Imaju li ili nemaju sve žene pravo na umjetnu oplodnju, pitanje je na koje se još uvijek čeka jasan i nedvosmislen odgovor, tim više jer se od samog problema liječenja neplodnosti, što je problematika kojom se taj zakon suštinski bavi, u priču neizbježno uplelo i pitanje nekih drugih zakona vezanih uz prava djece te prava istospolnih zajednica, no zapravo ljudskih prava u jednoj široj slici u kojoj vlast očito ne shvaća da su neke odluke uvijek na kraju političke, koliko god se pokušale sakriti iza stručnih, ali često i selektivnih preporuka
Ministar zdravlja Rajko Ostojić ponovio je i danas za tportal da će 'novi Zakon o MPO-u biti plod javne rasprave u kojoj će svatko imati priliku iznijeti svoja stajališta, naime, prijedlog Zakona će za oko dva tjedna biti na Vladinoj koordinaciji i predstavljen javnosti, a dotad treba prepustiti struci da odradi svoje i definira prijedlog Zakona'. Međutim, takav šturi odgovor koji ministar daje već nekoliko dana ne zadovoljava javnost, koja bi rado vidjela temeljem čega Ostojić govori da je riječ o jednom od najnaprednijih zakona u Europi.
Upravo suprotno, upozoravaju iz udruge Roda, pa tako Jelena Koprić podsjeća da bi i 'prema novim odredbama Hrvatska trebala ostati jedina zemlja Staroga kontinenta s ograničenjima oplodnje jajnih stanica, zatim donatori spolnih stanica nisu anonimni, a nije jasna ni situacija oko zamrzavanja zametaka'. Također, žalosni su jer uopće nisu bili uključeni u izradu prijedloga koji je radilo zapravo staro povjerenstvo zahvaljujući kojemu i imamo jedan od najrestriktivnijih zakona na svijetu. Od novog ministra očekivali su i očekuju više, a Koprić kaže da se i dalje nadaju poboljšanju Zakona.
Strah od gubljenja po listi prioriteta
U međuvremenu, svjedočimo dilemama bivšega ministra zdravlja Darka Milinovića. Naime, 'kako će žene bez partnera dokazati neplodnost', zavapio je taj ginekolog nakon što se u izjavama oko nacrta prijedloga novoga Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji službeno zasad nigdje nije objavljen, spomenula mogućnost da bi pravo na umjetnu oplodnju dobile i žene bez partnera. Dakako, Milinović, inače jedan od kandidata za predsjednika HDZ-a, pritom nije propustio tvrditi da prijedlog novoga Zakona nije u skladu s konvencijama o pravima djeteta.
Premda je takvo manipuliranje pravima djeteta općepoznati plašt ispod kojega Katolička crkva i dalje gura svoje staro protivljenje umjetnoj oplodnji, ali i istopolnim zajednicama, pa pogotovo onda mogućnosti da bi homoseksualni parovi imali djecu, a sve u misiji očuvanja svojega koncepta obitelji, udruge koje se bore protiv neplodnosti strahuju da će se aktivnost zagovaranja boljeg i naprednijeg zakona iscrpiti upravo i samo na pitanju žena bez partnera koje bi imale pravo na umjetnu oplodnju. U neformalnim razgovorima, s obzirom da ne žele da budu krivo shvaćeni kao homofobi, može se čuti da Zakon o MPO-u nije zakon koji treba omogućiti pravo lezbijkama da imaju djecu, nego da neplodne žene bez obzira na spolnu orijentaciju, sa i bez partnera, te neplodni parovi mogu pokušati ostvariti pravo na roditeljstvo.
Utvrđivanje neplodnosti nije dilema
U tom smjeru razmišljaju i stručnjaci različitih profila s kojima smo razgovarali, ali koji se ne žele službeno oglašavati do objave nacrta prijedloga Zakona, ističući da aktivnosti treba usmjeriti na to da Hrvatska više ne bude poznata kao zemlja s jednim od najrestriktivnijih zakona na svijetu, pri čemu upozoravaju i na same dileme oko imena zakona, pa se jednom govori o umjetnoj oplodnji, a drugi put o medicinski potpomognutoj oplodnji, iako u suštini znače isto. S druge strane, upozoravaju da bi vlast trebala biti svjesna toga da je iako je nepobitno riječ o zakonu koji regulira mnoga osjetljiva filozofska, moralna i bioetička pitanja, svaka od zakonskih odredbi na kraju je ipak stvar političke odluke. Naime, jasno je da svaka od zainteresiranih strana nikada nije cijepljena od vlastitih vrijednosnih stavova, ali na izborima demokratski izabrana vlast ne bi trebala strahovati od racionalnog donošenja odluka uzimajući u obzir sve argumente.
Na Milinovićevu izjavu Koprić nema posebnog komentara i kaže da je to pitanje za ministra Ostojića, na što on samo ponavlja da će o Zakonu govoriti kad bude obznanjen, a premda je neobično da to Milinović kao ginekolog ne zna – neplodnost se utvrđuje pretragama, i to u slučajevima kada par ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa ako je žena mlađa od 35 godina, zatim ako par ne uspije ostvariti trudnoću nakon šest mjeseci nezaštićenih odnosa ako je žena starija od 35 godina, te se neplodnom smatra žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina, podsjećaju stručnjaci, upozoravajući i da je muška neplodnost sve češći problem.
Ženska mreža Hrvatske - Vlada ima priliku ispraviti nepravdu!
Ženska mreža Hrvatske upozorava da nova Vlada ima priliku ispraviti nepravdu nanesenu ženama usvajanjem Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine i ukinuti diskriminaciju na temelju bračnog i obiteljskog statusa kroz novi prijedlog Zakona. Naime, riječ je o zakonu koji zadire, između ostalog, i u pitanja ravnopravnosti spolova, jer se tiče i pitanja reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava žena i zabrane diskriminacije na temelju bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije. Međunarodni dokumenti koje je Hrvatska ratificirala i koji je pravno i politički obvezuju (UN-ova Konvencija o ukinuću svih oblika diskriminacije žena, Pekinška platforma i Plan akcije - kao dokumenti doneseni na Svjetskoj konferenciji žena održanoj u Pekingu 1995.) te nacionalni dokumenti koji se odnose na ravnopravnost spolova više su nego jasni kada je u pitanju zdravlje žena. Prema tim dokumentima država je dužna 'promicati i osigurati prava žena na najviše standarde tjelesnog i duševnog zdravlja žena', te se ističe 'važnost seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena'.
Preporuka CM/Rec (2007) 17 odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova i Memorandum s objašnjenjima među elementima koji ukazuju na postojanje političke volje i opredijeljenost država za ravnopravnost spolova na području zaštite zdravlja, seksualnih i reproduktivnih prava u članku 44. se navoda kako se implicira da 'zdravlje žena i muškaraca mora biti razmatrano kao jednako vrijedno i da i žene i muškarci moraju imati neprikosnoveno pravo da odluče o svom tijelu, uključujući i seksualna i reproduktivna prava. Takva potvrda mora se reflektirati u razvoju, provedbi, pristupu, nadzoru i evaluaciji zdravstveno-socijalnih usluga te u istraživačkim prioritetima'.
ŽMH podsjeća i da se prema Zakonu o ravnopravnosti spolova izrijekom zabranjuje diskriminacija na temelju bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije, a ističu i da medicinska oplodnja nije samo metoda za liječenje neplodnosti, nego i pomoć ženama bez partnera i ženama koje žive u istospolnim zajednicama da dobiju dijete. Stoga ŽMH od hrvatske Vlade traži usklaživanje nacrta s pozitivnim nacionalnim i međunarodnim dokumentima te da uputi u saborsku proceduru prijedlog koji neće biti diskriminativan prema ženama s obzirom na njihov bračni i obiteljski status i spolnu orijentaciju.
