Kako je napisao utjecajni Frankfurter Allgemeine Zeitung u profilu o njemačkom političaru Andreasu Schockenhoffu, ovaj stručnjak za vanjsku politiku odlikuje se određenom dozom nediplomatičnosti. No to i odgovara poslovično suzdržanoj kancelarki Angeli Merkel, s kojom je i po prirodi svog posla u odboru za vanjsku politiku Bundestaga upućen na blisku suradnju. Schockenhoff je i jedan od najmoćnijih zastupnika Bundestaga iz frakcije vladajućeg CDU-a, pa je i potpredsjednik zastupničkog kluba. Baš se iz njegovih redova u njemačkim medijima prije par mjeseci moglo čuti kako Hrvatska nije spremna 1. srpnja ove godine ući konačno u EU, što je u jednom trenutku podržao i predsjednik Bundestaga Norbert Lammert

Stoga je boravak Andreasa Schockenhoffa u Zagrebu na dan i pol indikativan signal, ali i prilika da se s jednim od najmoćnijih ljudi njemačke vanjske politike porazgovara o EU, odnosima sa Srbijom i Rusijom, ali i izborima za Bundestag na jesen, na kojima će Angela Merkel jurišati na novi kancelarski mandat. Naravno, započeli smo s najvažnijim.

Mnoge u Hrvatskoj zanima odgovor na sljedeće pitanje - hoće li Hrvatska 1. srpnja ove godine postati članica EU-a?

Hrvatska će 1. srpnja biti članica Europske unije. U Njemačkoj vrlo ozbiljno pristupamo procesu ratifikacije te želimo da Hrvatska bude snažna i dobro pripremljena nova članica EU-a te smatramo da će hrvatska vlada učiniti sve potrebno da ispuni uvjete. Polazim od toga da će se to vidjeti i iz izvještaja o napretku koji se objavljuje 21. ožujka.

Koja su to otvorena pitanja koja Hrvatska treba riješiti?

Najvažnije je od svega - pravna država s djelotvornim pravosuđem. Tu je i pitanje kontrole granica. A usto postoji i pitanje gospodarske kompetitivnosti i potrebnih reformi. Najvažnije je da se Hrvatska pripremi za europsko tržište, za što je potrebna i otvorenost prema investicijama te provođenje strukturnih reformi. To znači da reforme ne smiju stati nakon 1. srpnja.

Strukturne reforme u smislu neoliberalne ekonomske politike? I štednja za koju se pokazalo da sama po sebi ne rješava ekonomsku krizu?

'Neoliberalno' je ideološka klasifikacija. Mi danas živimo u svijetu globalnog tržišnog natjecanja te jedan inženjer iz Hrvatske ili Njemačke konkurenciju za radno mjesto ima i u inženjerima iz, primjerice, Kine i Brazila. Zato je važno stvarati radna mjesta i gospodarski rast što se treba kombinirati s odgovornom budžetskom politikom i smanjenjem velikih deficita. Hrvatska ima odlične početne uvjete, poput dobre infrastrukture, ali se ne smije stati samo na tome. Potrebna je bolja investicijska klima, zakonska i porezna politika kako bi Hrvatska mogla bolje iskoristiti svoje postojeće potencijale.

Na što se žale njemački ulagači kad je riječ o Hrvatskoj?

Prvo, moram reći da njemački ulagači vide mnogo šansi u Hrvatskoj. Ova država ima dobro obrazovan kadar, odličan geografski položaj i razne druge prednosti. Najvažnija je stvar za njemačke ulagače pravna sigurnost. Zato svakako treba nastaviti borbu protiv korupcije. No ključno je postaviti predvidljiv i prihvatljiv okvir za investicije unutar kojega se može planirati.

Zašto je Njemačka onda zatvorila svoje tržište rada za radnike iz Hrvatske?

Nije tu riječ o specifičnoj mjeri protiv Hrvatske, nego o nečemu što se događalo kod ulaska svih novih članica EU-a. Prije je taj prijelazni rok trajao dulje. Hrvatska je dobila mnogo kraće prijelazno razdoblje nego druge države.

U Hrvatskoj se često ističe da Unija s kojom je Hrvatska započela pregovore nije više ista, nego je postala nešto posve drukčije...

Pa naravno, Europska unija proces je koji traje. Nema sumnje da je financijska kriza još 2008. promijenila EU, kao i da se promijenila gospodarska situacija, a nakon toga je došla i dužnička kriza u pojedinim državama-članicama. Može se reći da je budžetske deficite isprva pokrivao euro, jer je mnogim državama omogućio zaduživanje po nižim kamatama. Sada te države imaju problem s bonitetom, a cijeloj Uniji važno je da zadrži i unaprijedi svoju globalnu konkurentnost te da se počne provoditi odgovorna i održiva financijska politika.

Njemačka u svemu tome ima ključnu ulogu. Kako Vi definirate poziciju Njemačke u Europskoj uniji?

Njemačka želi da se u cijeloj Uniji stvori bolja gospodarska situacija i jednaki uvjeti tržišnog natjecanja, u kojima je Njemačka sada u boljoj poziciji, zbog čega, između ostaloga, podržavamo politiku konsolidiranja budžeta. Balansiran budžet i poticanje rasta dvije su ključne stvari, koje se međusobno ne isključuju što pokazuje i njemački primjer. No Njemačka se ne vidi kao netko tko određuje ton unutar EU-a. Mi nismo ni u poziciji da namećemo cijeloj Europskoj uniji određenu politiku. Štoviše, želimo zajedno sa svojim partnerima diskutirati i dogovoriti politiku koja će biti od prednosti svima. No ako bismo, primjerice, nastavili s politikom vječnog zaduživanja, to će biti katastrofalno.

No neki iz Vaše stranke govore drukčije. Primjerice, predsjednik kluba zastupnika CDU-a u Bundestagu Volker Kauder izjavio je da 'Europa treba početi govoriti njemački'...

Kolega Kauder nije mislio na nekakvu njemačku dominaciju, nego o tome da vrijedi razgovarati i o provođenju bolnih reformi kakve je, primjerice, Njemačka provela i zbog čega je danas u dobrom ekonomskom položaju.

Mnogi u Europi negativno gledaju na ponašanje Njemačke u krizi eurozone. Današnja je Njemačka u brojnim uličnim prosvjedima u Europi protiv svoje volje obilježena nacističkom svastikom. Kako se na to gleda iz njemačke perspektive?

To nas boli, naravno. Njemačka nije država koja drugima želi diktirati politiku. Uostalom, to onemogućuju i sami ugovori EU-a. Mi želimo da je dobro cijeloj Europskoj uniji, što znači i da su potrebne neke bolne reforme. A aluzije na nacizam u današnjem kontekstu nemaju veze s realnošću. To je polemičan ton koji nema smisla.

Pređimo na regionalnu tematiku. U srbijanskim medijima naročito su odjeknule Vaše, moglo bi se reći, stroge izjave oko onoga što je potrebno da Srbija započne pristupne pregovore s EU-om. Kojim putem Srbija treba krenuti ako želi postati članica EU-a?

Njemački Bundestag ima posebnu ulogu kada je riječ o proširenju Europske unije. Pratimo svaki korak tog procesa i odluke koje donese parlament mora provesti njemačka vlada. Želimo da je proširenje EU-a dobitak za sve, i za stare i za nove članice, pa je stoga proces pristupanja važno iskoristiti za reforme i prilagodbe europskim standardima i tržištu. Smatram da Bundestag treba biti vrlo jasan u svojim izjavama, i zbog prijašnjeg iskustva s nekim državama koje su naoko ispunjavale uvjete, a dugoročno ih nisu ispunile niti implementirale promjene. Zato smatram da je fer to što jasno i vrlo rano govorimo Srbiji što očekujemo.

Što je, dakle, s Kosovom u tom kontekstu? Mora li Srbija priznati Kosovo?

Ne tražimo da Srbija u međunarodno-pravnom smislu prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Tražimo od Srbije da prije početka pristupnih pregovora na vidljiv način izrazi jasnu volju da tijekom pregovora i prije njihova završetka potpiše s Kosovom pravno obvezujući dogovor prema kojemu Srbija i Kosovo kao punopravne članice u smislu ugovora EU-a mogu neovisno i zajedno ispunjavati svoja prava i obveze. Ponavljam, formalno priznavanje Kosova nije potrebno.

Dio srbijanske politike redovito se poziva na Rusiju i savezništvo s njom. Očekujete li da će Rusija imati konstruktivnu ulogu u ulasku Srbije u EU?

Ne. Rusija se u procesu raspada Jugoslavije previše trudila zadržati status quo, a Srbija je za Rusiju danas prvenstveno trgovinski partner. Rusija Srbiji izvozi plin. Što se ulaska Srbije u EU tiče, Rusija na njega nema utjecaja.

Odnosi Rusije i Njemačke u posljednje vrijeme nisu baš idilični. Njemački mediji pišu o novom 'ledenom dobu između Berlina i Moskve'. Kako Vi ocjenjujete te odnose?

Priča o 'novom ledenom dobu' bezvezna je. No Rusija uistinu ima brojne unutarnjopolitičke probleme koji se reflektiraju i na njezinu vanjsku politiku. Rusko društvo brzo se modernizira te se stvara srednja klasa kojoj nije važna samo ekonomska sigurnost, već i politička participacija, pravna država, ljudska prava, borba protiv korupcije, sloboda medija i mišljenja. Potpuna kontrola kroz vertikalu moći više se ne prihvaća. U vanjskoj politici Rusija je pak sila koja inzistira na statusu quo, što se vidi i prema njezinom stavu prema sukobu u Siriji. Naš je cilj imati modernizacijsko partnerstvo s Rusijom, što ne znači samo razmjenu tehničkih informacija, nego i poštivanje pravne države, slobodno političko natjecanje i mnoge druge stvari. S Rusijom smo u partnerskom dijalogu, jer ona je najveći susjed EU-a. A upozoravamo na stvari koje idu protiv želje za modernošću izražene u samoj Rusiji.

Smatrate li Vladimira Putina demokratom?

Vladimir Putin uveo je mnoge autoritarne zakone, a posebice nakon novog dolaska na predsjedničku poziciju. Vitalno i raznoliko civilno društvo ne vidi se kao bogatstvo, nego smetnja i prijetnja državi.

Za kraj, okrenimo se njemačkoj unutarnjoj politici. Na jesen su izbori i trenutačno CDU vodi u anketama. No s kime će CDU uopće koalirati ako pobijedi na izborima, što je s vašim koalicijskim partnerom FDP-om?

Ne treba se u ovom trenutku zamarati aritmetikom i anketama. Važnije je pronaći koje su programske sličnosti CDU-a i FDP-a te o njima razgovarati. FDP je uvijek lošije prolazio u anketama nego na izborima te se u ovom trenutku ne trebamo zamarati pričama o koaliciji. CDU vodi Angela Merkel, koja uživa velik ugled u njemačkom narodu te je posebice cijenjena po tome kako upravlja zemljom u vrijeme gospodarske krize.

A što Vi očekujete od sljedećih izbora? Hoćete li sljedeće godine možda doći u Zagreb kao novi ministar vanjskih poslova?

Najvažnije mi je pobijediti u svom izbornom krugu te da CDU bude najjača stranka u Bundestagu, koja će dati i kancelara. To su moji osobni i politički ciljevi za nadolazeće izbore. Ne očekujem da ću sljedeće godine biti njemački ministar vanjskih poslova, ali u Hrvatsku planiram doći privatno s obitelji na odmor, jer sam već mnogo čuo o vašim prirodnim ljepotama.