Već dugo hrvatski liječnici uz pomoć strukovnih udruga nastoje regulirati to pitanje na način koji bi bio prihvatljiviji liječnicima. U Hrvatskoj udruzi bolničkih liječnika (HUBOL) kratko su nam opisali kako izgleda slovenski model. No prije kažimo da ne manjka otpora tome da se liječnicima omogući lakša mobilnost prilikom promjene radnog mjesta.

Upravo spomenuti pravilnik Ustavni sud je srušio po tužbi Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ).

Osnovni razlog za to što se liječnika nastoji što dulje vezati za ustanovu preko koje je realizirao specijalističku izobrazbu strah je od srozavanja razine zdravstvene skrbi, posebno u pasivnim krajevima, zbog trenda odljeva u inozemstvo.    

U Hrvatskoj liječničkoj komori nadaju se da će sada, nakon odluke Ustavnog suda, Ministarstvo zdravstva pristupiti izradi kvalitetnog, cjelovitog i održivog rješenja za specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Prema važećem Pravilniku, liječnici su se obvezni vratiti nakon završene specijalizacije i odraditi godine provedene na njoj u zdravstvenoj ustanovi koja im financira specijalističko usavršavanje. 

Specijalizacije za regije, ne za bolnice

U Sloveniji, za razliku od Hrvatske, gdje se raspisuju za ustanove, specijalizacije se raspisuju na razini države preko tamošnje liječničke komore i komora za regije.

Kako su nam objasnili u Hrvatskoj udruzi bolničkih liječnika (HUBOL), osobe konkuriraju ne za bolnice, nego za regije. Unutar regija se mogu kretati kako žele, što kod nas nije moguće. Ako jedna regija ima tri bolnice, oni se unutar tih bolnica mogu kretati kako žele, čak i ako je jedna od njih privatna.

Naravno, ako postoji samo jedna bolnica unutar regije, osoba je ograničena, ali prilikom raspisivanja natječaja na državnoj razini propisuje se određeni broj specijalizacija točno za određenu regiju. Već tu kandidati se prema svojim bodovnim sposobnostima mogu odlučiti gdje će se kandidirati i gdje će biti konkurentni.

Kod nas se specijalizacije raspisuju na mahove, tako da liječnici, čekajući da se raspiše željena specijalizacija, mogu izgubiti godine.

Odštete dvaput manje   

U Sloveniji se ne potpisuju ugovori, kao kod nas, koji obvezuju liječnika na odrađivanje duga bolnici u vremenu jednakom trajanju specijalizacije, nego neka vrsta izjave ili pristanka. Kod susjeda u Sloveniji zakonom je reguliran način propisivanja specijalizacije, što se i kod nas traži, tako da ih obavezuje da odrade još jednom dužinu trajanja specijalizacije u toj regiji. No, za razliku od Hrvatske, odšteta koju moraju platiti znatno je manja.

Kako su nam objasnili u HUBOL-u, ako prekinu ugovor ili odluče otići u inozemstvo, Slovenci vraćaju troškove specijalizacije za onoliko godina koliko ranije odlaze.

Prema podacima koje imaju u HUBOL-u, to je iznos od oko 3000 eura po godini, maksimalno 15 tisuća za pet godina specijalizacije, a ako se uzme u obzir to da imaju početne plaće od oko 2500-3000 eura, jasna je to razlika od Hrvatske, u kojoj se plaće kreću oko tisuću eura.

U Hrvatskoj, u slučaju ranijeg raskida ugovora o radu, bolnica ili dom zdravlja u koje liječnik prelazi plaća odštetu ustanovi iz koje prelazi u maksimalnom iznosu od 30.000 eura. Dakle ako odmah nakon završetka specijalizacije odluči napustiti ustanovu koja mu je omogućila specijalističku izobrazbu. Sa svakom sljedećom godinom odšteta se smanjuje. Liječnik tu odštetu podmiruje sam ako odlazi raditi u privatnu ustanovu ili u inozemstvo. Prema tome, hrvatski liječnik u samom startu treba platiti dvostruko više nego slovenski. 

Zapeli na operaciji žuči 

Hrvatski su liječnici ogorčeni time što ih se ugovorima vezuje za jednu lokaciju jer je život nepredvidljiv i moraju biti sigurni da će ostati u gradu za koji su se odlučili najmanje deset godina, bez obzira na sve.

Poručuju kako bi se poticala i neka vrsta izvrsnosti kad bi se liječnike pustilo da fluktuiraju. Ako netko liječnika iz provincije pozove da dođe raditi na Rebro jer je dobar i može raditi na Rebru ili u nekoj drugoj zagrebačkoj bolnici, onda će se svi jako truditi da steknu kompetencije i da napreduju.

S druge strane, ako im domicilna ustanova pruža dobre uvjete za razvoj i za rad na novim tehnologijama, tehnikama, operativnim i dijagnostičkim zahvatima, onda neće ni željeti otići. Liječnik koji je bio prisiljen uzeti specijalizaciju za neku malu ustanovu često se nije pomaknuo dalje od operacije žuči, a rijetki se od njih zadovoljavaju time.