg bračnog referenduma iznjedrile su vrlo važno pitanje koje bi intenzivno trebali promišljati te o njemu postići konsenzus naši ustavni suci i pripadnici političkih elita, kako oni na vlasti, tako i oni u oporbi, ali i svi građanski aktivisti jest sljedeće: u kakvoj državi želimo živjeti te želimo li baš sve temeljne vrednote (ljudska prava, slobodu, načelo jednakosti) – ostaviti na milost i nemilost odlučivanja većine
Odavno je dobro poznata činjenica da je ustavnopravna regulacija instituta referenduma narodne inicijative u RH iznimno manjkava. Sve političke elite na vlasti od 2000. (godine uvođenja ovog instituta) naovamo ignorirale su unisona upozorenja i savjete struke propuštajući postaviti potrebne granice njegove upotrebe. Postoje materije koje ne smiju biti predmet referendumskog odlučivanja. To su, uz pitanja državnog proračuna i potvrde međunarodnih ugovora, primarno i najvažnije upravo pitanja temeljnih ljudskih prava, upozorava predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić u kolumni objavljenoj u Jutarnjem listu.
Također je istaknula kako svaka politička ili neka druga inicijativa koja zagovara smanjenje broja potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma bez uvođenja ozbiljnih i kvalitetnih ograničenja predstavlja još veću opasnost od postojećeg stanja. Profesorica Barić ističe kako prilikom uvođenja ograničenja referendumskih inicijativa valja promisliti o ulozi temeljnih vrednota našoj zemlji, koje se nalaze u Ustavu (članak. 3). To su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavine prava i demokratski višestranački sustav. Naime, postavlja se pitanje je li moguća baš svaka izmjena ustava, čak i ona koja narušava neku od tih vrednota. Do sada je Ustavni sud zauzimao stajalište da u pravilu nema sadržajno neustavnih izmjena Ustava, no čini se da bi bilo važno – bilo tumačenjem, bilo ustavnim amandmanom – utvrditi po uzoru na druge države tzv. klauzulu vječnosti, tj. postojanje temeljnih nepromjenjivih vrijednosti koje predstavljaju samu bit hrvatske pravne države.
Ako bi pak ustavni suci ostali pri svom stajalištu da je svaka izmjena Ustava moguća, bilo bi moguće promijeniti članak 21. stavak 2. Ustava prema kojem u RH nema smrtne kazne.
Profesorica Barić ističe kako je osnovno pitanje koje si moramo postaviti u ovoj situaciji jer u kakvoj državi želimo živjeti te želimo li baš sve temeljne vrednote (ljudska prava, slobodu, načelo jednakosti) – ostaviti na milost i nemilost odlučivanja većine.
