U gotovo svakodnevnim višesatnim javnim nastupima, uvijek u kontroliranim uvjetima režimskih televizija, Vučić tradicionalno istovremeno prosipa goleme količine patetike i neuvijenih prijetnji, patništva i agresije, navodne neupućenosti i navodnog sveznanja. Narodu iz dana u dan najavljuje odsudne odluke i revolucionarne prevrate na različitim frontovima, iza ugla uvijek vidi 'teške trenutke' držeći tako Srbiju u nekoj vrsti kontinuiranog izvanrednog stanja, a onda već u idućoj rečenici anestezira građane najavljujući ekonomski procvat svog 'balkanskog tigra'.

Između ultimativnog blagostanja s jedne te zlih vanjskih neprijatelja i domaćih izdajnika, dakako, stoji isključivo on, Aleksandar Vučić, koji na svojim nejakim plećima nosi sav teret ove borbe i spašava narod od izvjesne propasti. On ga hrani i odijeva, on određuje koliko će stajati jaja i deterdžent, on točno u metar kubični zna stanje zaliha plina i u glavu zna koliko se ljudi okupilo na kojem prosvjedu, on je osobno osigurao rast plaća i mirovina, on se zaklinje u institucije i istovremeno najavljuje masovna hapšenja u roku od dva do tri mjeseca, on zna što Putin doručkuje i tko je Trumpu jučer napravio frizuru.

On je izgradio sve što građani Srbije mogu vidjeti oko sebe, sve ceste i pruge, sve bolnice i Beograd na vodi, on želi ući u povijesne udžbenike kao Aleksandar Silni. Sve postoji zahvaljujući njemu, ama baš sve izuzev te proklete novosadske nadstrešnice na kojoj su njemu bliske tvrtke preko tajnih ugovora s Kinezima sasvim očito oprale pare i ubile petnaest ljudi.

Studenti su zbog ove tragedije izašli na ulice i kada su na njih već u prvim danima nasrnuli upravo Vučićevi 'lojalisti' - odnosno spomenuti batinaši iz Srpske napredne stranke - zainatili se pa digli malu revoluciju koja je novovjekog vožda po prvi put u posljednjim godinama učinila ozbiljno nervoznim. Blokirani su skoro svi fakulteti u državi, na ulice su izašli i srednjoškolci - zbog čega je navrat-nanos proglašen kraj polugodišta nekoliko dana prije planiranog roka - a na golemom prosvjedu na Trgu Slavija sasvim očito okupilo se više od 100 tisuća ljudi. Više nego u Miloševićevo doba.

Aleksandar Vučić u isto vrijeme je izrazio razumijevanje za studente i istovremeno prosvjede proglasio 'antisrpskima', a u njemu nesvojstvenom gardu neobično dugo bavio se navodnim špijunima iz Hrvatske - u stvarnosti studentima FER-a koji su posjetili svoje kolege, kao što to čine već godinama. Zagonetno je kolutao očima i grizao usne navodno kako ne bi odao strogo povjerljive informacije i postupanje 'službi', a već u idućoj rečenici tvrdio da je 'jedna zapadna zemlja' od njega zatražila da izruči dječaka koji je počinio masovno ubojstvo u beogradskoj osnovnoj školi.

Sve bi nalikovalo na nastup kakve reinkarnacije Ilije Čvorovića iz 'Balkanskog špijuna', samo da Vučić nije napokon potvrdio postojanje stranačke vojske batinaša među kojima je i njegov brat, koji 'djeluju u tajnosti i odani su samo njemu', 'sastaju se u crkvama i proruski su orijentirani', 'zaklinju se na krv i spremni su na sve kako bi spriječili nasilnu promjenu vlasti' - ali, eto, 'malo su ekstremni za njegov ukus'.

'Kod Vučića je bolest baš napredovala, lijekovi više ne djeluju', reakcija je Srđana Milivojevića, jednog od lidera slabašne srpske opozicije.

'On je vrlo sklon teatralnosti i manipulaciji, sve što izgovori treba šest puta isprelijevati iz čaše u čašu kako bi se vidjelo ima li tu uopće čiste vode. No sada je Vučić evidentno u znatno drugačijoj situaciji u odnosu na ranije periode kada su se odvijali prosvjedi, uzdrman jer je i sam svjestan da je društvu u Srbiji dosta očigledne korupcije koja je počela i ubijati ljude. Čini mi se da je ljudima ondje dosta i tavorenja na Balkanu. Poprilično je porazno da predsjednik jedne europske države žudi da propadne milenijski projekt ujedinjenja Europe, samo kako bi se pokazalo da je on možda bio u pravu', kaže za tportal vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

'Vučić zapravo baštini politiku Slobodana Miloševića - ne samo kao njegov ministar propagande otprije četvrt stoljeća, nego i kao njegov suvremenik. Doista je bizarno njegovo ruganje ili izazivanje susjednih zemalja kojima nastoji prikazati da Srbija nije imala nikakve veze s ratovima devedesetih, dapače, da ih nije ni željela', dodaje Avdagić. Po njemu, ni postojanje stranačke vojske Vučićeve Srpske napredne stranke nije ništa novo.

'To je također reinkarnacija Vučića iz devedesetih, kada je njegova Srpska radikalna stranka imala četnike na čelu s četničkim vojvodama kao paravojne formacije koje su se koristile u ratu i zločinima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - no znamo koliko su bili hrabri i kako su ti ratovi završavali. Ovakve gotovo otvorene prijetnje više bi trebale zabrinuti Europu, no po događajima u Srbiji - ali i najnovijim uhićenjima u Republici Srpskoj - čini mi se da se nalazimo pred konačnim epilozima takvih politika', smatra ovaj analitičar.

Avdagić ipak naglašava da Zapad u ovom trenutku 'ne radi protiv Vučića' - dapače, nije se čak ni deklarativno izjasnio u korist vrlo jasno demokratskim prosvjedima studenata - te da srpskog predsjednika ne muče 'strane službe', koliko god inzistirao na bizarnim optužbama protiv hrvatskih studenata.

'Ne, muči ga to što je osobno doživio ovakav scenarij i što je gledao kako su studentski prosvjedi doveli do pada Slobodana Miloševića. Upravo zato on studente doista gleda kao neprijatelje', zaključuje Avdagić.

Pomoćnik rektora Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman' i stručnjak za geopolitiku Gordan Akrap smatra da je iz Vučićeve nervoze vidljivo da mu je dogorjelo i da su nedavni prosvjedi protiv rudarenja litija, a posebno aktualne studentske demonstracije, potpuno građanska i apolitička priča - koja je za njegovu vlast najopasnija.

'Kao predzadnji argument sada pokušava plasirati tezu da iza svega stoje Hrvati, posljednji argument vjerojatno će biti Albanci. Nije mala stvar imati stotinu tisuća ljudi na prosvjedu, a istodobno znati da ne možeš i ne smiješ objaviti sve dokumente oko urušene nadstrešnice u Novom Sadu jer bi oni pokazali kako se odvija ilegalno financiranje i njegove stranke, i brojnih drugih interesnih grupacija', kaže Akrap za tportal.

'Studenti su naprosto reagirali na pokušaj zaglupljivanja, a kada se dogodilo nasilje takao ih je u živac i prosvjedi su eskalirali', dodaje ovaj analitičar koji proglašavanje hrvatskih studenata špijunima ili organizatorima prosvjeda također smatra krajnje bizarnim i bedastim.

'Problem Srbije već godinama jest da nije prošla katarzu nakon ratova koje je pokrenula i izgubila - nego je, dapače, dolaskom Vučića na vlast uslijedila radikalizacija medijskog narativa, a samim time i podjela u društvu. Izlaz može biti jedino u deradikalizaciji i demokratizaciji zemlje, ali to trebaju učiniti sami građani Srbije na izborima koji bi trebali biti demokratski i regularni, s poštenim izbornim procesom i jednakim pristupom medijima, odnosno jednakim šansama svih sudionika', zaključuje Akrap.