Zahvaljujući tom iznenadnom političkom transferu, Abeceda demokracije dobila je i prva proračunska sredstva, 65.224 kune, na stranački račun. Tim novcem, najavljuje Stjepan Vujanić, podmirit će se osnovne potrebe stranke: tražit će se prostor za najam, možda nabaviti pokoje računalo i putem studentskog servisa angažirati djelatnik, a moguće je i da će Ivan Pernar kao saborski zastupnik imati određene troškove.

Nije li Pernar, kao osnivač i zaštitno lice Živog zida, odlučio promijeniti stranački dres upravo kako bi spriječio svaku mogućnost da novac dospije u ruke suparničkoj živozidaškoj frakciji? Pernar, podsjetimo, tvrdi da se u Saboru registrirao kao Abeceda demokracije 'iz revolta' prema Ministarstvu uprave koje nije odobrilo zahtjev za registraciju preimenovanog Živog zida. Vujanić kaže da je Pernar pristupio Abecedi demokracije jer je, po njegovom mišljenju, ime stranke sinonim karaktera njegovih političkih nastupa.

'Zvao me prije posljednjih izbora da idemo zajedno na listu i mi u stranci pristali smo na to bez ikakvih uvjeta. Onda mi je jednog dana došao kući i rekao da želi postati član stanke. Nismo ništa pitali, rekli smo da je to za nas kompliment i ponudili mu da on bude predsjednik. Rekao sam mu da sam se ja već dosta potrošio, a on je odgovorio - pa nećete vi skoro umrijeti!', prepričava Vujanić kroz smijeh, dodajući da je Pernar 'fino odgojeno dijete'.

HSS-ova spojka

Njih dvojicu zapravo je spojio HSS. Prije pet godina, kada su se upoznali na prosvjedu protiv šoping-centra Cvjetni u centru Zagreba, Vujanić je već znao za Pernara. Zapazio je tadašnjeg organizatora prosvjeda na Facebooku na TV-u, u njegovoj ranoj aktivističkoj fazi, te mu se predstavio kao bivši HSS-ovac.

'Impresionirao me jer me podsjeća na brata svog djeda, Ivana Pernara, koji je stradao u beogradskoj Skupštini. Moja obitelj bila je za HSS, a to stranačko korijenje čuva se u mojoj familiji. U obiteljskoj kući u Pisarovini, u kojoj sam odrastao, imali smo veliku uokvirenu sliku svih HSS-ovih zastupnika koji su tada stradali, njih petorice', objašnjava Vujanić.

Pernarovo članstvo u Abecedi demokracije ne vuče nikakve obveze. On je potpuno samostalan u svom radu i ne konzultira se sa strankom oko svojih istupa jer su stranka bez stranačke stege, iako su gotovo svakodnevno u kontaktu. Vujanić mu, dakle, nije mentor?

'Rekao sam mu da se mora čuvati, da se pazi'

'Uvažava me, ali mislim da velik utjecaj na njega ima njegov djed, kojega zna citirati. Jednom sam mu rekao da se mora čuvati, da se pazi, a on se sjetio da mu je djed govorio kako je Fritzu (Miroslavu Krleži), kada je išao kod Pavelića, Budak rekao da se mora čuvati jer bi mogao glavu izgubiti', kaže Vujanić.

Smatra li Vujanić da Pernaru prijeti opasnost? 'U politici uvijek prijeti opasnost. Rekao sam mu da u svojim nastupima ne ide na ljude i da se drži pojava koje kritizira', odgovara Vujanić. On vjeruje da bi Pernar, kao uostalom i cijeli novi pokret za prava osiromašenih i blokiranih, mogao obaviti veliki posao za Hrvatsku.

'Dominantna je upravo karakteristika borbe za otpisane. Ako uspiju u rješavanju tog problema u hrvatskom društvu, imat će velike zasluge i morat će sebe naknadno definirati kao neku nadgradnju politike koja tada bude aktualna', kaže Vujanić, priznajući da ga Pernar podsjeća i na njega samog u mladim danima.

Turbulentna politička karijera

Vujanićeva politička karijera također je bila turbulentna. Za vrijeme Jugoslavije nije bio politički aktivan, a umirovljenje je dočekao kao šef financija u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Nije bio član Komunističke partije, pa dalje od toga nije mogao.

'Nisam se slagao s ondašnjim socijalističkim sustavom, ali ću i danas istaknuti pozitivne stvari, poput industrijske demokracije, koje više nema. U demokratskom smislu i lokalna samouprava bila je jača nego danas jer ste u mjesnoj zajednici mogli odlučivati o samodoprinosu (današnji prirez), o čemu građani danas ne mogu odlučivati na taj način. Danas gradonačelnik odlučuje o tome sa skupštinom koja je manje-više kupljena, s političkim uhljebima, klijentelizmom itd.', konstatira Vujanić.

Gdje bi se on svrstao, više lijevo ili desno? Tu je čvrsto neopredijeljen. Otac mu je, kaže, bio u partizanima, mobiliziran nakon 1943., a stric je bio posljednji zapovjednik domobranske postrojbe u Mahićnom kod Ozlja; zarobili su ga partizani, ubijen je i bačen u Jazovku. Inače, bivši sustav obitelji je uzeo 20 jutara zemlje u Pisarovini, zbog čega je pokrenut sudski postupak 1996., a još ništa nije vraćeno.

Protiv klerikalizma koji je zapljusnuo hrvatsko društvo

'Nisam desničar ni ljevičar. Protiv sam klerikalizma koji je zapljusnuo hrvatsko društvo. Naši biskupi, umjesto da šire mir i dobro, bave se politikom i potpiruju neslogu u društvu. Što se tiče vjeronauka, smatram da ga treba izmjestiti iz škole u crkvu', kaže Vujanić te dodaje da u škole treba uvesti predmet vjerske kulture. 

S prvim političkim promjenama početkom 90-ih aktivirao se u Koaliciji narodnog sporazuma, koju je predvodila Savka Dabčević Kučar, ali nije se učlanio. Otkriva da je na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj bio prisutan vrlo visok stupanj elitizma, što je glavni razlog da se nisu mogli ozbiljnije suprotstaviti HDZ-u.

S obzirom na obiteljsku političku povijest, učlanio se u HSS. Predsjednik Županijskog odbora HSS-a ondašnje Županije zagrebačke postao je 1993., kada je lista HSS-a dobila 37 posto na prvim lokalnim izborima – za usporedbu, HDZ je dobio 39 posto, a SDP nije prešao prag. Potom je postao dopredsjednik županijske Skupštine, da bi odlaskom župana Ivice Gažija na ministarsku funkciju 1995. bio izabran za župana.

Zagrebačka kriza

HDZ ga je u više navrata pokušao smijeniti, ali su njihovi članovi izbjegavali doći na Skupštinu kako ne bi morali glasati.

'Onda su Tuđman i HDZ odlučili ukinuti Županiju zagrebačku i to su učinili u rujnu 1995. Spojili su županiju s Gradom Zagrebom i to je bila uvertira u poznatu Zagrebačku krizu. Pokrenuo sam ustavnu tužbu protiv tog zakona o spajanju, a Ustavni sud, hvala Bogu, tu tužbu nije htio odmah riješiti, nego ju je pustio godinu dana i onda ukinuo taj zakon, vraćajući županiju koja se po novome zvala Zagrebačka županija', objašnjava Vujanić.

Čime se zamjerio Tuđmanu i HDZ-u? 'Bio sam s njim na razgovoru prije potvrđivanja za župana i pitao me znam li da ovisim o njemu da me potvrdi. Odgovorio sam mu da znam i da ako me ne potvrdi, neću mu zamjeriti, a ako me potvrdi, bit ću mu zahvalan. Samo me gledao, bio je muk', prisjeća se Vujanić. Problem je bio u tome što je HDZ-ovac Gaži imao pakt s HSS-om, a Vujanić je to raskinuo i formirao oporbu na razini županije. U tome mu je, kaže, pomogao Josip Manolić s dva županijska vijećnika Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND).

'Smetalo im je to što nisam njihov'

'Smetalo im je to što nisam njihov', definira Vujanić. Nudili su mu da uđe u HDZ. U Vlaku slobode, na putu preko Knina za Split, najbliži Tuđmanovi suradnici zauzvrat su mu obećavali mjesto u Saboru na sljedećim izborima, bezuspješno.

Potom su protiv njega, kaže, pokrenuli medijsku hajku, pa i više od toga. Optuživalo ga se da je kupio službeni Audi 8 bez natječaja, iako je taj automobil kupio i koristio njegov prethodnik Gaži, prebacujući ga sa sobom u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Tvrdili su da je vlasnik voćnjaka u Zelini, da ima dionice, da je financirao seoske svećenike - županija jest donirala za obnovu lokalnih crkava nastradalih u ratu - a onda je stigao i negativan nalaz Državne revizije pod ravnanjem Šime Krasić. U konačnici, Vujanić je pravdu izvojevao na sudu, dok su neke tužbe protiv medija otišle u zastaru.

Naposljetku, izdalo ga je vodstvo HSS-a na čelu s tadašnjim predsjednikom Zlatkom Tomčićem, pa je osnovao Hrvatsku građansku seljačku stranku, preimenovanu u Abeceda demokracije. Određenog uspjeha imali su na lokalnim izborima, a okosnicu stranke danas čini 30-ak intelektualaca, kaže Vujanić.