Odvjetnica Vesna Alaburić demantirala je, komentirajući za tportal.hr podnesak 12-orice stručnjaka Sudu u Haagu u slučaju Gotovina - Markač, neke svoje kolege koji su otvorili pitanje može li se institut ‘prijatelja suda’ pojaviti u žalbenom postupku. Ustvrdila je da je to ‘apsolutno moguće’ te naznačila da za to ‘nije prekasno’
‘U pojedinim žalbenim postupcima doista su se i pojavljivale institucije kao što su ‘prijatelji suda’. Stoga, nije prekasno i još uvijek se, u vezi s predmetom Gotovina - Markač, mogu pojaviti ljudi koji imaju odgovarajuća pravna znanja i pravne elaboracije za koje misle da bi mogle biti relevantne sudu’, ukazala je Vesna Alaburić, odvjetnica s haškim iskustvom.
Istaknula je kako je na Haaškom sudu da procijeni je li podnesak 12 američkih, kanadskih i britanskih stručnjaka za pravna i vojna pitanja relevantan ili nije, odnosno hoće li im priznati status ‘prijatelja suda’.
‘Činjenica da je Republici Hrvatskoj u raspravnoj fazi postupka odbijen status ‘prijatelja suda’ ništa ne znači u odnosu na ovaj podnesak. Hrvatskoj je taj status odbijen zato što se željela i upuštati u analizu činjenica, a ‘prijatelji suda’ trebaju sudu dati odgovarajuća tumačenja i saznanja koja se tiču pravnih pitanja. Osim toga, Hrvatska je na neki način bila involvirana i u predmet suđenja’, pojašnjava odvjetnica Alaburić.
Podsjetila je da status status ‘prijatelja suda’ može dobiti netko nepristran, odnosno netko na jednakoj distanci prema obje strane u postupku, bez obzira na to je li njegovo mišljenje bilo u korist jedne od stranaka - bilo optužbe, bilo obrane.
Skupina 12 stručnjaka podnijela je Žalbenom vijeću Suda u Haagu prije nekoliko dana podnesak u kojem traže odbacivanje presude protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača za ‘nezakonito granatiranje’ Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca tijekom Oluje.
Upravo se u podnesku tema granatiranja, kako ukazuje i Vesna Alaburić, ‘analizira s aspekta ratnog prava, pa se pokušava objasniti kako je upotreba topništva i topničkog vojnog djelovanja u određenim okolnostima nešto što je primjereno ratnim događanjima’.
‘Slijedom toga, to nije ni protupravno, bez obzira na posljedice. To je svakako i suština predmeta Gotovina i Markač, jer je granatiranje bio njihov eventualni doprinos ostvarenju nekih ciljeva Hrvatske koji su bili protupravni, odnosno onoga što je sud rekao - udruženog zločinačkog pothvata’, kaže Alaburić.
No, sporno je ostalo, navodi dalje odvjetnica Alaburić, to što pojedina sudska vijeća u određenim postupcima vode računa o ratnom, a u drugim o međunarodnom humanitarnom pravu te slijedom toga vrlo često o istoj temi kažu različito.
‘Tako će neko vojno topničko djelovanje po ratnom pravu biti dopustivo, očekivano i normalno, ali sa stajališta međunarodnog humanitarnog prava neće biti dopustivo zato što se cilj koji se želi postići nije srazmjeran opasnostima kojima se izlažu civili’, podsjeća Alaburić.
Promatrajući haaška suđenja za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije Vesna Alaburić navodi kako je ‘po dosadašnjim presudama favorizirana primjena međunarodnog humanitarnog prava s maksimalnom zaštitom žrtava’.
‘Utoliko ni ovdje ne očekujem neki veliki pomak u razumijevanju razlike ta dva prava, jer je to otprilike stav sudaca. Ako i takva primjena međunarodnog humanitarnog prava znači da rat nije dozvoljen, onda neka rat i ne bude dozvoljen’, zaključila je u svojoj analizi odvjetnica Vesna Alaburić.
