Kao ni kolega po braniteljskom stažu iz Imotskog, Ilija Lukić nije jedini koji već godinama do posla pokušava doći upornošću, i nažalost, uspjehom sličnim onome Don Qujiotea u jurišima na La Manchanske vjetrenjače. Ali, kako za tportal ističe Lukić, ne radi se uopće niti o braniteljskom pitanju kao takvom. Iako je pravo prvenstva koje ostvaruje kao branitelj, a koje mu se uporno uskraćuje, izravni povod njegovim prijavama i upornosti kojom sakuplja informacije, Lukić kao prvo optužuje vlast da štiti, ili samom svojom inertnošću dopušta poslodavcima ponašati se kako godi im se prohtije.

Protiv vjetrenjača

'Korupcija i/ili nepotizam, samovolja pri tumačenju zakona, bezobrazno i bahato ponašanje onih kod kojih bi sutra trebali raditi, nije problem branitelja s prvenstvom zaposlenja, već čitavog sistema. Pa oni bez imalo sustezanja raspisuju dva različita natječaja za posao za koji su dobili desetke i desetke valjanih aplikacija. Radi se o namještenju običnog domara u Geodetskoj tehničkoj školi. Nije stvar da ćemo moja obitelj i ja ostati gladni, iako zbrajamo kune, kao valjda i svi, već ne želim ići u mirovinu u punom zdravlju. Želim raditi jer sam premlad da bih sjeo na kauč pred TV', objasnio je svoju odlučnost da istjera pravdu nezaposleni Hrvatski branitelj, Ilija Lukić.

'Nakon što su zaposlili osobu pred kojom imam pravo prvenstva kao branitelj, nisam htio to pustiti! Ne zbog posla, više ga ne bih ni prihvatio ako to prvo pomišljate. Bilo je osim mene, jošmnogo branitelja koji su imali prednost pred dotičnim gospodinom, i tko zna da li bih uopće posao dobio ja', rekao je dobroćudni Ilija Lukić, suprug, i otac dvoje sinova, 'ali nisam mogao odoljeti, i napisao sam prigovor da je povrijeđen članak 35. Zakona o braniteljima. Inspekcija je odmah ustanovila da su moji prigovori utemeljeni i naložila ponavljanje natječaja. Ovi su to učinili na način da natječaj odgovara samo osobi koju su zaposlili već prvi put. I čovjek tamo uredno radi. Nije ni prestajao. Žalio sam se opet, ali ovoga puta su mi iz Službe prosvjetne inspekcije samo poslali dopis kako nije bilo nepravilnosti u natječaju, ne objasnivši ničim kako su došli do takvog zaključka, uzevši u obzir da je prvi natječaj propao, a da je drugi 'skrojen' po mjeri' prepričava Lukić.

'Sve što bih želio, poštivanje je Zakona!'

Rekli bismo, peh. Loša sreća. Međutim što reći gospodinu Lukiću koji se nije prijavio 'samo' na jedan natječaj, nego je u posljednjih godinu dana imao tri ovakva slučaja? Gotovo identična. S tim da je slijedom njegovih prijava u svezi natječaja za posao u dječjem vrtiću Markuševec, isti prema novom zakonu od 1. siječnja, zbog utvrđenih nepravilnosti u provođenju natječaja, novčano kažnjen, a osobi koju su zaposlili zabranjen rad. Ista mu se stvar dogodila i u D.V. Matije Gupca, s tim da tamo inspekcija uopće nije našla nikakvih propusta, iako su, kao i u ostala dva slučaja, tvrdi Lukić ' kristalno jasna zaobilaženja njegovog prava prvenstva kao branitelja'.

'U slučaju D.V. Markuševec inspekcija po meni obavila svoj posao. Najmanje mi je stalo da novčano oderu vrtić, a nove su kazne koliko sam saznao drakonske, do 300 tisuća kuna za ustanovu, i do 15 tisuća za odgovornu osobu, već mi nije jasno da ih nije moguće natjerati samo da rade po zakonu. To je zaista nevjerovatno, nevjerovatno,' ne može se svemu ovome načuditi Lukić pa se sve više smije, gledajući sažaljivo u papire koji govore jedno, dok se provodi drugo. Iz geodetske škole, i Službe prosvjetne inspekcije mu po svemu sudeći odgovor ne stiže, i dalje nema.

Ostaje mu samo pitati se. 'Je li u Hrvatskoj uopće više moguće računati na Zakone? Na funkcioniranje državnih institucija? Je li ima više profesionalnog integriteta, igdje, iIi u tako nešto vjeruje samo naivčina? Je li više uopće moguće pošteno u RH naći posao, bez 'žnjore'?', pita se tako, s pravom, Ilija Lukić, nezaposleni Hrvatski branitelj. Ima li za njega i mnoge kao on, mjesta barem za domara u domovini za koju se borio?