Interpol je objavio potragu za Cesareom Avenatijem, u dobi od tri i pol godine, koji se nalazi s majkom Ninom Kuluz iz Splita, a ona nije dostupna hrvatskom i talijanskom pravosuđu, piše Slobodna Dalmacija
Istodobno, otac Alessandro Avenati, 46-godišnji vlasnik autosalona u okolici Torina, nije vidio sina od ljeta 2012., kad je Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podnio kaznenu prijavu protiv majke te sada za nju traži i određivanje pritvora.
'Uništen sam, ovaj događaj promijenio mi je život. Moja bivša partnerica Nina odvela je Cesarea u Split iz našeg doma u Italiji u travnju 2011., znači prije dvije godine. S Ninom sam živio zajedno devet godina i u rujnu 2009. dobili smo sina. Nakon njezina odlaska borio sam se za sina na sve legalne načine, imam presude talijanskog i hrvatskog suda koje mi daju skrbništvo nad Cesareom. Kako je onda moguće da ga ja nisam vidio deset mjeseci, naš zadnji susret bio je prošle godine kada sam došao u Split, žali se, kako piše Slobodna, Aventi. Rekao je kako je pokušavao bivšu partnericu dobiti na mobitel i tako barem razgovarati sa sinom, ali ni to mu nije dopuštala.
'Tada je potpuno nestala, a ja sam ponovno došao u Split i očajnički pokušao naći sina. Unajmio sam i privatnog detektiva, što nije dalo rezultata, a moram reći da hrvatska policija nije bila kooperativna. Nina im je nekako stalno bila izvan dosega, a mislim da je pravi razlog taj što ovdje ima dobro financijsko zaleđe i veze u institucijama. Osjećam se napušteno i ne znam što mi je činiti, ostaje mi samo ići na Europski sud za ljudska prava, ali opet se pitam koliko će mi koristiti i ako oni presude u moju korist. Evo, i sada molim Ninu da zbog dobrobiti našeg sina razmisli što čini. Molim je da se vrati u Italiju s Cesareom, ona neće morati živjeti sa mnom, naći ću joj posao i smještaj', očajan je Alessandro Aventi
Građanski je sud u Italiji njemu i bivšoj mu partnerici nakon razdvajanja dao zajedničko skrbništvo nad Cesareom, uz uvjet da se dijete ne odvodi iz Italije, gdje je rođeno i gdje je živjelo. Dječak je trebao nastaviti živjeti u stanu s ocem. Određeno je tada da se majka može sastajati sa sinom svakodnevno te da Cesare može kod nje prenoćiti svakog drugog vikenda od subote ujutro do nedjelje navečer. Međutim, Nina je uz pomoć putne liste koju je pribavila u našem konzulatu u Italiji odvela Cesarea, koji ima dvojno državljanstvo, u Split. Kako je njezin postupak bio suprotan odluci talijanskog suda, Alessandro je našem sudu podnio zahtjev za povratak svoga sina na temelju Međunarodne konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece.
Navedena konvencija propisuje da je odvođenje djeteta iz zajedničkog doma u Italiji i njegovo zadržavanje u Splitu, tj. u drugoj državi, nezakonit postupak. Sukladno tome, Općinski sud u Splitu naložio je povrat djeteta, a u obrazloženju je naveo i stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb. U mišljenju je navedeno kako se može očekivati da bi se pri odvajanju djeteta od majke manifestirale separacijske teškoće, ali kako one ne znače fizičku opasnost ili psihičku traumu. Naime, jedino prijetnja ozbiljnom opasnošću može spriječiti vraćanje djeteta u njegov dom, propisuje Međunarodna konvencija. Budući da majka ima pravo i mogućnost biti svakodnevno s djetetom u Italiji, smatralo se da dijete povratkom kod oca neće biti dovedeno u nepovoljniju situaciju. Jedan od razloga jest i taj što otac ima uhodan posao, koji je bio i glavni prihod obitelji tijekom trajanja veze s majkom djeteta, koja nije bila zaposlena.