Novo lice na čelu Njemačke značit će i novu 'metlu' iako se dvojica vodećih kandidata, Armin Laschet i Olaf Scholz, baš nastoje nametnuti biračima na način da se pokušavaju prikazati što sličnijima omiljenoj odlazećoj kancelarki. Laschet je kandidat Merkeline Kršćansko-demokratske unije (CDU), stranke koja uvijek izlazi na izbore u tandemu s bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom, a Scholz je Merkelin ministar financija iz koalicijske Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD), te obojica tvrde da će zadržati smjer kojim je Njemačka išla proteklih 16 godina.

Još je tu i kandidatkinja Zelenih (Die Grünen) za kancelarsku fotelju Annalena Baerbock, no u finišu kampanje izgubila je korak i teško je vjerovati da će se uspjeti dokopati funkcije. Baerbock ne želi biti poput Merkel i nudi potpuno novi politički smjer, ali se čini da za takav eksperiment Nijemci još uvijek nisu spremni.

Prema istraživanju javnog mnijenja, trenutno najviše šanse da postane novi njemački kancelar, što je iznenađujuće, ima kandidat SPD-a Olaf Scholz, kojemu je nadimak Šolcomat zbog njegova robotskog držanja i nastupa. Scholzova popularnost znatno nadmašuje rejting stranke. Dobru situaciju može zahvaliti i odluci CDU-a da mu kao protukandidata pošalje Lascheta, a ne znatno popularnijeg čelnika sestrinskog CSU-a Markusa Södera, kao i gafovima Annalene Baerbock, čiji su Zeleni u jednom trenutku u svibnju čak bili najpopularnija stranka u zemlji.

Trenutno SPD osvaja 25 posto glasova, CDU/SCU 21, Zeleni se vrte oko 16, a još bi u parlament trebali ući liberali iz Slobodnih demokrata (FPD), populistički desničari iz Alternative za Njemačku (AFD), koji osvajaju 11 posto glasova, a Ljevica (Die Linke) se vrti oko izbornog praga od pet posto i trenutno su na šest posto. Velik je broj neodlučnih birača koji bi mogli i odlučiti izbore. Za politologa Višeslava Raosa s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG) njemačka politika je sve uzbudljivija.

'Izbori su sve manje predvidljivi i u Bundestag ulazi više stranaka nego što je to bilo godinama ranije', ističe Raos. Kako je naglasio, upravo zbog više mogućih varijanti vladajuće koalicije od tri stranke, kandidati se u sučeljavanjima nisu do kraja htjeli opredijeliti - tko s kim može i tko s kim ne može. Napomenuli bi neke teme koje su crvene crte, objašnjava, ali se zna da će tek nakon samih izbora ići u pregovore.

'Njemačka ima tu tradiciju da se nakon izbora prvo ide u tzv. sondiranje, napravi se tim od dvije ili više stranaka koje postave svoje programe i traže podudarnosti. Tek kad ih pronađu i vide da ih mogu povezati u vladin program idu na sljedeći korak, u prave pregovore koji vode tome da se napravi zajednički program vlade. Tek na trećoj razini dogovaraju se o kadrovskim rješenjima. Prvo se dogovore resori i onda svaka stranka daje svoje ljude bez obzira ima li ta stranka premijera ili nema', objašnjava Raos procese koji će uslijediti nakon izbora.

Nemoguće je predvidjeti koje će stranke ući u koaliciju pa niti tko će biti kancelar iako Scholz ima najbolje šanse, ali ni Lascheta ne treba još otpisati.

'Ima tu nekoliko momenata. Scholz je puno popularniji od stranke i ima dobre šanse biti kancelar. Ono što će njemu biti problem nije samo to s kim će složiti vladu. Scholz pripada umjerenijem krilu stranke, nasuprot njihovoj stranačkoj mladeži koja puno više vuče na lijevo, pogotovo u socijalnoj politici, i oni radije htjeli vidjeti koaliciju s Die Linke (Ljevicom). Ta Ljevica, budući da proizlazi iz stare komunističke stranke iz DDR-a, još je uvijek mnogima crvena krpa, pogotovo za CDU. Problem je to što se oni zaista razlikuju od svih ostalih, pogotovo u vanjskoj politici. Žele ne samo izlazak iz NATO-a, nego da se razdruži i napravi novi savez s Rusijom. I njihov stav o Europskoj uniji malo je suzdržan. U tome su glavni problemi', precizira politolog s FPZG-a.

Što se tiče politike zapošljavanja i porezne politike, nastavlja naš sugovornik, tu ima dobrih podudarnosti njih i socijaldemokrata, ali i Zelenih.

'S druge strane, ako liberali uđu u taj neki trojni pakt, tzv. semaforsku koaliciju, problem je hoće li pristati na neke jače proračunske zahvate jer guraju više štedljivu politiku i žele balansirati - iako su također za borbu protiv klimatskih promjena, ne žele da to bude uvod u previše novih propisa i birokracije. To je tipična desna kritika zelenih politika', napominje Raos.

Zanimljivo je i unutar demokršćana. Nekoliko dana prije izbora glavni tajnik CSU-a Markus Blume izašao je s pričom da treba početi analizirati propuste, što znači da se već pripremaju za scenarij 'što ako ne bude dobro', a s druge strane tvrde da kancelar ne mora biti iz najveće stranke u parlamentu, nego onaj tko može složiti većinu. Drugim riječima, navodi Raos, poručuju da je moguće da SPD bude najveća stranka u parlamentu, ali da to ne isključuje mogućnost da oni pokušaju sklopiti koaliciju sa Zelenima i liberalima. Važno je istaknuti i to da se odlazeća kancelarka Angela Merkel minimalno miješa u kampanju.

Također, cijela priča oko Die Linke mogla bi biti izlišna ako ne prijeđu izborni prag oko kojega se vrte.

'Ako budu ispod praga ili uhvate tek koji mandat, kako je riječ o kombiniranom izbornom sustavu, bit će beznačajni i to bi bio super scenarij za Scholza jer onda ne bi morao objašnjavati zašto neće ići s Die Linke. Možda čak i ljudi koji nakon 16 godina ne žele demokršćane u vladi pretrče SPD-u, a ne Zelenima, tako da nije nemoguć scenarij da se ostvari samo crveno-zelena koalicija. Već se o tome počelo govoriti kao zamislivom, a riječ je o koaliciji koju su imali u vrijeme Gerharda Schrödera', navodi Raos. Schröder je posljednji socijaldemokratski premijer koji je svojim politikama iznevjerio dio lijevih birača zato što je provodio velike reforme tržišta rada koje su ih izvukle iz ekonomske krize, ali su povećale socijalne razlike.

Raos dodaje i da socijaldemokrati, a pogotovo Zeleni, planiraju biti malo čvršći prema Rusiji zbog nepoštivanja ljudskih prava, progona političke oporbe i energetskih pitanja vezanih uz kritizirani projekt Sjeverni tok 2. Postoji priča, kazuje politolog, i da je cijena plina malo napumpana jer se Rusija boji ishoda njemačkih izbora.

'Ono što sigurno znamo to je da Alternativa za Njemačku (AfD) neće biti u vladi jer nitko ne želi s njima. Nalaze se oko 10-11 posto i tu stagniraju. Njima bi bilo najbolje da vlada bude potpuno lijeva jer bi se profilirali na tome, posebno ako Die Linke uđe u vladu', kaže Raos. Vrijedi istaknuti i to da je u kampanji i sučeljavanjima fokus na konstruktivnim raspravama te se kandidati nadmeću promičući svoje ideje i rješenja za probleme s kojima se zemlja susreće, a manje je međusobnih optužbi i podmetanja.

Raos primjećuje da takav fokus ima i drugu stranu jer građani, posebno oni koji navode da će izići na izbore, ali nisu odlučili kome će dati svoj glas, kažu da nemaju dobar uvid u to iza čega stoje jer se mnogi slažu i naglašavaju sličnosti, osobito zato što računaju na to da će morati surađivati nakon izbora. Mnogi Nijemci tvrde i da ne znaju što dobivaju svojim glasom jer ne znaju što će na kraju biti. Čovjek koji postane kancelar Njemačke automatski postaje jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu.

'Njemačka daje ton Europskoj uniji, najveća je ekonomija, neki će reći da je euro zapravo marka, a mislim da nisu previše ni u krivu i naravno pitanje je kako će francuski predsjednik Emmanuel Macron surađivati s novim njemačkim kancelarom/kancelarkom', dotaknuo se i implikacija vezanih uz Europsku uniju.

Dodao je da ni nama u Hrvatskoj nije svejedno kako će to izgledati, ni kakva će biti politika prema proširenju na zapadnom Balkanu te kakva će politika biti prema Hrvatskoj u kontekstu rješavanja otvorenih pitanja s BiH i Srbijom.

'Balkan vjerojatno neće previše biti u fokusu, ali će morati postati fokus', poručio je. Na kraju je spomenuo i da u Njemačkoj postoji brojna migrantska zajednica te također izlazi na izbore.

'Postoje i brojni njemački državljani hrvatskog porijekla koji, iako nemamo precizne podatke, većinski podržavaju CDU, kao što i na hrvatskim izborima više glasaju za HDZ i slične opcije, dok recimo tursko stanovništvo više glasa za SPD. Tako da svaka migrantska zajednica ima svoje preferencije', zaključio je.