Matrica prema kojoj u tematske summite europskih čelnika u Bruxellesu uvode alarmantne najave o potrebi hitnog konsenzusa, a zaključuju mlaki rezultati odgode sa slabom ili nikakvom perspektivom tog istog konsenzusa europske dvadesetsedmorice, nanovo se potvrdila nakon što je u petak okončan posljednji summit. Zapravo, dihotomije između projiciranog i ostvarenog djeluju možda i kao najprikladniji alati za procjenu europskih sastanaka
Tako je na programu službeno bilo usuglašavanje oko proračuna za period 2014-2020. Ako se i taj dogovor, kao i onaj o pomoći Grčkoj i o ostvarivanju bankarske unije, da svesti pod zajednički nazivnik solidarnosti i kakve-takve vizije rasta i kohezije, valja odmah reći da se ostvario dijametralno suprotan scenarij.
Stavku o zajedničkom proračunu višestruko su nadglasali uski nacionalni interesi koje je pratio izostanak ikakve želje za kompromisom. Rasplet se zapravo dao poprilično točno predvidjeti i prije službenog početka summita u četvrtak. Prvo je Velika Britanija najavila da ne samo da insistira na održavanju smanjenja vlastitog učešća u proračunu, već da nije spremna za ikakve neprihvatljive troškove. Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy izišao je s kompromisnim prijedlogom, u kojem je za 75 milijardi eura umanjio inicijalni prijedlog Komisije preko 1000 milijardi eura, preraspodijelio sredstva, uveo sitne rezove, no, u konačnici, njime nikoga nije zadovoljio.
Velika Britanija stoga možda i djeluje kao najveći krivac što dogovor nije postignut, no nije zgorega pripomenuti i da je dobar dio ostalih nacionalnih predstavnika na summitu bio jednako uzorit u obrani nacionalnih interesa. Primjerice, Francuska nije spremna na rezove u poljoprivrednim fondovima, Njemačka je tražila dodatnu redukciju od 20 milijardi eura u proračunu, a ostale članice skupine 'prijatelja boljeg trošenja', najvećih neto uplatitelja u proračun, bile su jednako uporne u insistiranju da se njihova učešća smanje.
Zatim, dihotomija se da pratiti i preko završnih, službenih izjava čelnika i neslužbenih izjava diplomata. Francuski predsjednik François Hollande je, primjerice, izjavio da je 'sastanak bio koristan' te da 'čini bitnu etapu u postizanju dogovora', britanski premijer David Cameron zadovoljio se najavom o potrebi za daljnjim rezovima, a Herman Van Rompuy i dalje je u 'potrazi za konsenzusom'.
'Off the record' izjave službenika koje prenose francuski mediji nisu ni približno tako pomirljive. Tako se istaknulo da nije još ni određen datum idućeg summita, što znači da je rok nanovo fleksibilan pa se projekcije kreću između siječnja i ožujka iduće godine. 'Summit je pokazao potpuni izostanak europskog duha', izjava je jednog od diplomata, koji je dodao da se radi o 'rezovima za politiku budućnosti samo da bi se financirale politike iz prošlosti'.
U procjenama se realno upozorava da će se na koncesije i rezove morati pristati. Kada i koliko, nitko nije trenutno u stanju predvidjeti. Tako se predviđa da će u sljedećem prijedlogu opet biti rezani fondovi za poljoprivredu, za konkurentnost i za rast te da bi se mogao umanjiti i budžet za plaće EU dužnosnika koji su sveopćoj kakofoniji summita pridonijeli ovotjednim prosvjedom zbog najava o smanjenju plaća.
