STARI ZANATI SU PONOS ZAGREBA

Nekada je bio statusni simbol, a danas je nečiji rafinman

02.10.2016 u 18:00

  • +6

Mali zagrebački obrti: Kobali i Cahun

Izvor: Pixsell / Autor: Grgur Zucko/ Marko Lukunic/PIXSELL

Bionic
Reading

Šeširi su oduvijek simbol elegancije, profinjenosti i statusni simbol osobe koja ih nosi i tako se izdvaja iz 'mase'. No vremena su se promijenila, šešir je postao modni dodatak koji se usklađuje s nekom odjevnom kombinacijom. Koliko zapravo ljudi cijene stare zanate, kupuju šešire i tko su im najčešći kupci, otkrili su nam jedni od najstarijih zagrebačkih obrtnika, Josipa Cahun, vlasnica Salona šešira i kapa 'Cahun', i Nada Kobali, vlasnica Salona šešira 'Kobali'

Salon šešira 'Cahun' svoja vrata je kupcima otvorio davne 1935. godine, a današnja vlasnica kaže da joj šešire na pranje i peglanje donose ljudi koji su ih kupili prije više desetaka godina, dok je začetnik salona, njezin djed, bio živ. S druge strane, salon 'Kobali' otvoren je 1974. godine.

Unatoč tome, još uvijek postoji određeni broj ljudi koji vole svoju svakodnevnu modnu kombinaciju uljepšati kvalitetnim ručno rađenim šeširom, a kupci su jednako žene i muškarci.

Unikatni i za svaku modnu kombinaciju

'Mislim da su podjednako kupci muški i ženski. Muški su uglavnom klasični, ne zahtijevaju neke ekstravagancije i promjene, dok žene prate modne trendove. Mi nudimo i čistu klasiku, ali i pratimo trendove, pa se kod nas može sve naručiti. Jako puno je mladih poslovnih ljudi koji žele imati jedan lijep kaput, torbu, cipele i da znaju da jedan šešir na tu kombinaciju daje jedan poseban 'touch'. Tu se trend dosta pomaknuo i ugodno sam iznenađena. Ima i ljudi koji cijeli život nose šešire, ali i onih koji ih nose jer vide da to nose poznati', kaže Cahun.

U salon 'Kobali' po svoje šešire dolaze sve generacije, i studentice i starije gospođe, a ponuda je zanimljiva i turistima, jer u svijetu postoji sve manje trgovina u kojima se mogu kupiti ručno rađeni šeširi.

Sve šešire u salonu 'Kobali' izrađuju ručno potpuno sami, a kupci mogu birati između bezbroj uzoraka i ukrasa, što ih razlikuje od trgovina široke potrošnje koje šešire prodaju u svega nekoliko modela.
'Kupimo materijal u obliku stošca koji modeliramo sa svojim kalupima, modelima, ukrasima. Možemo vam kao kupcu napraviti broj koji trebate, uskladiti šešir s haljinom ili nekom drugom odjevnom kombinacijom. Možete reći i koju vrstu ukrasa biste željeli', priča Kobali.


Pomor zagrebačkih obrta

Unatoč tome što su cijene ručno rađenih, unikatnih šešira malo više u odnosu na one u trgovinama široke potrošnje, iza tih cijena kriju se ne samo godine iskustva, truda i rada, nego i kvaliteta proizvoda koji će vam trajati godinama. No to ne umanjuje činjenicu da smo društvo koje teži kupnji određenih stvari samo zato što su jeftinije, jer nam trenutna ekonomska situacija drugačiji način ponašanja i ne dopušta.
'Imam osjećaj da strani kupci više cijene proizvodnju šešira i stare zanate, nego domaći. Mislim da su se izgubile pojedine vrijednosti. Posao je jako pao, iako stalno imamo akcije kako bismo privukli kupce, a cijene ne mijenjamo. Sav materijal moramo uvoziti pa su nam troškovi veliki, a često, zbog smanjene prodaje, korist jako mala', kaže Cahun.

S druge strane, Nada Kobali kaže kako naši ljudi još uvijek jako cijene kvalitetu i ručni rad, a sve više kupaca su stranci koji u sve većem broju dolaze u Zagreb.

Jednako tako napominje da je Zagreb nekada od centra do Maksimirske imao više od 60 krojača (danas ih je samo sedam) i mnoštvo kišobranara (sada samo jedan). Podaci su to koji bi trebali zabrinuti mnoge, ali trenutno nitko ne vodi računa o tome. S druge strane, šeširi polako ali sigurno postaju omiljeni modni dodatak.