Od Vlade najavljen kao najjače oružje u borbi protiv nelikvidnosti, Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi konačno je raspravljen u Saboru. I dok su vladajući, ali i velik dio oporbe uvjereni da će se njime riješiti problem galopirajuće nelikvidnosti hrvatske privrede, u HDZ-u smatraju da vladajući gomilanjem novih administrativnih mjera guraju poduzetnike u još težu situaciju
Prema podacima koje je u Saboru iznio zamjenik ministra financija Boris Lalovac, nelikvidnost je od kraja 2008. do danas narasla za više od 23 milijarde kuna.
'Krajem 2008. nelikvidnost je iznosila 18,5 milijardi kuna, krajem 2009. 27,1 milijardu kuna, krajem 2010. 35,8 milijardi kuna, krajem 2011. 41,7 milijardi kuna i najnoviji preliminarni podaci sa šestim mjesecom kažu da je 2012. 43,9 milijardi kuna. Znači, 600 milijuna kuna manje nego prethodni mjesec kada smo objavili stanje. 31. svibnja je bilo negdje oko 44,5 milijardi kuna', pobrojao je Lalovac
Osim toga, dodao je Lalovac, broj insolventnih poslovnih subjekata od 2008. do danas povećao se s 52.000 na preko 74.000, no od tih podataka Lalovca još više zabrinjava struktura tih insolventnih subjekata jer 'iznos prijavljenih neizvršenih osnova za plaćanje dužih od godinu dana iznosi više od 36 milijardi kuna ili preko 80 posto ukupnih blokada'.
Visoku nelikvidnost, kazao je, nisu uspjeli riješiti ni stečajni postupci, za koje podaci govore da se 89 stečajnih postupaka vodi dulje od 10 godina, 166 dulje od pet, a 280 dulje od tri godine.
'Prema studiji Svjetske banke u kategoriji brzine i lakoće provođenja stečajnog postupka Hrvatska zauzima neslavno 94. mjesto od ukupno 183 države, pri čemu je albanija 64, Mađarska 66, Slovačka 35. Hrvatska je gora i od prosjeka zemalja istočne europe i centralne Azije', rekao je Lalovac, dodavši da se u Hrvatskoj naplati samo cca 30 posto potraživanja.
Lalovac je iznio podatak i kako je kapitaliziranost hrvatskih poduzeća u 10 godina pala s 56 na 34 posto, kako su kreditna zaduženja poduzeća kod banaka porasla za 15 milijardi kuna, a samim time došlo je do rasta kamata, ali i pada investicija - s 37,3 milijarde kuna 2010. na 32,9 milijardi kuna 2011. godine.
Upravo zbog ovakvih sumornih podataka i teškog stanja hrvatske privrede vladajući su, pojasnio je Lalovac, odlučili zakonski 'poduzetnicima omogućiti financijsko restrukturiranje radi ponovne uspostave likvidnosti i solventnosti, povećati kapitaliziranost pretvaranjem tražbina u udio u kapitalu, financijskim restrukturiranjem smanjiti financijsku opterećenost kamatama, osnažiti poduzeća za nove investicijske cikluse, povećati vrijednost imovine dužnika koja se u stečajima inače redovito rasprodaje ispod realne cijene te povećati razinu odgovornosti uprave prema vjerovnicima, očuvati radna mjesta i osigurati jednak tretman vjerovnika i dužnika'.
Iako je većina saborskih klubova podržala novi zakon, u HDZ-u smatraju da predložena rješenja dodatno pogoršavaju uvjete poslovanja, poduzetničku klimu te pravnu sigurnost.
Očito je da u nedostatku pravih i kvalitetnih mjera ekonomske politike gomilanjem novih administrativnih mjera i institucija Vlada želi u suštini popraviti brojke masovnim stečajevima, brisanjem dugovanja i što se sve neće događati u ovim procesima, a svim tim potezima ova Vlada poduzetnike i čitavo gospodarstvo zapravo gura u sve težu poziciju', kazao je HDZ-ov Đuro Popijač
Vladajućima je zamjerio što zakon nije dobio potporu socijalnih partnera ni stručne javnosti, ali i što je poslan u proceduru bez procjene učinka.
Za razliku od HDZ-a, druge oporbene stranke podržale su zakonsku inicijativu vladajućih. Nikola Vuljanić iz Hrvatskih laburista tako se nada da će se ovim zakonom prekinuti praksa u kojoj su 'stečajevi bili izjednačeni s likvidacijom'.
'Devedesetih godina smišljena je stečajna strategija koja je 20 i nešto godina funkcionirala u ovoj državi. Recept je jednostavan i ima nekoliko faza. Prva faza je: uzmi poduzeće za kunu-dvije temeljem političke moći, sile, prevare ili lopovluka. Druga faza: isiši obrtni kapital lažnim ugovorima i poslovima koji po definiciji vode u propast. Sljedeći korak je prodaja zaliha. Nakon toga, sljedeća faza je: zaduži nekretnine i nakon toga je situacija jasna - nelikvidan si, insolventan, prezadužen i krećeš u stečaj, koji znači rasprodaju u ovom slučaju. Na kraju, jedino što ostaje u toj tvrtci su radnici, no tvrtka se gasi i oni ostaju na cesti. I što je zadnja faza? Na tom mjestu se grade trgovački centri - Konzum, Mercator, Billa i koji već je. E, sad je to valjda gotovo i takva vrsta stečajeva se valjda više neće provoditi', kazao je Vuljanić
