Sudsko-medicinski vještak Dušan Zečević rekao je da je Ivana Hodak nakon prvog hica najvjerojatnije ostala na nogama, što se razlikuje od prvog vještačenja. Naime, on tvrdi da je prva ozljeda bila na periferiji pluća te da se zbog toga mogla kretati još sigurno desetak metara. Drugi hitac upućen je kroz desnu sljepoočnicu te se zaustavio na području donje lijeve čeljusti, s tim da je Ivana tada bila sagnuta, ali nije ležala.

Drugih ozljeda, osim prostrijelnih rana, na njezinom tijelu nije bilo. Biološki vještak Siniša Merkaš analizirao je uzorak krvi koji je pronađen na stubištu te je rekao da je, prvi put kad ju je analizirao, utvrđeno da je to ljudska krv, a drugi put kad je zatraženo dodatno vještačenje nije mogao utvrditi ni to jer uzorak nije bio dostatan.

Problema s uzorcima imao je i vještak Damir Tomašek koji je analizirao čestice na Šlogarovoj odjeći. Pronašao je barut, ali nije mogao usporediti čestice pronađene na odjeći Ivane Hodak i Šlogarovoj odjeći te nije mogao reći jesu li iz istog izvora zato što ih također nije bilo dovoljno.

Dvojica balističkih vještaka Rade Stojadinović i Vojin Maštruko usuglasili su se, s obzirom na iskaz susjeda Frane Barbierija koji je rekao da je između dva hica prošlo oko pet sekundi, da je moguće da je Ivana Hodak ipak stajala nakon prva hica, kako je to pretpostavio Zečević.

Inače, Stojadinović tvrdi suprotno Zečeviću - da je Ivana Hodak nakon prvog hica morala pasti s obzirom na mjesto na kojem je pronađena čahura. Također, prihvaća Zečevićevu pretpostavku ako je istinita tvrdnja svjedoka Barbierija da se čulo odvanjanje čahure koja se odbijala od stubišta.

Prema svemu sudeći, ubojstvo se dogodilo na stepeništu između prvog i drugog kata, a ne može se zaključiti je li ju ubojica čekao ili ju je dopratio u zgradu.