Na drugom po redu održavanju kulturne manifestacije 'Tri dana sjećanja na Vladu Gotovca', koja traje od 5. do 7. prosinca, a ove godine je i pod pokroviteljstvom Skupštine Grada Zagreba, prisjećajući se Gotovca, svi su se sudionici tribine složili da je najvažnija odlika jednog od utemeljitelja prve liberalne, ali i prve stranke uopće u modernoj Hrvatskoj povijesti, ljudska širina i neupitna karizma koju je Gotovac imao.

Hrvatska književnica Sibila Petlevska dodala je tome kako nije bio čovjek prazne retorike. 'Za razliku od onih koje gledamo nakon što je umro, njegove su riječi imale punoću. Imale su emociju. Bio je osoba koju se moglo slijediti i osoba koja je znala voditi.

Ali bojali su ga se jer je bio jedinstven, a kao takav nepodoban jer ga se nije moglo tipizirati, strpati u neku fijoku i lako kontrolirati, a znali su da je u stanju pokrenuti mase. Zato su ga svim silama diskreditirali, omalovažavali i na razne načine sprečavali da radi ili mu sistematski obezvrijeđivali rad. A zbog toga je bio i persona non-grata, i to, što je najbolje, bio je to i u bivšoj državi, zbog nacionalizma – da bi ga onda u Puli '97 skoro ubio hrvatski vojnik na dopustu – zašto, zato što je kao bio anti-Hrvat i 'komunjara'? To se moglo dogoditi samo Vladi Gotovcu', rekla je Petlevska, objašnjavajući kako idealisti i humanisti jednostavno ne mogu dobro proći među oportunistima

Naš poznati pijanist Vladimir Krpan prisjetio se ljubavi koju je njegov prijatelj Vlado Gotovac imao prema glazbi, ali i umjetnosti uopće. Anita Malenica, moderatorica tribine, upitala ga je za opsesivnost i zaljubljenost kojom je njen sugrađanin slušao Bacha. 'Nije Gotovac slušao samo Bacha, iako mu je bio zaista najdraži. On je s jednakim žarom slušao nebrojene skladatelje, ali istim je žarom gledao slike, čitao knjige, poeziju, s tim žarom je i stvarao. Bio je toliko oduševljen ljudskim postignućima i s takvim oduševljenjem udisao život, da ga je vidjeti u zatvorskoj ćeliji bilo stravično. Jednom sam se s prijateljem vozio tri sata u potpunoj tišini nakon posjete Gotovcu. Tri sata bez ijedne jedine riječi', rekao je Krpan.

Najbolji opis Vlade Gotovca kao čovjeka, i način za uhvatiti ono što je njega zanimalo, jest parafrazirati što je jednom on meni rekao u razgovoru o životu i umjetnosti. 'Znaš kako svi zadrhtimo kada prvi put ljubimo usta koja sanjasmo? Ili kada vidimo neki spektakularan rad prirode ili umjetnika? Meni je strašno vidjeti kada to nekome postane obično. Kada ne zadrhti pred bilo kojim poljupcem na usta koja voli, ili postane ravnodušan na stihove neke velike pjesme… A još mi je i strašnije vidjeti 'profesionalca' kada te bezvremene i blistave dragulje humanosti i temelje ljudske kulture radi kao posao, prolazeći pored njih bez obaziranja. To me boli!' rekao je opisujući svog prijatelja Vladimir Krpan.

Slavko Goldstein, koji je s Gotovcem bio jedan od utemeljitelja prve političke stranke u modernoj Hrvatskoj, HSLS-a, osvrnuo se na svog prijatelja poprilično kritički. Potvrdivši onu šablonsku izjavu kako Vlado Gotovac nikada nije mogao biti dobar političar jer je kao pjesnik 'uvijek bio u oblacima', rekao je kako Gotovac nije bez razloga gubio izbore.

'Možda se ne slažem s tim da je bio u oblacima, nego dapače, suprotno. Ali da ga je njegova osobnost, kojom je prevladavalo čovjekoljublje, istinoljublje i poštenje stajala političkih bodova, i da je u politici bio osuđen na pad, to je istina', rekao je Goldstein, komplimentirajući ovom kritikom više nego ijednom pohvalom rad i osobu Vlade Gotovca.