Prostor istočne Njemačke, nekadašnje DDR, već godinama se smatra leglom neonacizma. Takvu percepciju javnosti, ne posve neopravdanu, istočni dio Njemačke može zahvaliti ksenofobnim napadim ajoš 1992. na dom za emigrante u Rostocku, kada su neonacistički huligani palili i razbijali uz podršku dobog dijela građanstva, zahvaljujući i izostanku odgovarajuće reakcije policije. Tijekom godina je i neonacistička stranka NPD, koju je država neuspješno pokušala zabraniti, uspjela ući i u par pokrajinskih parlamenata istočne Njemačke, a tamo su se održavale i najbrojnije neonacističke demonstracije i obilježavanja važnih datuma hitlerovske prošlosti.

Danas je situacija u bivšoj Istočnoj Njemačkoj bitno drugačija, kako piše Sueddeutsche Zeitung, iako to ne znači da tamo nema više neonacizma. Ima ga, o čemu svjedoče i službene statistike njemačke policije: nasilja motiviranog desničarskim ekstremizmom ima dvostruko više u istočnim pokrajinama Sachsen-Anhalt, Mecklenburg-Vorpommern i Sachsen (a u potonje dvije zatsupnici NPD-a sjede u parlamentu) nego u zapadnim poput Nordrhein-Westfalen. No dobar dio njemačkih neonacista, koji djeluju na istoku zemlje, zapravo su tamo došli sa zapada, kako bi iskoristili lošiju ekonomsku situaciju za svoje političke ciljeve.

Tako je Michael Kuehnen, jedan od ideologa zapadnonjemačkih neonacista, situaciju na prostoru bivše DDR početkom devedsetih opisao kao 'divnu kao u snu', jer je totalitarni komunistički režim ljude odgojio da se priklanjaju autoritarnim ideologijama. I danas su na čelu NPD-a, koji najviše potencijalnih birača ima na istoku Njemačke, ljudi sa zapada poput Uda Pastorsa; on je šef poslaničkog kluba NPD-a u parlamentu Mecklenburg-Vorpommern, a dolazi iz Nordrhein-Westfalen, kao i njegov stranački predsjednik Udo Voigt

S druge strane, promjena na bolje se jasno vidi u velikom angažmanu civilnog društva u borbi protiv neonacista. Danas su antifašističke nevladine udruge na istoku Njemačke vrlo aktivne, te mogu mobilizirati veliki broj ljudi, pa šefovi NPD-a znaju da će se na neonacističkim demonstracijama uvijek pojaviti daleko više onih koji im se protive, zbog čega dolazi i do uličnih sukoba. Do prije nekoliko godina je NPD mogla organizirati stranačka proslave na kojima bi se neometano sakupilo nekoliko tisuća neonacista, dok je danas situaciju bitno drugačija: na ovogodišnji NPD-ov Pressefest došlo je par stotina desničara, dok je protiv njih prosvjedovalo više od dvije tisuće građana

Na zapadu Njemačke se, pak, može primijetiti da tamošnji neonacisti pokušavaju kopirati recepte koji su uspjeli na istoku zemlje. Primjerice, 2003. je u Münchenu policija u zadnji čas razotkrila desničarsku terorističku skupinu koja je planirala postaviti bombu na svečanost polaganja kamena temeljca za tamošnju sinagogu. U Dortmundu je tijekom nekoliko godina ubijeno četvero ljudi od neonacista, i to u zločinima motiviranim mržnjom. U 2011. godini su neonacisti u Njemačkoj ubili dvoje ljudi – beskućnika su premlatili na smrt u istočnoj pokrajini Sachsen, ali je zato u rajnskom gradiću Neuss ubijen emigrant vijetnamskog porijekla.

U svakom slučaju, čini se da borba države i građana protiv neonacista u bivšoj Istočnoj Njemačkoj daje rezultate, pa bi to moglo značiti da će se pojačati njihove nasilne, terorističke aktivnosti na zapadu zemlje.