Premijer na odlasku, konzervativac, i njegov laburistički protivnik imaju svaki podršku oko trećine glasača, a desetak malih stranaka dijeli ostalu trećinu i sanja o tome da će postati stranka koja će presuditi o budućoj vladi.

Tu su liberalni demokrati koji su od 2010. u koalicijskoj vladi s konzervativcima, škotski nacionalisti SNP-a, velški nacionalisti Plaida Cymrua, zeleni, kao i Ukip Nigela Faragea koji je sjajno prošao na europskim izborima 2014.

'Ovo su najneizvjesniji izbori ikad, od kad sežu sjećanja glasača', rekao je Philippe Cowley sa Sveučilišta u Nottinghamu. Ono što je jedino sigurno je da ni jedna od tradicionalnih stranaka neće moći vladati sama.

Međutim, neizvjesnost nije donijela i zanimljivost predizbornoj kampanji.

'Prevladavajući je osjećaj dosade' koji je rezultat brojnih fotografiranja, kratkih posjeta i lavine fraza na predizbornim skupovima, kaže Kate Jenkins iz London School of Economics (LSE).

Predizborna kampanja bavila se temama ekonomije, poreza, zdravstva, imigracije i Europe, a pobjeda konzervativaca otvorila bi put referendumu kojeg je obećao Cameron do 2017.

Neki mediji frustrirani su zbog činjenice da se stavovi stranaka ne mogu jasno razlučiti te se žale na 'kampanju na sjevernokorejski način'. Ako rezultat bude tako tijesan kako predviđaju ankete već šest mjeseci, i Cameron i Miliband mogli bi 8. svibnja proglasiti pobjedu.

Glavni politički stožeri već se pripremaju na trgovinu koja bi mogla trajati danima ako ne i tjednima, ali ipak ne i mjesecima kao što je bio slučaj u Belgiji, predviđa Tony Travers iz LSE-a.

Laburisti mogu eventualno računati na 'antitorijevski savez' kojeg bi činili liberalni demokrati - koji su spremni skrenuti ulijevo, SNP, zeleni i velški nacionalisti dok konzervativci mogu računati samo na liberalne demokrate i male sjevernoirske stranke.

Matematika nije naklonjena konzervativcima, a dodatno je zakomplicirana sustavom glasovanja koji može dovesti do velikih odstupanja.