Država je stoga dopustila 'uvoz' desetak pastira. 'Pala nam je velika briga s leđa. Godinama muku mučimo zbog nedostatka pastira. To je razlog zbog čega je Udruga ovčara i kozara Promine, koja okuplja 15-ak vlasnika stada, lani od resornog ministarstva zatražila uvoz te radne snage', kaže prominski stočar Mirko Validžić za Slobodnu Dalmaciju. On tvrdi da je osobno našim ljudima nudio plaću od tisuću eura, uz uvjet da potpišu da će mu čuvati stado od 600 grla barem godinu dana.

'Nažalost, nitko se ne odaziva na takve pozive. Istina, jednom mi se javio bračni par koji je ostao bez posla. Javio se i predomislio. Kažu: Što ako nas netko vidi da čuvamo ovce?' kaže Validžić.

To što neće raditi naši Hrvati, hoće Rumunji i Bosanci. Posljednjih godina u potprominskim selima najcjenjeniji pastiri stižu iz Rumunjske. Rumunji su, inače, na drniškom prostoru u ovom trenutku i najbrojnija uvozna radna snaga. Uz pastire, tu su i građevinski radnici.

'Sada ih je na privremenom radu u drniškom kraju najmanje pedesetak. Osobno sam, kad sam vidio da uzalud molim domaće radnike da se prihvate stada, potegao do Rumunjske. Otišao sam u kraj gdje žive Hrvati i tako privremeno riješio problem. Prominski stočari u ovom trenutku imaju više od sedam tisuća ovaca i gotovo isto toliko janjaca', rekao je Validžić.

Pokušao je prije toga do pastira doći preko Zavoda za zapošljavanje: 'Računao sam da bi se netko od sedam tisuća nezaposlenih u Županiji za takvu plaću rado prekvalificirao.'

'Gotovo sam bio ismijan. Iako uz plaću osiguravam smještaj, hranu, dnevno kutiju cigareta i bon za mobitel', kaže Validžić.

'Nažalost, nezaposleni ne samo da neće u pastire, nego se nerado odazivaju i na rad u poljoprivredi. Prošle godine Dalmacijavino nije uspjelo naći dovoljan broj radnika za berbu grožđa u Petrovu polju', kaže Aida Barišić iz Područne službe HZZ-a u Šibeniku.