Iako bi Spinoza i u današnjoj Nizozemskoj našao povoda za kritiku, vjerojatno bi bio zahvalan što je njegova domovina najliberalnija država svijeta, u pravilu najmanje jedan korak ispred drugih u ozakonjenju vrućih političkih krumpira poput gay brakova i lakih droga, kao i tvrđih tabua 21. stoljeća - prostitucije i eutanazije.

Nizozemska je svjetska perjanica u izjednačavanju bračnih prava istospolnih i heteroseksualnih zajednica - prva je 2001. godine u potpunosti legalizirala gay brakove. Bila je među prvim zemljama koje su ženama dale pravo glasa (1919. - za usporedbu, jugoslavenske vlasti na tako nešto odvažile su se 1945), legalizirala abortus, lake droge i prostituciju te ukinula smrtnu kaznu (posljednje smaknuće bilo je 1952. - u Jugoslaviji 1992. godine). Koliko je nizozemsko stanje uma i duha različito od ostatka svijeta, najbolje ilustrira tamošnja praksa državnog subvencioniranja posjeta osoba s invaliditetom jednom od tisuća bordela.

Zbog svega što nudi, Nizozemska je postala europsko carstvo čula i turistička Meka. Ponajprije se to odnosi na Amsterdam - 'Veneciju sjeverne Europe' s oko 160 kanala i 90 otočića - gdje posjetitelji hrle u crvenu četvrt De Wallen, mjesto umiranja ravnodušnosti. Nizozemska, međutim, nije samo europska destinacija seks turizma i raj za milijune onih koji u coffee shopovima potiču drugo stanje svijesti. Po mnogo čemu, Nizozemska je jedinstvena pojava: od toga da je jedna od najnereligioznijih i najgušće naseljenih europskih država, da je jedna četvrtina zemlje ispod razine mora, da je vodeći izvoznik sira i cvijeća, da ima najviše muzeja i tradicionalnih vjetrenjača na svijetu, da su Nizozemci najviši ljudi na svijetu, da na nacionalnoj razini posjeduju duplo više bicikala nego automobila...

Kako će se u sve to masovnije uklopiti Hrvati, neće biti poznato još najmanje dvije godine, koliko će za njih vrijediti ograničenje nizozemskog tržišta rada od povijesnog 1. srpnja. Kao jedna od šest država osnivačica Europske unije, vođena načelima stroge i pravedne politike proširenja, Nizozemska se protivila zatvaranju pregovora Hrvatske s EU i inzistirala na monitoringu, te je među posljednjima ratificirala hrvatski pristupni ugovor. Jedan je događaj imao osobitu ulogu u takvom stavu Nizozemske: krvavi gay pride u Splitu 2011. godine, koji je nizozemska veleposlanica u Hrvatskoj Stella Ronner-Grubačić ocijenila zastrašujućim.

Zanimljivo je da se Nizozemci, unatoč visokim kriterijima u zaštiti ljudskih prava i poštivanju zakona općenito, ne libe investirati u Hrvatsku, gdje drže čak petinu ukupnih izravnih stranih ulaganja, unatoč problemima s kojima se susreću - ponajprije s poreznom, birokratskom i platnom nesigurnošću. Narod je to s dugom tradicijom poduzetništva, osvajanja tuđih tržišta i uklanjanja svih vrsta prepreka.

Mukotrpnim sušenjem morskog i jezerskog dna, podizanjem nasipa i sustava odvoda, Nizozemci već stoljećima otimaju teritorij Sjevernom moru i dobivaju novo plodno tlo, tzv. poldere koji funkcioniraju kao i svako drugo zemljište - za ilustraciju, dovoljno je reći da se amsterdamska zračna luka nalazi u polderu.

Nizozemci su potomci starih germanskih plemena, ratara i stočara prilagođenih vječnoj borbi s morem. Zbog brzog razvoja, čak 50 posto stanovništva već u 16. stoljeću živjelo je u gradovima, dok je u ostalim europskim zemljama gradove naseljavalo do deset posto ukupne populacije. Unatoč Spinozinoj hudoj sudbi u okvirima židovske zajednice, Nizozemska je već u 17. stoljeću proživljavala svoj 'zlatni vijek'. Bila je kolonijalna sila, ali je na matičnom teritoriju ozakonila vjersku toleranciju i širom otvorila vrata progonjenim židovima i protestantima iz drugih krajeva Europe. Među njima je bilo i podosta učenih ljudi i majstora svakih vela, koji su u velikoj mjeri pridonijeli ubrzanom razvoju države.

Nizozemci se u povijesti nisu hrvali samo s morem - povijest države obilježavaju brojni ratovi, od onoga s habsburškom Španjolskom, Engleskom i Napoleonovom Francuskom, preko ratova s Portugalcima za kolonijalnu prevlast, sve do pokreta otpora Hitlerovoj Njemačkoj, unatoč kapitulaciji 1940. godine.

U 17. stoljeću Nizozemska je raspolagala najvećom flotom trgovačkih brodova na svijetu, a njezino kolonijalno carstvo protezalo se na istočnu Aziju, Afriku, Južnu i Sjevernu Ameriku. Najčuvenijim nasljeđem pokazat će se kolonija na sjevernoameričkim rijekama Delaware i Hudson, s gradom Novim Amsterdamom iz kojeg će kasnije izrasti New York. Konačan slom kolonijalne sile naznačit će priznanje neovisnosti Indonezije 1949. godine, nekoliko mjeseci nakon što se Nizozemska priključila NATO-u kao jedan od osnivača međunarodnog vojnog saveza.

Jedna od najvećih mrlja na savjesti te države ostaje i Srebenica, koju je nizozemsko zapovjedništvo predalo u ruke srpskim snagama pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Nakon službenog izvješća iz 2002. o odgovornosti za neuspjeh u sprečavanju masakra u kojem je izginulo oko 8.000 ljudi, nizozemska vlada podnijela je ostavku, a s obzirom na kratko vrijeme do izbora, kraljica Beatrix pozvala je ministre da nastave raditi svoj posao u interesu države.

Većina Nizozemaca vjerski je neopredijeljena, ali njih čak 78 posto i dalje podržava monarhiju. Kako ne postoji državna crkva ni vjerski poglavar, novi nizozemski kralj Willem-Alexander, koji se u travnju ove godine - kao najmlađi europski kralj - uspeo na tron nakon abdikacije majke Beatrix, nije bio fizički okrunjen, već je kruna za vrijeme ceremonije bila na stolu s drugim kraljevskim obilježjima.

Iako je glavni grad Nizozemske Amsterdam, sjedište parlamenta, vlade i monarha nalazi se u Haagu, gdje uz strana diplomatska predstavništva stoluju i visoke institucije UN-a poput tzv. Haaškog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i Međunarodnog suda pravde. U jeku kritika na račun dijeljenja međunarodne pravde po 'babi i stričevima', nije zgorega podsjetiti na još jednu izreku koja porijeklo vuče iz Nizozemske: Ljubav, vjernost, vjera i pravda otišli su na spavanje. Kada se probude, na svijetu će sve biti bolje.