Na zaplet romana objavljenog 1951. posebno je utjecala priča Jeremiaha N. Reynoldsa o bijelom kitu Mocha Dicku i njegovim borbama s ljudima, ali i iskaz Owena Chasea čiji je brod na Tihom oceanu 1820. potopila ulješura. Taj lovac na kitove tvrdio je da ga je golemi sisavac potopio udarcima svoje glave dizajnirane poput pramca rimskih galija kojima su one probijale trupove neprijateljskih brodova.

Znanstvenici su sve do sada imali problema s ovakvim pričama jer su smatrali da je glava ulješure, opremljena organima sa sonarnu komunikaciju, jednostavno previše osjetljiva za snažno udaranje kakvo bi bilo dovoljno da izazove brodolome.

No Olga Panagiotopoulou sa sveučilišta u Queenslandu u novom radu objavljenom u časopisu PeerJ tvrdi da mužjaci ulješure imaju tako konstruirane glave, sa sustavom amortizacije udaraca, da su vjerojatno mogli potapati brodove do pet puta veće od vlastite mase.

'Čelo ulješure jedna je od najneobičnijih struktura u životinjskom carstvu', rekla je za službenu stranicu sveučilišta Panagiotopoulou, stručnjakinja za anatomiju, biologiju kostiju i mehaniku velikih životinja, uključujući i slonove i primate.

Ogromne glave ulješura ispunjene su velikim spremnicima ulja koji se nazivaju spermacetni organi. Uz spermacetni organ u glavi se nalazi i tzv. 'junk' (na slici gore), dio koji su kitolovci smatrali otpadom. Masnoće svojom konzistencijom podsjećaju na spermu, pa je englesko ime za ulješuru i danas 'Sperm Whale'. Na temperaturama do 30°C tvar je kruta, odnosno viskozna, a na višima se pretvara u tekućinu. Ona je bila glavni razlog neumoljivog izlova ulješura u 19. stoljeću jer se koristila kao gorivo za uljanice, za izradu svijeća i za podmazivanje strojeva.

Već duže vrijeme postoje razne teorije o funkciji tog organa, kombinacije spermaceta i junka - od toga da tvar amortizira udarce i tako omogućuje mužjacima da glave koriste kao maljeve u borbama za ženke, pa do toga da služi za proizvodnju zvuka za eholociranje.

Poznato je i dokumentirano više slučajeva da su ulješure ciljano i višekratno udarale glavom kao maljem u brod, a najmanje jedan jedrenjak, kitolovac od 300 tona, potopljen je na taj način.

Panagiotopoulou ističe da je spermacet kod mužjaka mnogo veći nego kod ženki.

'Takve razlike među spolovima obično se nalaze kod vrsta u kojima se mužjaci bore za ženke', kaže Panagiotopoulou.

U novom istraživanju međunarodni je tim koristio računalne modele konstrukcije glave ulješure. Rezultati su pokazali da spermacet i junk djeluju kao mehanizam za apsorbiranje, odnosno amortiziranje udaraca.

'Naša je studija utvrdila da vezivno tkivo koje razdvaja dijelove u junku ulješurina čela može funkcionirati kao apsorbent udaraca. Ovaj mehanizam važan je jer smanjuje posljedice udaraca i štiti lubanju od lomova. Mehanička korist strukture junka mogla bi biti rezultat selekcije i stečenih svojstava povezanih s agresivnim ponašanjem među mužjacima', pojasnila je Panagiotopoulou.

Slični mehanizmi mogu se naći i u anatomiji glava drugih životinja koje se bore udaranjem.