Netanyahu se od 7. listopada, kada je u krvavom terorističkom pohodu Hamasa ubijeno više od 1400 Izraelca, nalazi pod pritiskom javnosti zbog sigurnosnih i obavještajnih propusta koji su doveli do napada, ali i potom spore reakcije vojske. Mnogi čelnici iz sigurnosnog sektora priznali su krivnju za propuste, ali ne i Netanyahu što izaziva bijes Hamasovim napadom trumatiziranog stanovništva. Masakr je već urezan u kolektivnu povijest Izraelaca kao njihova verzija napada od 11. rujna, nakon kojeg društvo više nikad nije bilo isto kao prije.

O odgovornosti - nakon rata

Osjećaj sigurnosti koji su Izraelci imali, temeljio se na učinkovitost sigurnosnih službi i vojske. Nakon Hamasova napada gdje su ljudi ubijani u vlastitim domovima uhvaćeni na spavanju, taj osjećaj je nestao, pisali su izraelski mediji netom nakon napada. Netanyahu je u dugogodišnjoj političkoj karijeri gradio reputaciju na obećanjima o sigurnosti. Oštro se suprotstavljao palestinskom nasilju i iranskoj prijetnji na čemu je dobio mnoge izbore. S Hamasovim udarom ta reputacija se raspala kao kula od karata.

Danas analitičari sumnjaju, bez obzira na njegovu mnogo puta dokazanu sposobnost političkog preživaljavanja, da će moći eskivirati krivnju za najveći masakr Židova od vremena Holokausta, najveći obavještajni i sigurnosni propust u 75 godina dugoj povijesti Izraela.

Sumnjaju i članovi njegova Likuda koji su razgovarali s The Wall Street Journalom. Iako su izbjegavali javno kritizirati premijera kazali su da se zemlja prvo mora usredotočiti na poraz Hamasa prije revizije toga što je pošlo po zlu i tko je kriv za 7. listopada. Jedan visoki dužnosnik Likuda rekao je da Netanyahuova sudbina ovisi o tome kako će se odvijati rat s Hamasom, ali je malo vjerojatno da će on preživjeti kao čelnik stranke, a time i kao premijer.

Netanyahu se danima nakon napada skrivao od javnosti. Snage govoriti o vlastitoj odgovornosti skupio je tek 18 dana nakon Hamasova masakra kada je kazao da će se skandal u cijelosti istražiti te da će svako morati objasniti svoju odgovornost, ali i da će to toga doći tek nakon rata.

Netanyahu se svakako nada da će nemilosrdni obračun s Hamasom uroditi plodom te da će se na taj način prebrisati pogreške koje su dovele do masakra od 7. listopada. Međutim, vrijeme ne radi za Netanyahua i pitanje je hoće li dočekati situaciju u kojoj na kraju rata raspravlja o političkoj budućnosti. Pozivi da odstupi sve su glasniji, neki čak ne traže ni da ode Vlada, već samo Netanyahu. Vlast Netanyahuova desničarskog Likuda koji je u koaliciji s još desnijim strankama vjerskih ekstremistima, iako ima solidnu većinu u parlamentu, od početka prate problemi i pobuna dijela građanstva zbog želje da se kroz pravosudnu reformu smanje ovlasti Vrhovnog suda.

Protivnici smatraju da bi se na taj način derogirala izraelska demokracija jer zemlja nema Ustav pa je Vrhovni sud arbitar oko spornih pitanja te ograničava moć političara. Masovni prosvjedi koji su se održavali svake subote, već su dobrano tresli Netanyahuovu koaliciju prije nego se dogodio teroristički upad Hamasa u Izrael. Među protivnicima reforme bili su i vojni rezervisti koji su prijetili da se neće odazvati pozivima. Neki kritičari tvrde da je ozbiljnost prosvjeda utjecala na spremnost i sposobnost vojske. Propusti oko sposobnosti Hamasa da nanese štetu Izraelu dodatno su naštetili. Netanyahuov desetljećima dug pristup Hamasu našao se po lupom javnosti.

Prebacivanje krivnje

U toj situaciji Netanyahu je razbjesnio sve u nedjelju odmah nakon ponoći kada je na društvenoj mreži X napisao da nikada nije bio obaviješten o upozorenjima na Hamasov napad. Krivnju za napad, u kojem je ubijeno najmanje 1400 ljudi, prebacio je na svoju vojsku i šefove obavještajne službe. Kao odgovor na Netanyahuov tvit, njegov koalicijski partner s krajnje desnice, kontroverzni ministar Itamar Ben-Gvir, napisao je na X-u da neuspjeh napada nije bila pogrešna komunikacija, već 'potpuna zabluda' o obuzdavanju Hamasa. Drugim riječima, Netanyahu osobno.

Drugi politički čelnici kritizirali su Netanyahua da se bavi politikom u trenutku u kojem zemlja vodi vojnu kampanju u Gazi. Ogorčenost je bila tolika da je premijer u konačnici izbrisao tvit i ispričao se zbog svoje izjave. Stručnjaci kažu da ovaj slučaj potvrđuje sve veći rascjep unutar političkog i vojnog rukovodstva, koji je doveo u pitanje Netanyahuovo vodstvo i njegovu sposobnost da upravlja zemljom u ratu bez da svoje vlastite interese stavlja ispred nacionalne sigurnosti, piše Al Jazeera.

16 godina u fotelji

Prema anketi koju je proveo Izraelski institut za demokraciju, a koja je objavljena prošlog tjedna, povjerenje u vladu palo je na najnižu razinu u posljednjih 20 godina. Samo 20 posto Izraelaca vjeruje Netanyahuovom kabinetu. Za to vrijeme Netanyahu nastavlja voditi nemilosrdnu osvetničku operaciju protiv Hamasa u Gazi u kojoj je prema posljednjim informacija poginulo više od 8300 Palestinaca od čega veliki broj djece. Njegovi potezi sugariraju da vjeruje da uništenjem Hamasa može ispraviti pogreške.

Netanyahu je najdugovječniji premijer Izraela. U premijerskoj fotelji proveo je više od 16 godina, pretekavši i osnivača države Davida Ben-Guriona i svjestan je da je na kocki cjelokupna politička ostavšitina. Budući da je Netanyahu bio vođa zemlje oko 13 od prethodnih 14 godina, kontrolirajući politiku zemlje prema Hamasu od 2009; budući da je on osoba koja je, više nego itko, arhitekt izraelske politike prema Gazi od povlačenja Izraela odatle 2005., ono što se dogodilo u subotu počiva na njegovim plećima, napisao je The Jersusalem Post prije koji dan. Netanyahu nikada neće moći pobjeći od toga i to će baciti trajnu sjenu na njegovu ostavštinu.